Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je u sedmu nedelju po Duhovima, koja je posvećena svetim ocima prvih šest Vaseljenskih sabora, na praznik Svetog apostola Akile i Prepodobnog Nikodima Svetogorca, 27. jula 2025. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog Jovana Krstitelja u Klenju, u Banjanima kod Nikšića.
Visokopreosvećenom Mitropolitu Metodiju je sasluživalo sveštenstvo i monaštvo Eparhije, uz molitveno učešće vjernika iz bratstva Radović i Miljanić, koje nastupajući Ilindan proslavljaju kao prislavu.
Po odsluženoj Liturgiji, litija vjernog naroda, predvođena Vladikom i sveštenicima, ophodila je hram.
Osveštan je prerezan slavski kolač i blagosiljano žito, u slavu Gospoda i u ime Svetog Ilije.
Riječju liturgijske propovjedi obratio se Vladika Metodije, pozdravljajući sabrane, među kojima i bratstvo Miljanića, koji se svake godine sabiraju ovdje na „onom najljepšem i najblagoslovenijem mjestu, preuzevši od svojih predaka predanje“.
„Da se oko izvora okupljamo, pijući čistu vodu, ne bare i lokve pokraj puta od kojih ćemo se razboljeti i umrijeti, nego izvor žive vode, koji ističe iz ovog oltara, u ovom blagoslovenom selu. Svaki vaš rad i blagosloveni postupak i posao, vaše sabiranje, okupljanje, ujedinjavanje počinje oko svetog oltara i Časne trpeze i svetog putira iz kojeg se pričešćujemo, jer, ako se ne vežemo za nebo ovdje, na ovoj zemlji je sve prolazno i propadljivo, truležno i raspadljivo, nepostojano, privremeno, prolazi, curi kao voda između prstiju na vruć pijesak i nestaje, isparava sve ovdje na zemlji što radimo. Jedino ćemo ove sabore sa sobom u srcu ponijeti, naše međusobne odnose, ljubav, zajedništvo, kroz ljubav prema Bogu“.
„Današnji dan zove se nedjelja, na ruskom Rusi kažu voskresenije, to je dan vaskrsenja Hristovog, to je smisao našeg života. Sva čuda koja je Hristos činio, slušali smo danas, u svetom Jevanđelju, gdje kaže Jevanđelje kako su dva slijepca išla stalno za Gospodom dok je On propovjedao, idući iz Jerihona, a onda, prateći Ga cio dan kad je došao u kuću pali su na koljena pred Njim, rekli, zavapili: Isuse, sine Davidov, pomozi nam. Slijepci, nikad progledali, ni vidjeli svjetlost dana ovog života nisu, ali ono što je najljepše u njihovom životu što se desilo jeste kad im se vid otvorio, pošto im je Hristos rekao: Ako možete da vjerujete, neka vam bude po vašoj vjeri. Oni su ispovjedili i rekli; Vjerujemo, Gospode, vjerujemo u tebe da si ti Sin Božji, da ti možeš čuda činiti, da nas možeš iscijeliti i u tom momentu su progledali“, besjedio je Njegovo visokopreosveštenstvo.
Dodao je da prvi lik koji su vidjeli kad su progledali, nisu bile gore i šume, nebo i sunce, ni livade, nego lice živoga Boga.
„Sav narod koji se tu oko Njega skupio, privodili su Mu nijeme i bjesomučne i njih je iscjeljivao i demone izgonio. Ču se među narodom okupljenim, kao što su se danas okupili Miljanići i druga bratstva, porodice na ovoj Svetoj liturgiji oko Hrista, rekli su: Nikad se ovo čudo u Izrailju nije desilo da neko rođenom slijepcu otvori oči. Tamo gdje nikad vida bilo nije, došao je vid, blagoslovom Božjim, Njegovom blagodaću i milošću. Ali, zapamtite, sva ta čuda koja je On tvorio tome narodu, sve je to radio ne da bi Ga narod proslavljao i da bi bio popularan, kako se to danas u ovom vremenu kaže, da bi Ga u što većem broju pratio, nego da bi im time pokazao da je On Sin Božji i da je došao da bude među nama i sa nama, da uzme sve naše neduge, slabosti i bolesti na sebe i da iscijeli, a samo je jedno potrebno – da vjerujemo“.
