Povodom praznika Rođenja Svetog Jovana Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, i ove godine, kao i decenijama unazad, pravoslavni Ulcinjani su se sabrali na Svetoj službi Božijoj u drevnom gradu Svaču kod Vladimira u blizini Ulcinja. Svetu liturgiju u prijestonici Svetog Jovana Vladimira, nedaleko od ostataka hrama Svetog Jovana Krstitelja, služio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski, uz sasluženje: jereja Aleksandara Orlandića, paroha barskog, jereja Bratoljuba Radovića, paroha ulcinjskog, i đakona pri Sabornom barskom hramu Dejana Tomovića i molitveno učešće vjernog naroda.
Nažalost, sveštenstvo je i jutros, kao i prethodnih godina, bilo prinuđeno, da Svetu liturgiju vrši u improvizovanim uslovima jer je, kako ističu u Crkvenoj opštini Ulcinj, Svač ograđen bodljikavim žicama, ogradama, lancima i zaključan katancima.
“Dok sve ostale konfesije uživaju svoja vjerska i građanska prava na teritoriji opštine Ulcinj, pravoslavnima je to uskraćeno na najbrutalniji način. Opštinski organi, koji upravljaju ovim lokalitetima, na Svaču, pored mnogobrojnih sastanaka, molbi i dopisa, ipak podržavaju ekstremne struje pojedinih ulcinjskih političkih stranaka i podliježu njihovim pritiscima. Nasuprot tome, pravoslavni narod ispašta i vapije za rješenjem ovog problema, koji pogađa duboko njegovo biće, identitet i dostojanstvo. Pravoslaci iz Ulcinja žele dobre i mirne odnose sa svima. Rado se sjećaju lijepog i uljudnog odnosa sa komšijama Vladimircima, koji su čak i dolazili na sabore o Ivanjdanu, donosili darove i zajedno sa ulcinjskim pravoslavnim vjernicima družili se i nazdravljali jedni drugima”, saopštili su ovim povodom danas iz Crkvene opštine Ulcinj.
Na ovaj problem i nemogućnost pristupa lokalitetu pod izgovorom arheoloških istraživanja, ukazao je i otac Slobodan Zeković, podsjećajući u svojoj liturgijskoj besjedi da se ovoj Svetoj službi Božijoj raduje nebo i zemlja, duše generacija hrišćana koje su živjeli na ovome prostoru, kao i duša Svetoga Jovana Vladimira našega prvoga velikoga vladara i svetitelja koji je po mišljenju mnogih istoričara upravo ovdje stolovao. On je kršten u Sabornom hramu Svetog Jovana Krstitelja, čiji prvi temelji, po nalazima arheologa, potiču iz 9. vijeka. Kasnije je na tim temeljima sagrađena crkva čiji je ktitor bila Sveta kraljica Jelena Anžujska, supruga kralja Uroša Prvog Nemanjića i majka velikih Svetih kraljeva Dragutina i Milutina.
“Ovaj drevni grad po predanju imao je Svetih oltara koliko ima dana u godini. Mi ne možemo te svetinje zaboraviti i zato se ovdje 30 godina bez prekida služi Sveta liturgija. Služila se godinama u samome hramu, ali nažalost već treća godina kako nam je spriječen ulazak u hram da tamo odslužimo Svetu božanstvenu liturgiju.”
Prisjetio se otac i onih nemilih scena od prije tri godine, “kada je jedna grupica ekstremista i politički ostrašćenih ljudi pokušala da spriječi dolazak blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija u ovu svetinju:
“U tome nisu uspjeli, ali su sebe obrukali. To njihovo bezakonje nastavilo se pa su već naredne godine postavljene ove ograde i kapije koje su pod katancima, tako da je sad nemoguće prići samome hramu. Čak i ovaj prostor ovdje je ograđen i stavljen pod ključeve i kapije. Oni imaju izgovor da se navodno izvode arheološka istraživanja i radovi, ali svi smo svjedoci da od 2018. godine nikakvih ovdje arheoloških više radova i istraživanja nije bilo”, posvjedočio je prota.
