Njegovo Preosveštenstvo izabrani Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je u četvrtu nedjelju po Duhovima, 18. jula 2021. Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, u Nikšiću. Kako dosadašnji starješina nikšićke Saborne crkve, protojerej Ostoja Knežević prelazi na dužnost sekretara novoizabranog Mitropolita crnogorsko-primorskog G. Joanikija, Vladika i nikšićko sveštenstvo zajedno sa vjernim narodom se, ovom prilikom, zahvalilo svom sabratu i satrudniku, poželjevši mu Božjeg blagoslova u daljoj svešteničkoj službi.
Sasluživalo je više sveštenoslužitelja Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke uz molitveno učešće brojnih vjernika.
Preosvećeni Episkop Metodije je, nakon pričešća, sabrane poučio riječju arhipastirske besjede. On je kazao da svi koji sleduju za Hristom imaju Njegovu sudbinu, svi koji hoće dobrovoljno da krenu za Njim uzimaju Krst svoj, odriču se sebe i idu za Njim.
„Sudbina Hristova postaje subina naša. Krstimo se krštenjem Njegovim, smrću Njegovom umiremo i Njime vaskrsavamo. Svi koji idu za Njim, idu tim putem. Odreći se sebe, služiti Hristu i služiti onome koji nosi Njegov lik, to jeste bližnjem našem, to je naš priziv. Osnova našeg hrišćanskog života ne zasniva se na logici ovog svijeta, logici moći, položaja, imetka, jer je to, kroz vrijeme je dokazano, propadljivo i promjenjljivo. Mi hrabro temeljimo život na nečemu mnogo temeljnijem, stamenijem, neprolaznijem, istinitijem, boljem, na istini, pravdi i dobroti koji su drugo ime za ime Božje“, rekao je Vladika.
Ime Božje je i ljubav i na tome, dodao je on, zasnivamo svoj život.
„Zato treba da budemo veoma hrabri, a to je za ovaj svijet antilogika,bezumlje i ludost. Svi oni koji idu za Hristom su, po logici ovog svijeta, ludi i bezumni, ali ono što ćemo da dobijemo, sledujući Isusu i Njegovom Jevanđelju, a nećemo dobiti imetak, jer nam to nije obećano, ni moć, ni položaj, ali ćemo dobiti blizinu Božju i to je jedina korist koju izvlačimo iz ovog puta hodenja za Hristom, odricanja od svoje volje i nošenja Krsta, smireno idući za njim. Blizina Božja i blagodat je smisao i cilj našeg života. Svi naši preci koji su išli tim putem imali su duboko iskustvo i poznanje blizine i blagodati Božje“, besjedio je Preosvećeni vladika Metodije.
Dodao je da danas osjećamo i tugu zato što svog sabrata i starješinu Hrama, oca Ostoju Kneževića ispraćamo iz Nikšića.
„On prostorno ne ide daleko, što nam je utjeha, zato što će biti pored našeg Vladike Joanikija, ali i da ode prostorno daleko mi znamo da smo duhovno blizu i to je glavno i osnovno u našem životu. Prostorna odrednica nikad nije bila suštinska, blizina duhovna, odnosno Božja je suština za kojom idemo i tragamo. Duhovna blizina ne zavisi od prostorne udaljenosti, nego od naše bliskosti Hristu Bogu našem“, poučavao je Vladika.
Zahvalio je ocu Ostoji Kneževiću za svu žrtvu i ljubav, koju je nesebično davao nikšićkom Hramu i svima koji su dolazili ovdje, napajali se blagodatnim silama Božjim.
„Ja mu zahvaljujem i za njegovu hrabrost što ide putem Hristovim i što nosi Krst svoj otmeno, plemenito i dostojanstveno, što je smireni sluga Božji, ugledajući se na Majku Božju, koji govori: Neka mi bude, Gospode, po riječi Tvojoj. To treba da bude zadatak svakog hrišćanina i svih nas koji smo se ovdje okupili“, poručio je izabrani Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Vladika je, u ime nikšićkog sveštenstva i vjernog naroda, o. Ostoji uručio na dar ikonu Svetog Vasilija Ostroškog, zaštitnika grada Nikšića i njegovih žitelja.
