U spomen na veliki jubilej — 1700 godina od Prvog Vaseljenskog Sabora — na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu održava se dvodnevni naučni skup sa međunarodnim učešćem, kao i izložba radova profesora i saradnika Akademije Srpske Pravoslavne Crkve za umjetnosti i konservaciju.
Naučni skup, pod naslovom „Od Nikeje do danas (325–2025): Trajni značaj Prvog Vaseljenskog Sabora“, te izložba ikona „I videsmo slavu Njegovu“ (Jn 1,14), okupiće danas i sjutra istaknute istraživače, univerzitetske profesore, umjetnike i kulturne poslenike.
U prvoj sesiji učestvovaće i dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči, protojerej-stavrofor Darko Đogo, koji će govoriti na temu: „Atanasije Veliki, Nikeja i koncept ličnosti – Zizjulas kroz prizmu Liotara“.
U razgovoru za Radio „Svetigora“ otac Darko je istakao da je nikejska teologija uvijek živa i savremena:
„Nikejska teologija je izuzetno aktuelna. Ja ponekad kažem studentima, kad vidite, recimo, koliko je Nikeja ‘kriva’ raznovrsnim napadačima na Crkvu od pradavnih dana, praktično od održavanja Sabora do dana današnjeg — 1700 godina, ko god je htio da opljuje Hrista i Crkvu Njegovu, on se odmah bacao na oce Nikejskoga sabora. Od raznovrsnih jeretika toga vremena; nažalost, islamska apologetika i dan-danas vrlo često se baš stropošta vrlo neopravdano i neznaveno na Nikeju; protestantske sekte, takođe, čim hoće da umanje Hrista, odmah gađaju Nikeju. I zato, zaista, možemo da vidimo da je Nikeja nešto što živi u nama.“
On je podsjetio i na duboko ukorijenjeno poštovanje Nikejskog sabora u narodu, naročito u Staroj Hercegovini:
„U starohercegovačkom svijetu, gdje je slava izrazito važan obred, stari ljudi su govorili da slavu dižu u slavu sabora koji u Nikeji bijaše, gdje oci saborovaše, Arlija bezumnoga osudiše i vjeru ostaviše i nama da vjerujemo. To su neprekidno ponavljali. Kada sam kasnije istraživao stare povelje iz Huma, Bosne i Raške, u njima se uvijek pominje zaklinjanje u oce Nikejskog sabora. Mi često nismo ni svjesni koliko je Nikeja veličanstvena i značajna i koliko je prisutna u svakom detalju crkvenog života. Nije to nešto što se desilo, pa sad teolozi se time bave, Nikeja je doslovno određenje, definicija cjelokupne vjere Crkve”, kazao je otac Darko.
Na predstojećem naučnom skupu u Beogradu otac Darko će govoriti i o shvatanju ličnosti jednog od najznačajnijih teologa 20. vijeka, mitropolita Jovana Zizjulasa:
„Moje neko shvatanje koje sam izgradio baveći se Mitropolitom Zizjulasom i njegovim shvatanjem ličnosti, je da u stvari najveći problem tu nastaje kada nas on ubjeđuje da je njegovo shvatanje ličnosti samo jedno tumačenje velikih Kapadokijskih Otaca, dok mislim da tu u stvari dolazi do nečega što Liotar naziva višak legitimacije, to jest Mitropolit Zizjulas hoće da predstavi svoje viđenje kao kapadokijsko i tu nastaju problemi, tu nastaju moguće kritike za neke neumjerenosti u njegovom učenju, a mislim da prosto kada posmatramo njegovo učenje kao jednu moguću interpretaciju, kao nešto što, eto, je moguće pitanje, ali nije nužno istinito pitanje, nije nužno da proishodi iz djela Kapadokijskih Otaca, onda to može u teologiji na neki način da bude zanimljivo, jer možemo da vidimo da je tu neka velika razlika“, kazao je otac Darko i dodao da ne stoji tumačenje Mitropolita Zizjulasa da je koncept ličnosti razvijen od strane Kapadokijskih Otaca.
On je dodao da nije tačna tvrdnja da je koncept ličnosti nastao tek kod Kapadokijaca:
„Dok Kapadokijski Oci ni na koji način ne umanjuju teologiju Svetog Atanasija Velikog, tu Mitropolit Zizjulas uglavnom Svetom Atanasiju ili ne obraća mnogo pažnje ili ga prosto smatra prethodnikom Kapadokijaca, ali smatra da je koncept ličnosti tek razvijen kod Kapadokijaca. To naprosto nije tačno, koncept ličnosti postoji i ranije, postoji čak i prije Svetog Atanasija Velikog. On je imanentan hrišćanskom shvatanju, mi Boga doživljavamo kao ličnost. Kapadokijski Oci jesu veliki, jer su doradili nikejsku terminologiju, ali ni na koji način ne možemo govoriti o tome na čemu Mitropolit Zizjulas govori, a to je da su oni unijeli neku revolucionarnu promjenu u naš koncept ličnosti. Ličnost je nešto što je čovjeku dato kroz božansko stvaranje i raskriva se. Terminološka pojašnjenja su značajna, ali ona ne zasnivaju koncept ličnosti, jer on postoji, jer je Bog ličnost i čovjek je ličnost i postoji odavno u božanskom predanju“, zaključio je protojerej-stavrofor Darko Đogo.
O. B.
