Na Veliki Četvrtak u podgoričkom hramu Sv. Đorđa, služena je Sveta Liturgija, kojom je načalstvovao protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina Crkve.
Visokoprečasnom proti, sasluživalo je sveštenstvo ovog Svetog hrama: protojerej-stavrofor Gojko Perović arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, protojerej-stavrofor Mileta Kljajević, protojerej Jovan Radović, jerej Blažo Božović i đakon Ivan Crnogorčević.
Blagoljepiju pojanja doprineli su pojci ovog Svetog hrama, predvođeni đakonom, Lukom Pavićevićem.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se slovom pouke, obratio načalstvujući svštenoslužitelj, protojerej Mirčeta Šljivančanin, rekavši da su ovo najveći dani u godini i da ih zato tako i zovemo – Veliki Ponedeljak, Veliki Utorak, Velika Sreda… upravo zato, što je u ovim danima, naš Gospod Isus Hristos učinio velika i spasonosna dela – kazao je otac, i to dela koja se tiču svakog od nas i celog sveta; jer je Gospod sve iz prevelike ljubavi svoje to učinio.
,, Mi smo danas vršili spomen Hristove Tajne Večere koju je Hristos imao sa svojim Učenicima, pred Svoje Stradanje. I na ovom današnjem Bogosluženju i događaju Velikog Četvrtka i Tajne Večere – otkriva nam se Ljubav Božija, smisao postojanja čovjeka i svijeta “, ukazao je otac, pojašnjavajući da nije Gospod ustanovio jednu Svetu Tajnu danas, nego je na jedan mističan Svetotajinski način pokazao kroz Tajnu Večeru, – šta je smisao života.
,, I tamo gde su naši praroditelji pogriješili i gdje su se odvojili od Boga, Gospod Isus Hristos je došao da nas vrati sebi i da nam pokaže šta je naš život, ko je naš život i koji je naš put. “- pojasnio je otac, rekavši da na Tajnoj Večeri, Gospod nam pokazuje da je zajedničarenje, zajednica, takav način života, pravi za čovjeka i da mimo tog zajedničarenja sa Bogom, – je sve promašaj – naglasio je.
Besedeći, prota Šljivančanin je nadalje pojasnio da kada je Gospod stvorio čoveka, – on Ga je naznačio da tako živi, u zajednici sa Bogom, da samoga sebe i sve oko sebe prinosi Bogu. Međutim, naši praroditelji nisu poslušali zapovijest Božiju, ukazao je otac, naglasivši da Gospod nikada ne ostavlja narod svoj, – zato što nas voli.
Prota Šljivančanin je nadalje ukazao da je i na Tajnoj Večeri Hristos pokazao – da je On Život. Da je On hljeb života, da istinsko zajedničarenje treba da bude sa Bogom – i da nam se svagda na Svetoj Liturgiji to daruje – Gospod, kao Onaj Koji se žrtvuje za život svijeta, Kao Onaj od Koga primamo život, od Koga primamo spasenje, vječni život; jer je čovek naznačen za večnost, stvoren za večnost; ukazao je otac, – da čovjek svoje ispunjenje života, nalazi u večnosti.
Potom je naglasio da je Sveta Liturgija – uvijek to. Događaj našeg zajedničarenja sa Bogom – Bog među svojima, Hristos među svojom decom, Koji nam daruje hljeb života.
Dakle Tajnu Večeru koju je Gospod imao sa svojim Učenicima, čiji spomen vršimo na Veliki Četvrtak, svagda nam se daje, kad god služimo Svetu Liturgiju.
,, I mi, iako grešni, iako nedostojni – učesnici Njegove Tajne večere, taman kao Njegovi Učenici, onda u Sionskoj Gornici prije 2000 g. (i to je velika Ljubav Božija, da imamo tu mogućnost), iako često otpadamo od Boga, iako smo nemoćni – ali kao hrišćani, kao oni koji vjeruju u Hrista, svagda se vraćamo Hristu.“ – naglasio je otac u svome obraćanju, na Veliki Četvrtak, u hramu pod Goricom.
Prota je zatim u svojoj besedi naglasio da kad god dolazimo na Svetu Liturgiju, mi pokazujemo takvo nastrojenje, i verujemo da je Hristos život, da je On Životodavac i da mi ne možemo živeti bez Njega i da tako ispunjujemo svoj život; bivamo pričasnici, dakle učesnici Njegovog života; jer je to predukus – Carstva Nebeskoga, Raja, za koji je čovek stvoren, koji su naši praroditelji izgubili, ali nam ga je Hristos darovao, vratio svojim životom, i svim ovim što je učinio, što slavimo ove Velike nedelje.
,, Zato je hrišćanima od prvih dana, od Apostolskih vremena – najvažniji događaj u životu, da se sabiraju na Svetu Liturgiju, da bivaju pričasnici Hristove Tajne Večere, jer time pokazuju da su Hristovi ljudi “, kazao je otac, pojasnivši, da i kada postimo i kad se molimo u svojim domovima, – mi se ustvari pripremamo da budemo učesnici Tajne Večere Hristove, jer je tako Hristos učinio na Tajnoj Večeri.
,, Dao svojima hljeb, i rekao – Ovo je tijelo moje. Uzeo čašu sa rodom vinogradskim – i dao im i rekao, Pijte iz nje svi, ovo je krv moja…
Zar na Svakoj Božanskoj Liturgiji mi tako ne činimo, upitao je načalstvujući sveštenoslužitelj i zar to svagda ne obnavljamo, i zar se svagda svega onoga što je Gospod učinio, ne sjećamo na svakoj Liturgiji ?
,, Sve ono što piše u Svetom pismu, imamo u Svetoj Liturgiji i sve što Gospod želi od nas, imamo u Svetoj Liturgiji – a želi nam da budemo spaseni, Vječni život, Carstvo nebesko – to svagda imamo na Svetoj Liturgiji; zato je Liturgija život za hrišćane! Zato je Liturgija, spasenje za hrišćane i zato treba svagda da hrlimo, da budemo pričasnici Tajne Večere Hristove, jer kako onda u Sionskoj Gornici, tako i ovde u Podgorici i svugde gde se služi Sveta Liturgija.“ – podvukao je otac, rekavši da nas Hristos grli kao svoju djecu, pita nas kao majka svoju djecu.
,, I mi, stoga, bivamo Hristovi ljudi, svijetlonosci, hristonosci – nosimo radost života, iako trpimo mnoga iskušenja, ali ne damo da nas ona pobijede; zato što je Hristos Vaskrsao ! Zato što nam je dao život i spasenje, zato što nas voli !“ – ukazao je prota, u svome obraćanju, pozvavši da budemo ovih dana sa Hristom, kao danas na Tajnoj Večeri, tako i na Golgoti, i oko Njegovoga Groba na veliku Subotu, ali i tako kao i oni, koji slave radost Vaskrsenja !
Poručujući, da svagda tako živimo, dok Gospod ne dođe, dok ne bude – sve život, dok ne bude sve radost, dok ne bude sve – Svjetlost Hristova i onih Koji su sa Hristom.
,, Primi nas danas i svagda i u vječnosti Hriste, za pričasnike Tajne Večere Tvoje, Amin.“
Po primanju Svetih Hristovih darova, zajednica u Telu i Krvi Gospodnjoj, nastavljena je u Svetogeorgijevskom domu, uz prigodno posluženje.
Elza Bibić
