Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije služio je danas u Manastiru Svetog Luke u Župi Nikšićkoj Svetu arhijerejsku liturgiju i pomen blaženopočivšem Episkopu valjevskom Milutinu i Petru Pejoviću.
Nakon pročitanog jevanđeljskog začala, Visokopreosvećeni Mitropolit je kazao da pitanje Šta kažu ljudi, ko sam ja, koje je u današnjem Jevanđelju Gospod postavio Svojim učenicima je pitanje koje 2000 godina neprekidno postavljaju svi ljudi i zemaljski narodi do naših vremena.
“I kao u ono vrijeme dok je hodio ovdje po zemlji tako i danas ima bezbroj odgovora na to pitanje. Ima i onih bezumnika koji tvrde da Ga nije ni bilo na zemlji, ima i onih koji tvrde da je bio neki od proroka, poslanik Božiji, ali nije bio Spasitelj, drugi kažu da je bio obični čovjek i imaju svoju teoriju o tome da li je Gospod stvarno postradao ili je to bilo prividno i tako redom kroz svu istoriju do naših vremena”, besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.
Nasuprot tih ljudi koji se Gospoda odriču i poriču, kako kroz vjekove tako i u naše vrijeme, onih koji svojim odgovorom, kao apostol Petar, ispovijedaju svoju vjeru u Gospoda: Ti si Hristos, Sin Boga živoga, uvijek je bilo u manjini, zato je i Gospod rekao Ne boj se malo stado.
Podsjetio je vladika Amfilohije da su svi proroci do Svetoga Jovana Krstitelja prorekli dolazak Spasitelja, kao i da je, kako tumače sveti oci, Preteča Jovan Krstitelj progovorio iz utrobe svoje majke Jelisavete kada ju je posjetila Presveta Djeva: Otkuda to da dođe mati Gospoda Boga kod mene:
“I poslije svojim rođenjem i životom, svojom propoviješću Jovan Krstitelj je posvjedočio Gospoda. Naročito kada je dolazio na Jordan da se krsti Gle jagnje bBožije koje uzima na Sebe grijehe svijeta, izgovorio je Sveti Jovan Krstitelj i prije Petra posvjedočio Njega kao jagnje Božije prorekavši Njegovo raspeće, Njega koji uzima na Sebe grijehe svijeta i koji će prinijeti Sebe za spasenje svijeta.”
Sve prije Hrista je bilo svjedočanstvo o Njemu i Solomonov hram je bio priprema za Njega i kao hram Duha Svetoga on je priprema za sve svete Božje hramove podizane u Njegovo ime. Obnavljani su i obnavljaju se svi hramovi kroz vjekove, kao što je pomoću Božjom obnovljena i ova drevna svetinja Svetog apostola jevanđeliste Njegovog Luke, koji Ga je posvjedočio i svjedoči neprekidno svojim Jevanđeljem – opisom Njegovoga života:
“Obnovljen je hram ne njega radi, niti proslavljanja ljudi radi, nego proslavljanja imena Božijega, radi služenja službe Božje, kao i onaj prvi Solomonov hram koji je imao Svetinju nad Svetinjama, to je priprata ovih naših hrišćanskih hramova…. I tako redom kroz vjekove. I priroda se obnavlja neprekidno. U ove proljetne dane ima se utisak da je umrla priroda jedno vrijeme a onda dolazi vrijeme njene obnove. Obnavlja se drvo, cvijet. Sve što je u prirodi obnavlja se i tom obnovom, a i tim umiranjem prethodnim, u prirodi je već ugrađeno to predukazanje tajne Hristovog raspeća, Hristove smrti i vaskrsenja.”
Dalje je pojasnio da je tako i ljudski život i život Crkve Božje, koja je tijelo Hristovo, takođe u znaku raspeća Hristovog, ali i u znaku Njegov vaskrsenja.
“Sve što je u prirodi u tome je znak. Tako je u svemu onome što se događa kroz istoriju roda ljudskoga. Tako je i u prirodi svakog čovjeka sa jedne strane raspeće, stradanje, nošenje krsta a onda preko Časnoga krsta otkrivenje velike Svete tajne Hristovog vaskrsenja.”
Mitropolit Amfilohije je kazao da se i mi kroz ovaj Sveti post pripremama upravo za Svetu tajnu Hristovog vaskrsenja:
“Post je upravo priprema, naše umiranje sa Hristom, sastradanje sa Njim. Nošenje Njegovoga Krsta kroz post i molitvu, kroz nošenje iskušenja, da bi zadobili od Hrista Gospoda to sjeme vječne Božije sile, vječnoga Božijega vaskrsenja, Njega kao vaskrsloga. To je ono što nam je Gospod ostavio preko Svoga Tijela i Svoje Krvi. Ima li veće ljubavi od one da neko život svoj žrtvuje za bližnje svoje? A upravo to je ono što je Gospod učinio, otkriviši svoju božansku ljubav time što je postao kao jedan od nas, što je razapet za nas i što nam je ostavio Svetu silu Svoga vaskrsenja”, naglasio je Arhiepiskop cetinjski Amfilohije.
Pojasnio je da nam je Gospod dao mogućnost da kroz silu vaskrsenja, kroz trud, podvig i molitvu – post zadobijamo tu silu Hristovog vaskrsenja, da se i mi obnavljamo, preporađamo, rađamo Duhom Svetim i silom Božjom. U duhu umiranja, stradanja i raspeća, ali i u duhu Hristovog vaskrsenja je i ono što se danas događa sa svijetom preko koronavirusa. Završetak svega toga je Hristovo vaskrsenje koje ćemo i mi, ako Bog da, proslaviti ove godine i u ovim vremenima toga novoga raspeća.
“Ali sila vaskrsloga Hrista je sa nama i ona nam se daruje u Svetom pričešću Tijelom i Krvlju Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista kojom nam je Bog podario Sebe kao vječnu ljubav, rekavši da je On hljeb života koji je sišao s neba i svaki koji jede od toga hljeba neće umrijeti nego će vječno živ biti. To je kvasac vječnoga i neprelaznoga života – Tajna Svetog pričešća koja je suština, dublji smisao i značenje sveukupne tvorevine ljudskoga života i istorije. Zato pripremajući se za Sveto Hristovo vaskrsenje poklonimo se Njegovoj vječnoj ljubavi, poklonimo se Tajni koju nam je otkrio Svojim rođenjem, Tajni Oca i Sina i Duha Svetoga Boga našega, kome neka je slava i hvala u vijekove vjekova, amin”, zaključio je u svojoj arhipasitirskoj besjedi Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.
