U nedjelju Četvrtu Velikog i Časnog posta, koja je u crkvenom kalendaru posvećena Svetom Jovanu Lestvičniku, u Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici služena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Ostoja Knežević uz sasluženje protojereja Miladina Kneževića i đakon Vedrana Grmuše.
Nakon čitanja Svetog Jevanđelja, sabranima se prigodnom i nadahnutom besjedom obratio načalstvujući prota Ostoja Knežević, tumačeći jevanđeljski odlomak o iscjeljenju bjesomučnog mladića, ali i ukazujući na duboki duhovni smisao Četvrte nedjelje posta, u kojoj Crkva pred vjerne iznosi praznovanje Svetog Jovana Lestvičnika i njegovo djelo ,,Lestvica”.
Govoreći o čudima Božijim, prota Ostoja je podsjetio da Božije djelovanje nije ograničeno samo na vrijeme Hristovog zemaljskog života, nego da se Božiji promisao i čudesno staranje projavljuju neprestano, od stvaranja svijeta pa do danas. „Čudesa Božija, naravno, postoje i djeluju u ovom svijetu od stvaranja svijeta, od tog Božjeg promisla i odluke da uđe u vrijeme i da stvori ovaj svijet i čovjeka kao krunu tvorevine pa do današnjega dana.“ Ovim riječima prota je ukazao da hrišćanski život počinje upravo u prepoznavanju Božijeg prisustva u istoriji, u životu Crkve, ali i u svakodnevici svakog čovjeka. Vjerujući hrišćanin pozvan je da, i pored svoje ograničenosti, u svemu što ga okružuje prepoznaje tragove Božijeg staranja i ljubavi.
Osvrćući se na jevanđeljsko začalo koje nam govori o iscjeljenju mladića kojega je mučila nečista sila, prota Ostoja je naglasio da se iza tog događaja otkriva i duboka istina o trajnoj duhovnoj borbi koja se odvija u srcu svakog čovjeka.
„Ta borba dobra i zla je prisutna u svakome čovjeku, od Adama i Eve pa do našeg vremena i do svakoga od nas i nažalost, svi mi svakoga dana primjećujemo kako padamo u toj borbi, ali, radujemo se i kada ustajemo u toj borbi i kada uspijevamo da pobijedimo nečistu silu koja nas spopada. Upravo u toj misli sabrani su i realnost ljudske slabosti i nada na koju Crkva neprestano ukazuje. Hrišćanski put nije put bez padova, već put neprestanog ustajanja, pokajanja i povratka Bogu. Veliki post zato i jeste vrijeme naročite budnosti, duhovnog sabiranja i jačanja u borbi za čistotu srca i slobodu u Bogu.“
Posebno snažan odjek u besjedi imalo je podsjećanje na riječi oca bjesomučnog mladića, koji pred Hristom ispovijeda i vjeru i svoju nemoć: Vjerujem, Gospode, pomozi mome nevjerju. Razvijajući tu jevanđeljsku misao, prota Ostoja je naglasio da su to riječi u kojima se može prepoznati svaki čovjek koji iskreno stoji pred Bogom.
„I svako od nas ako hoće da bude iskren pred sobom i pred Bogom i pred bližnjima će tako reći. Mi smo svjedoci čuda Božjih. Mi čitamo i čujemo i slušamo o predivnim djelima Božjim, ali ipak ne uspijevamo da živimo po toj vjeri i da se u potpunosti prepustimo vjeri, nego u naše srce počivaju i sumnje i beznađa i mnoga druga duhovna stradanja.”
Ovaj dio besjede na poseban način otvorio je prostor za dublje razumijevanje posta kao vremena u kojem čovjek ne prikriva svoju duhovnu raslabljenost, nego je prinosi Bogu, moleći od Gospoda za blagodat i pomoć u duhovnoj borbi. Iskrenost pred Bogom, kako se moglo razumjeti iz ove pouke, temelj je svakog istinskog duhovnog napretka.
U nastavku besjede, načalstvujući prota Ostoja je ukazao da je upravo post vrijeme izgrađivanja i učvršćivanja vjere, iz koje potom izrastaju i sve druge hrišćanske vrline. „Šta radimo i u periodu ovoga posta, draga braćo i sestre, nego se izgrađujemo u toj vjeri da ojačamo i očvrsnemo našu vjeru, a kroz vjeru onda ćemo rasti i uspijevati u svim ostalim vrlinama.” Ovom poukom prota Ostoja je jasno istakao da post nije sveden samo na uzdržanje od hrane, nego da je njegov suštinski smisao u duhovnom preobražaju čovjeka. Put posta, molitve i pokajanja jeste put obnove unutrašnjeg čovjeka, njegovog povratka Bogu i istinskim vrijednostima Jevanđelja.
Govoreći o Svetom Jovanu Lestvičniku, kome je posvećena ova nedjelja, prota Ostoja je podsjetio da Crkva u središtu posta pred vjerne iznosi sjećanje na velikog podvižnika i bogomudrog učitelja duhovnog života.
„Crkva nam obraća pažnju na njega, na sinajskog igumana, velikog podvižnika koji se mnoge decenije podvizavao i kao jedan od divnih plodova svojih podvižničkih trudova nam je ostavio svoju ‘Lestvicu’, koja ima trideset poglavlja i koja nas poučava kao plod njegovog podvižničkog opita i njegovog molitvenog iskustva i upućuje nas kako i mi da se svakodnevno uspinjemo po lestvici vrline, po lestvici blagodati Božije i da se približimo Bogu.”
Svoju besjedu protojerej Ostoja Knežević zaključio je molitvom da Gospod, molitvama Svetog Jovana Lestvičnika, Svetih mučenika Sevastijskih i Svetih novomučenika Momišićkih, svima podari kreposti, pokajanja i ljubavi prema Bogu i bližnjem na putu spasenja ka carstvu nebeskom i životu vječnom. Nakon zaamvone molitve u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, sveštenstvo je odslužilo pomen nevino postradalim u martovskom pogromu na Kosovu i Metohiji 2004. godine.
Tekst, foto: Boris Musić