U svoje ime, u ime sveštenstva Sabornog hrama i sveštenstva nikšićkog, kao i vjernog naroda od sveštenika Ostoje Kneževića, riječima punim bratske ljubavi, oprostio se protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki.
„Šta reći o službi o. Ostoje, ovoj desetogodišnjoj u Nikšiću i višegodišnjoj kao starješine Sabornog hrama? Možemo samo reći da je bila blagoslovena, puna želje da uzrasta i da se usavršava u punoću beskraja, punoću uzrastanja Hristovog. Prema kolegama jasan, nedvosmilen, čist, čvrst, odlučan, prema narodu Božjem očinski brižan, predusretljiv da sasluša, ispovjedi, pročita molitvu, sa puno radosti i očinske odgovornosti. Djecu i omladinu gledao kao svoju djecu, a posebno se brinuo za mnogoljepnost crkava koje su mu povjerene, naročito ovog svetog hrama, da ga ukrasi, uljepša i što je najbitnije da ga uljepša blagoslovenim službama“, naveo je sveštenik Jokić, istakavši:
„Mi smo svi jedna Gospodnja porodica gdje ne smije da bude laži i prevare, nego gdje treba da caruje ljubav i istina. Tako smo gradili prijateljstvo, on svoju svešteničku službu ispunio bogočovječanskim realizmom, a prijateljstvo čvrstinom i iskrenošću. Nadamo se i molimo Bogu da će ono potrajati i da će se ovaj krug uvijek približavati centru, da budemo bliži Gospodu, jedni drugima, a znam da će tako biti, jer ova veza je izgrađena na beskrajnoj ljubavi Gospodnjoj“.
Na kraju se obratio i protojerej Ostoja Knežević:
„Odlazim da vršim svoju službu tamo gdje sam i započeo da se za nju spremam. Danas, ovdje, stojeći pred vama, na prvom mjestu, imam osjećaj velike blagodarnosti, najprije Bogu i Svetitelju Vasiliju Ostroškom, koji me je udostojio da budem služitelj ovog njegovog velelepnog i slavnog Hrama. Svo vrijeme službe u njegovom hramu osjećao sam se sigurno i zaštićeno, i kada smo svi zajedno prolazili neke izazovne momente, upravo, je on bio taj koji nam je davao snagu, hrabrost i sigurnost. Isti takav Svetitelj je i Petar Cetinjski, to najbolje zna Vladika Metodije, koji je svoje monaško i poslušanje igumana Cetinjskog manastira vršio mnoge godine. Tako i ja odlazim odavde, ukrijepljen time da ću svoje svešteničko služenje vršiti u blizini kivota Svetog Petra Cetinjskog i pod duhovnim okriljem Mitropolita Joanikija, koji me je proveo kroz ovu službu, kroz đakonski i sveštenički čin“, rekao je o. Ostoja.
Zahvalio je nikšićkom sveštenstvu, vjernom narodu, svima koji su mu, kako je kazao, punoću časti i dostojanstva svešteničkog ukazivali godinama, nasuprot slabostima i nedostacima sa kojima se on kao čovjek svakodnevno bori u životu i pastirskom radu.
„U Crnoj Gori se grade i gradiće se još mnogo velelepnih i divnih crkava, ali ovaj hram Svetog Vasilija ima svoje posebno mjesto zbog žrtve i ljubavi sa kojom je sagrađen, zvog svih ovih imena koja su i čije su kosti utkane u slobodu ovog grada. Zato, uvijek je posebna lakoća i ljepota molitve u ovoj svetoj crkvi. Ja sam siguran da dolaze godine blagoslovene za ovaj grad i za ovaj Hram, da će se ovaj Hram obnoviti, ukrasiti i uljepšati. Danas, ovdje, stojeći okruženi ljubavlju, dobrotom i osmjehom Vladike Metodija, vidimo da ćemo i u njegovom liku imati veliko osnaženje i čovjeka koji će pred Bogom za sve nas predstojati i biti zajedno sa nama, u svim našim životnim voljama i nevoljama“, kazao je protojerej Ostoja Knežević.
