U Svetogeorgijevskom domu je sinoć održano predavanje o Svetoj Mariji Egipćanki. Predavač je bio sveštenik Dragan Stanišić.
Postati sav svet, i dušom i tijelom, to je naš poziv, kaže Justin Popović. To je norma , pravilo vjere, logika i priroda jevanđelske vjere. Hrišćani dobijaju od Hrista svete sile da vode sveti život. Živeći Hristom, svetitelji i tvore djela Hristova.” Sve mogu u Hristu koji mi moć daje “(Filib. 4,13). U svom predgovoru Žitija svetih on kaže: Kada je Bog postao čovjek onda je i život Božanski postao život čovečanski i moć Božanska postala moć čovečanska. Žitija svetih su svjedočanstvo o jevanđelju Spasovom kao novom životu, životu blagodatnom, bogočovečanskom, čudotvornom i istinitom. U Žitijima svetih pokazali su se mnogi putevi spasenja, prosvećenja, osvećenja, preobraženja, oboženja, pokazali su se svi načini na koje ljudska duša savlađuje grijeh, savlađuje svaku smrt i svakog đavola. Kako se od grešnika postaje pravednik, eto bezbroj primjera u Žitijima svetih. Sveta Marija Egipćanka je poslije pet decenija podviga u pustinji rekla: Ja sam žena grešnica, no svetim krštenjem ograđena. U svojoj molitvi Bogorodici, ona kaže: “O, Djevo Vladičice, koja si Boga Logosa Telom rodila i Koji je zato postao čovek da zove grešnike na pokajanje, pomozi meni usamljenoj koja ni od koga nemam pomoći, da vidim Časno Drvo na kome bi tijelom raspet Bog od Tebe rođeni , Koji krv Svoju dade za moje iskupljenje”.
Marija svjedoči da kada je ušla u Crkvu udostojila se vidjeti kako je Gospod gotov da primi one koji se kaju. Ona je čula glas: “Ako pređeš Jordan naći ćeš dobar mir”, i to doslovno shvatila i krenula odmah . Kada je stigla do crkve sv. Jovana Krstitelja kraj Jordana, pomolila se Presvetoj Bogorodici da je uputi kuda sama Prečista hoće. Kada je Marija došla u pustinju ostala je tu 47 godina, čekajući Boga Koji je spasava od malodušnosti i bura boreći se sa svojim, kako kaže, bezumnim željama kao sa ljutim zverovima. Molila se Bogorodici da od nje odagna pomisli koje smućuju dušu. I pošto bi dugo plakala i u grudi se iskreno udarala, svjetlost bi je sa svih strana obasjala i spokojstvo bi zavladalo njenim bićem . Nije se dizala sa zemlje dan i noć dok je ta slatka svjetlost ne bi obasjala i smućujuće joj pomisli odagnala. Hranila se zeljem koje se nalazi u pustinji, a zimi je mnogo puta drhtala od hladnoće, ali je raznovrsna sila Božija sačuva. Još je, kaže, “hranila se i pokrivala riječju Božijom” , koja drži sve i sva. Od kako je prešla Jordan, ne vidje drugog čovjeka osim, pred kraj života, monaha Zosimu, kojeg Bog posla da je pričesti. Isto tako, nije vidjela ni zvera niti koju drugu životinju. Zosimi je rekla da se knjigama nikad nije učila, niti čula drugog gdje čita ili pjeva, nego živa i djelatna Riječ Božija učila je znanju
