U subotu, 10. aprila 2021. godine, u Trebinju i Tvrdošu, obilježen je četrdesetodnevni spomen na blaženopočivšeg Epikopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Atanasija.
Na Svetoj arhijerejskoj liturgiji, služenoj ovim povodom u trebinjskom Preobraženjskom hramu, predstojao je Episkop diseldorfski i njemački Grigorije, uz sasluženje Episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Dimitrija, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda naše Pomjesne Crkve. Odgovaranje vjernih predvodio je Hor Prizrenske bogoslovije Svetog Kirila i Metodija.
Po čitanju evanđeoskog začala, besjedio je protoprezviter – stavrofor, Radivoje Krulj, Starješina Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru, sjećajući se Vladike Atanasija uskliknuvši:
Usudiću se, danas, i ja uskliknuti, na četrdesetodnevnom pomenu Vladici Atanasiju: oprosti sveti Vladiko, ti si za nas, i za sve zdrave srpske duše, treći ravnoapostolni vladika hercegovački, Atanasije Novi Veliki…
Po Pričešću vjernih, odslužen je parastos Episkopu Atanasiju, a pri otpustu, kroz san i javu, novopredstavljenog pastira, oca i saslužitelja spomenuo se i Episkop Grigorije, predstavljajući i novopriređenu Spomenicu o blaženom usnuću Vladike Atanasija, rekavši:
U ovoj Spomenici je samo nešto zapisano od onoga što su ljudi rekli o Vladiki Atanasiju.., i mnogo će još toga ljudi reći.., i napisaće pjesnici.., slikaće slikari, mi ćemo se sjećati.., jedino što je važno da shvatimo: da Vladika Atanasije je sad kod Boga, kako je on nas učio…
Sa suncem u zenitu, sinovi i djeca, učenici i bližnji Vladike Atanasija stigli su na njegov grob u Manastiru Tvrdoš, gdje je odslužen pomen, a pred Paraklisom Vaskrsenja Gospodnjeg u manastirskom groblju, Vladiki Atanasiju i svima okupljenima, obratio se i Arhimandrit Danilo, iguman Manastira Žitomislić:
Dragi Vladiko, stojeći danas ovdje pred tvojim grobom, govorimo najpre: tebi hvala, a onda i svima vama, braćo i sestre, drage vladike, koji ste došli danas svi iz svojih krajeva.., i svi smo došli danas ovdje da odslužimo parastos četrdesetodnevni, našem ocu i učitelju Vladici Atanasiju, da se molimo za njegovu dušu, i da mu uručimo jednu zahvalnost, onako, koliko možemo od srca i koliko znamo, za sve ono što je učinio za nas, u sve naše dane naših života… On nas je sabrao i sabirao, i evo danas nas je sabrao ovdje, pred ovu crkvicu, koju je sebi sagradio za vječni spomen i vječnu kuću. A, ova crkva je crkva Vaskrsenja, i eto to nam jasno pokazuje da je Vaskrsenje naš smisao života, a on nam je to tako svjedočio svojim životom, svojom pojavom, svojim dolascima.., time što nas je volio, što nas je razumio, prihvatao onakve kakvi jesmo…
Vladiko besmrtnog imena, vječna ti uspomena!
Izvor: Eparhija zahumsko-hercegovačka