„Sad smo na Svetoj liturgiji ispovjedali u šta vjerujemo, govoreći naglas Simvol vjere i to je jako važno i bitno da svaki dan, pored molitve, izgovaramo i ono u šta vjerujemo, da vjerujemo u Jednog Boga, Oca Koji je načalo i Sinu, Koji se od Njega rodio i Duhu Svetom Koji od Njega ishodi, a onda da su Oni iz ljubavi prema svijetu stvorili i ovaj svijet da živi u zajednici sa Bogom. Zapamtite to. Ovi grobovi ovdje, koji su oko nas tiho nam o tome govore da će naši koraci zemaljski brzo proći i da nas čeka razdvajanje duše od tijela. Ali, Hristos je vaskrsao sa tijelom, naš život nije da živimo bez tijela, samo duša, to je avet, a tijelo bez duše leš koji se raspada. Istinski, pravi život za koji nas je Bog stvorio, a koji smrt, na stravičan i strašan način, cijepa i razvaljuje zbog grijeha koji je ušao kroz Adama u našu prirodu i ovaj svijet koji u zlu leži, cijela dušu i tijelo i to je neprirodno, bolno, a Hristos je vaskrsao sa svojim tijelom, pokazavši, nije vaskrsao samo za sebe, jer to onda za nas ne bi značilo ništa. Rekao je da će svi oni koji u Njega vjeruju u poslednji dan, kad bude Njegov drugi dolazak, to može biti večeras, ujutru, preksjutra, za godinu, pedeset, hiljadu, samo Bog zna kad: kad dođe u slavi svi ćemo vaskrsnuti Njegovim vaskrsenjem ko je vjerovao u Njega“, naveo je Mitropolit.
Po njegovim riječima, spojićemo se sa svojim tijelom koje će biti nova tvar.
„Kao što je Njegovo tijelo nova tvar, koje u potpunosti materija ostala, zato se kaže tvar, jer je materija, materijalno je ali podređeno duhu, gdje je pokazivao da je prolazio sa tim tijelom kroz zatvorena vrata kod svojih apostola da ih tješi, skupljenih u strahu, posle Njegovog raspeća. Da im tako vaskrsli, sad smo čitali to Jevanđelje kad im se javio, da vjeruju, da idu i da propovjedaju sve ono što ih je On učio. Koji povjeruju da ih krste u ime Oca i Sina i Duha Svetog, i koji povjeruju biće spašeni, koji ne povjeruju biće izgubljeni. Na toj vjeri nam sve stoji i postoji, ne na našem statusu, bogatstvu, imanju, društvenom položaju, sve to prolazi kao ovaj vjetar što ćarlija, naiđe i prođe, ali ostaje ta stamena vjera, temelj našeg života, ono što nam daje smisao da nastavimo da živimo, idući stazom svojih predaka“.
„Zato smo se ovdje danas sakupili, zato mi je drago što sam i ja danas s vama zajedno dio ovog sabranja. Da se, još, po ko zna koji put, toga prisjetimo i potvrdimo našu vjernost Hristu Bogu našem, čistoti naše vjere zbog koje demoni nad nama neće imati vlasti kao što imaju vlasti nad onima koji su svoju vjeru odbacili, a vidimo kako oni prolaze i koji je to put. To je predukus pakla još na ovoj zemlji, a ko ima vjeru, ko se ovdje i na ovaj način sabira oko Svete čaše i Hrista Bogočovjeka i Spasitelja našeg, predukus će imati raja, ovdje, još, taj osjećaj spasenja, radosti, mira i blagoslova Božjeg, počinje. Ako ga ovdje ne započnemo, nećemo ga nigdje drugo naći, niti moći razvijati i živjeti u Hristu“.
„Još jednom, srećno vam ovo sabranje, Miljanićima na prvom mjestu, divnom bratstvu i čestitom, među ovim ostalim banjskim bratstvima, bratstvima vaskolikog srpskog naroda. Gdje god on živio da pokazujete, kao i dosad što ste pokazivali lijep primjer zajedništva, ljubavi, sloge, okupljanja oko svetinje, branjenja onoga što je najvažnije i najbitnije za naš narod i za naš opstanak. Njegoš je govorio da je muž branič žene i đeteta, a narod branič, i bratstvo i zajednica naša Crkve i plemena. To nam je temelj na kome jedino možemo opstati danas, u ovom smutnom vremenu, na kom su opstajali u još smutnijim i težim vremenima naši preci. Bog vas blagoslovio, i Miljaniće i sva bratstva banjska, sve koji žive na prostoru Crne Gore i svih srpskih zemalja i svih dobrih ljudi dobre volje s kraja na kraj vaseljene“, poručio je Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu ljubavi.
