U Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, sinoć je, nakon Večernje službe, odslužen pomen nevino postradalim u martovskom pogromu na Kosovu i Metohiji 2004. godine.
Otac Slobodan Zeković, vjernima se obratio nakon odsluženog pomena.
„Evo se ovdje pred časnim i životvorni krstom Gospodnjim pomolismo zajedno za pokoj duša naše braće i sestara nevino postradalih u martovskom pogromu na Kosovu i Metohiji koje je postalo simbol našega stradanja, našega raspeća,a te tragične dane naše krsno vaskrsne istorije, ne smijemo zaboraviti.
Svakako jedan od tih datuma kojih se uvijek sa dubokim poštovanjem prema žrtvama nevino postradalim sjećamo, jeste upravo ova godišnjica martovskog pogroma. Sjećamo se da je u tih nekoliko dana mnogo naše braće i sestara protjerano sa svojih vijekovnih ognjišta. Mnogi su na svojim kućnim pragovima mučenički postradali, mnoge naše svetinje bile su spaljene, porušene. Svi smo sa bolom i sa tugom posmatrali kako gori Bogorodica Ljeviška, Saborna crkva Svetog Đorđa u Prizrenu, kako opet bivaju zapaljeni Sveti arhangeli, po ko zna koji put zapaljen manastir Devič i brojne druge svetinje i to sve pred očima cijeloga svijeta i do danas niko za te zločine nije odgovarao. Ali ni oni koji izbjegnu ljudski sud i pravdu, ne mogu pobjeći od Božije pravde koja sudi svim ljudskim pokoljenjima.
Mi treba da se utvrdimo u vjeri i da znamo da onaj koji ratuje protiv Boga i progoni nevine i čini zlodjela da se ne može ničemu dobrome nadati ni u ovom ni u budućem vijeku.
Ono što nas hrabri i raduje jeste da je dobar dio tada oskrnavljenih i spaljenih svetinja, obnovljen., ali ono što nas boli je da i dalje traje stradanje našeg naroda na Kosovu i Metohiji koje posebno posljednjih mjeseci intenzivirano da se dovodi u pitanje opstanak našeg naroda.
Da se molimo Bogu za one koji tamo opstaju, naše junake, naš narod koji brani svoja ognjišta i ne odstupa i naše sveštenstvo i monaštvo koje čuva kandilo vjere u našim svetinjama, da se molimo da izdrže sva iskušenja koja su sada se nadvila nad njima . Tamo može opstati samo onaj ko ima vjere u Hrosta raspetoga i vaskrsloga. Poslije raspeća dolazi vaskrsenje, ali treba imati vjere, hrabrosti, trpljenja da to vaskrsenje dočekamo, a ono će neminovno doći“.