Mišljenja je da je jedini razlog za stavljanje lanaca i katanaca da se spriječe pravoslavni hrišćani da dođu na ovo sveto mjesto i po ustaljenoj tradiciji na ovaj sveti dan odsluže Svetu liturgiju, okade ostatke drevnih hramova i prizovu Božiji blagoslov na ovo mjesto i njegove žitelje.
“To su naši dragi prijatelji i komšije, vrijedni i čestiti ljudi koji u znoju lica svoga, obrađujući parče svoje zemlje, zarađuju hljeb sebi i svojoj djeci i sa njima nikavih problema ovdje nije bilo, naprotiv”, kazao je otac i prisjetio se dana kada su oni su dolazili i učestvovali u radosti ovoga praznika.
Nemile scene minulih godina su, kako je naglasio, plod ostrašćenosti jedne male grupe ljudi koja pokušava da zavadi komšije i pravoslavne udalji od ove svetinje kako više ne bi dolazili.
“Mi nikome niti smo kada prkosili niti smo bilo koga izazivali ovdje. Dolazimo samo radi molitve i dubokog osjećaja poštovanja i duga prema našim svetim precima koji su ovdje živjeli, prema našim svetim vladarima i kraljevima koji su podizali ove Svete oltare, prema generacijama hrišćana koji su ovdje živjeli i Bogu ugađali, čije kosti su rasute po čitavom ovom prostoru oko grada Svača. Da se pomolimo i za pokoj njihovih duša”, besjedio je otac Slobodan.
Poručio je da ne smijemo nikada da zaboravimo ni ovu svetinju niti naše svete pretke i vladare jer bismo se tako obrukali i ne bismo se mogli nazvati njihovim potomcima i naslednicima:
“Tako da bez obzira na sva iskušenja koja su ovdje prisutna ovih zadnjih dvije-tri godine, mi zasigurno od ove svetinje se nećemo udaljiti. Ovdje ćemo uvijek dolaziti noseći u srcu svome ljubav i poštovanje prema svima, a osobito prema našim prijateljima Albancima koji žive na ovome prostoru. I danas smo se Bogu pomolili da i njih sve Gospod blagoslovi, da blagoslovi njihove domove i njihove porodice, njihova polja, da im podari dobro zdravlje i svaki napredak i da u miru i bratskoj ljubavi, kao i do sada što smo živjeli, nastavimo da živimo i da se brinemo o ovoj zajedničkoj svetinji.”
Arhijerejski namjesnik barski se osvrnuo i na zapuštenost, nepristupačnost ovog lokaliteta koji je zarastao u korov što je, kako je ocijenio, sramota i za grad Ulcinj i za državu Crnu Goru jer je to naše zajedničko blago koje treba da bude dostupno svima.
“Na ovome Svetome mjestu treba da dolaze đačke ekskurzije, da se drže časovi istorije i kulture umjetnosti jer nema ljepšega mjesta da se djeca tome nauče nego što je drevni grad Svač. Umjesto toga imamo korov, imamo zarasli put, imamo postavljene ograde i katance i zabranjen pristup svima. Time se šalje jedna ružna slika i sa time treba prestati”, zaključio je protojerej-stavrofor Slobodan Zeković.
Na kraju Svete liturgije na drevnom Svaču osveštani su slavski prinosi koje je u slavu Božiju a u čast Svetog Jovana Krstitelja, najvećeg rođenog od žene, prineo Božidar Čarmak sa porodicom. Kumstvo za narednu godinu preuzeo je Davor Radović.
Sabrane je pozdravio i praznik čestitao Božidar Mihailović, predsjednik CO Ulcinj uz poruku da je ovo višedecenijska tradicija “koju njegujemo, brižno pazimo i koju ćemo nastaviti i ubuduće”.
