Na nedeljni dan kada naša Sveta Crkva proslavlja apostole slovenske pismenosti – Svetu braću Kirila i Metodija, služena je Sveta liturgija u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom.
Evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Blažo Božović uz sasluženje braće sveštenoslužitelja ovog drevnog hrama: protojereja Mirčete Šljivančanina starješine Crkve, protojereja-stavrofora Gojka Perovića arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i Dragana Stanišića, protojereja Jovana Radovića i đakona Luke Pavićevića; dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarao je Hor Svetosavnik, predvođen Ratkom Vujačić.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio načalsvtujući sveštenoslužitelj, o. Blažo Božović:
,, Današnje začalo iz Djela apostolskih svjedoči kako je apostol Pavle žurio da obiđe vjerne, a opet da o Pedesetnici bude u Jerusalimu. I zaista, ta njegova vatrena želja da prosijava riječ Božiju do posljednjega dana svoga života nije ga napuštala. Tamo gdje je propovijedao, ukazivao je na ličnost i djela našega Gospoda Isusa Hrista, ali i na vremena koja treba da dođu – vremena smutnje i pogibije.
Takvo jedno svjedočanstvo imali smo u ličnosti našega blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je gorio takvom vjerom.
Začalo iz Svetog Jevanđelja po Jovanu isto tako je za nas spasonosno, a koje sveti oci nazivaju Prvosvešteničkom molitvom, koju je Gospod proiznio svome Ocu.
Blaženi Avgustin, izučavajući druge religije, govorio je da je nailazio na neke univerzalne hrišćanske vrijednosti, ali da nigdje nije naišao na momenat da je Bog uzeo obličje sluge i postao čovjek; i da je to upravo ona temeljna razlika između hrišćanstva i svih drugih religija.
Govoreći u tom smislu, sveti oci daju i druga tumačenja ove Prvosvešteničke molitve – a to je jedinstvo Sina u Ocu i Oca u Sinu. Gospod produžava da se moli i za one za koje je došao, da ih Otac sačuva i da budu jedno, kao što smo Mi jedno; to jest, kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu.
Ta bogopodobnost koja nam je svima data, Hristova nauka koja nam je svima podjednako ponuđena – nama koji se rađamo u hrišćanstvu i pravoslavlju ona je malo bliža – ali smo svi podjednako prizvani i pozvani da budemo Hristovi učenici i sljedbenici.
Kaže se da je to sjeme koje je Hristos posijao, misleći na apostole, palo na dobro tlo, te da je uzraslo, donijelo i donosi plodove. Ali, kada Gospod kaže da se moli za njih, a ne za svijet, upravo ukazuje na to da bi, ako bi ti plodovi presušili, čitavim svijetom zavladala tama.
Pronoseći tu istinu, Crkva produžava tu svjetlost u ovome svijetu. Važne su Gospodnje poruke da bismo znali čemu služimo i u kom pravcu treba da gledamo; tako je bilo tada, tako je i danas.
Gospod govori da je ono što je bilo u Predvječnom Saboru i dogovoru Svete Trojice – Oca i Sina i Svetoga Duha – Svojim dolaskom ispunio i izvršio djelo za koje je bio poslan.
Treba i mi da gorimo tom plamtećom ljubavlju i da znamo da nam nema spasenja mimo Crkve. Možemo biti zdravi i moralno živjeti, ali nam ništa od toga nije garancija da će se spasiti cjelokupno naše biće – duh, duša i tijelo.
Samo kroz ovu prizmu, kroz časno stradanje i Sveto pričešće, možemo se nadati i našem spasenju.
Sve ono za šta se Gospod molio Svome Ocu, to se i ostvarilo i ispunilo; ništa se nije desilo tek tako.
Onaj dio u kome Gospod govori da želi da nas spase nije konačnica; mi možemo tom riječju Gospodnjom prosijavati svojim životom i dobrim primjerom, kao što su to činili sveti ravnoapostolni Kirilo i Metodije.
Dokle god imamo Crkvu Božiju – ne kao tvorevinu djela ruku čovječijih – ne treba da gubimo nadu, već da znamo da će svjetlost sijati u ovome svijetu do kraja svijeta i vijeka.
Neka bi Gospod Bog dao da u svemu onome što radimo stremimo ka nebesima, da sve ono što želimo sebi želimo i drugima, i da nas Gospod Bog sačuva od talasa i svih nesreća i zabluda ovoga svijeta, kojima smo svi podjednako zahvaćeni.
Bog da vas čuva i blagosilja!“ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, protojerej Božović.
Po primanju svetih Hristovih Tajni, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogergijevskom domu.
Čas vjeronauke za polaznike Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović.
Fotografije
Elza Bibić
Foto: Darko Radunović
