U okviru vjeronauke za odrasle “Dobrotoljublje”, pri Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom, sinoć, 2. marta, održano je predavanje na temu “Žitije blažene i hristoljubive Jelene” u Svetogeorgijevskom domu u Podgorici. Predavač je bio o. Dragan Stanišić.
Danilo Drugi u ovom Žitiju navodi da prije svega treba da slavimo Boga koji se vaplotio radi nas i koji je radi našeg spasenja sve pretrpio. On želi da dobro i tačno iznese žitije Sv. Jelene kao što mu objaviše svjedoci i koliko je on očima vidio.
Danilo piše da je Jelena bila od plemena fruškoga (francuskoga). Sa srpskim kraljem Urošem Prvim vjenčala se 1245. godine. Imali su petoro djece. Živjeli su u starom dvorcu raških župana u Deževi. Imali su na raspolaganju i nemanjićki dvorac u Brnjacima kraj Ibra. Pripadala joj je titula kraljice Srbije, Duklje, Albanije, Huma, Dalmacije i Primorskih oblasti. Ovim zemljama sa svojim mužem vladala je 27 godina, a samostalno je imala neke oblasti 38 godina. Jelena Anžujska (1230-1314) živeći na zemlji nesmućenom dušom i krotkim srcem prinosila je molitve Bogu i ukrašavala se svakim dobrim djelom. Danilo opisuje narav Svete Jelene da bijaše blaga po prirodi, neporočna životom, oštra riječju, u zapovijedanju krotka, svakome je dužnu čast odavala. Post činjaše tako hraneći gladne i neprestano brinući se kako će ugoditi Gospodu. Trudila se i kako će davati milostinju u božastvene hramove. Brinula se o udovicama i sirotima. U svojoj oblasti sabirala je kćeri sirotih roditelja, i njih hraneći u svome domu, obučavala svakom dobrom redu i ručnom radu, koji priliči za ženski pol i kada bi odrasle, udavaše ih za muževe da idu u svoje kuće, obradujući ih svakim bogastvom, a mjesto njih uzimala je druge djevojke.
Molila se i za sinove svoje upravljajući ih ka Gospodu koji bijahu dva kralja u svom otačastvu, blagočastivi kralj Stefan, zvani Dragutin, i brat njegov kralj Stefan Uroš, zvani Milutin. Govoraše im da se sjećaju da su porod hrišćanske vjere i naroda blagovjernoga, od mladosti vođeni i krepljeni Duhom Svetim. Pominje kako su njihovi roditelji (preci) upravljali smisleno i razumno svojim imanjem, dijeleći darove božastvenim crkvama i da beskonačno blaženstvo primiše od Gospoda i kazivaše im riječi proroka Davida: Koliko je dobro i krasno da braća žive zajedno… i duša ohologa ostavljena je od Boga (Isaija). Njeni sinovi, kaže Danilo: u slast i sa strahom primahu reči i pouke blažene matere Jelene, povinujući joj se sa svom radošću. Ovoj blaženoj Jeleni, navodi Danilo, dođe misao da uz pomoć Božju podigne hram u ime Presvete Bogomatere i poče zidati crkvu na mjestu zvanom Gradac. Zapovijedila je da se skupe mnogi radnici, zidari i zanatlije, da se ovaj hram brzo svrši. I za života svoga ispuni ovaj dom svakim izobiljem, božastvenim knjigama i sveštenim sasudima, ikonama, zavjesama i drugim crkvenim potrebama. Prihode i sela mnoga priloži tom svetom mjestu, utvrdivši hrisovulje sa svojim potpisom, u kojima su nabrojani svi njezini prilozi i što je na potrebu hramu.
Danilo Jelenu oslovljava velikoimenita Gospođo i naziva je svetilnikom otačastva. Navodi i da je primila monaški obraz u Crkvi Sv. Nikole u slavnom gradu Skadru i i bi nazvana monahinja Jelena i još na zemlji živjeći unaprijed vidje gdje joj se spremaju nebeske obitelji. Ako njeno tijelo, kaže Danilo, u dubokoj starosti i iznemože, no duh njen se krepko podvizavaše. Arhiepiskop Danilo svjedoči da je pored njenog odra, kada se predstavila u Gospodu, u dvorcu Brnjaci bio cio sabor srpske zemlje. U to vrijeme njezina predstavljenja, kada je i položiše u spremljeni njezin grob, bi ljuta zima. Poslije ovoga, kada je prošlo tri godine, Sveta Jelena se javi jednom od izabranih monaha, govoreći: Pošto od sada nemam volju da živim u zemnom blatu, zapovedi Bog da se moje telo uzme iz nedara zemlje i da ležim pred licem vašeg bogoljublja. Sveosvećeni Episkop Pavle u tom manastiru učini svenoćna pjenija i velika slavoslovlja i otvorivši raku, gdje bješe pogrebeno njezino tijelo, nađoše ga gdje leži kao u rosi, cijelo nepropadljivo ničim povrijeđeno. Načiniše kovčeg i u njega je položiše. Za vrijeme turske vladavine njene mošti su premještane i skrivane i dio njenih moštiju imamo i u manastiru Tvrdoš.
Postoji i crkvena služba Svetoj Jeleni Srpskoj u Srbljaku koja se poje 30. oktobra. Navešćemo tropar (glas četvrti) u srpskom prevodu: Iz zemlje zapadne, svetorodnoj lozi Srpskoj pribrojala se jesi, i dobro-razraslom sadnicom pokazala se, blagovjerna kraljice Jeleno. Krasne plodove, dvojicu svetih sinova svojih, Bogu si posvetila i srpskom rodu, na kraju, sve sujetno svijeta ostavila si i prepodobnim pridružila se. Vladiku svih sa smjelošću moli da vaseljeni daruje mir, a narodu srpskom spasenje.
