Vaznesenje Gospoda u 40 dan nakon Pashe, -proslavljeno je evharistijski u podgoričkom hramu Svetog Đorđa

Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, uz sasluženje protojereja–stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića i đakona Ivana Crnogorčevića.

Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Crkve Sv. Đorđa, predvođeni đakonom Lukom Pavićevićem.

Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Gojko Perović, pitajući se, zašto smo mi danas pravoslavni hrišćani, zašto su nam Crkve i službe ovakve kakve su, zašto uopšte vjerujemo onako kako vjerujemo ?

„Vrlo važna stvar je da – Vaskrsli Gospod nije ostao na zemlji, među nama, – nego se Vazneo na nebo i obećao silazak Duha Svetoga, na Apostole, koje se i desilo na 10 dana od ovoga događaja “ – naglasio je prota Perović, dodavši da je mnogo važno što se vaskrsli Gospod Vazneo na nebo, da bi Duh Sveti sišao na nas – na sve ljude ! – upravo, da bi smo mi koji vjerujemo u Hrista, koji smo se krstili u tu vjeru – postali pričasnici Njegovoga Tijela, Duhom Svetim, objasnio je otac u svome obraćanju.

„Mi, svi ovdje, ma koliko da smo različiti, smo čestice Jednoga Tijela i to ćemo dokazati, kada se pričestimo. To nije davanje nama nekih medikamenata – već pristupanje nas Vaskrslom Gospodu, i pričešćivanje Njime, da bismo mi postali čestice Hristovoga Tijela “ – objasnio je otac, dodavši da se to nije moglo desiti dok se Vaskrsli Gospod nije Vazneo na nebo.

Zato je ovaj događaj jako bitan za naše spasenje, podvukao je, jer Je rekao Apostolima, – ako ja ne dođem, neće doći Utješitelj, – objasnio je prota, postavivši logično pitanje – A što će mi Utješitelj, ako si Ti tu ?

Odgovorivši, da ukoliko Gospod Isus Hristos ne ode, mi se ne možemo sabrati u Tijelo Njegovo, – na način koji je ustanovljen na Tajnoj Večeri.

Druga bitna stvar koju je otac htio da naglasi – jeste, da je sve ovo počelo kao čin prijatelja koji piše svom prijatelju !

„Sve ovo je počelo kao ljubav između ljudi “, naglasio je otac, dodavši da ovo traje i može jedino imati smisla, ukoliko se sabiramo kao prijatelji i braća.

Sveti Apostol Luka, pripada 70 –ci Apostola, podvukao je prota, ukazavši da dođosmo do toga da i mi u ovu vjeru ulazimo, ne samo zato što smo nešto pročitali i čuli – već zato što je to vjera naših prađedova, onih koji su nas u ljubavi rodili !

„To su životi i generacije koje su ostale u ovoj vjeri, da vjeruju što je Luka pisao prijatelju a taj prijatelj prenio svome prijatelju, kumu, bratu…

„Zato je bilo moguće da na današnji dan, crnogorci predvođeni sveštenicima odu na Grahovac i izvojuju onu od biblijskih bitaka, gde ih je bilo manje od Turske vojske; među njima nekoliko desetina sveštenika je poginulo, braneći ovo Pismo Lukino, prijatelju – jer im je važnije bila vjera u ono što je prijatelj prenio prijatelju, đed unuku,… nego sopstveni život – naglasio je otac, u svome obraćanju na Spasovdan.

„Pa kad me pitaju, što ti ideš u Crkvu, što ti vjeruješ, pa da li je to tačno što piše u Svetom Pismu ? “

„Odgovaram im, da to što piše u Svetom Pismu i da li je to tačno – je moj đed i prađed, potvrdio krvlju na Grahovu. I da to više nije pitanje mastila, kojim je Luka pisao pismo prijatelju – već da je to pitanje krvi, koji je prolio predak i prije i poslije njega “ – ukazao je otac u svojoj besedi u podgoričkom hramu, podvukavši da zato mi slušamo ove riječi i idemo za Hristom – upravo iz tih razloga, zato što je to dubinski važnije od života, zemaljskoga. E to je stvar ljubavi – zaključio je prota Perović, u obraćanju prisutnom narodu.

Nakon primanja Svete tajne pričešća Tijela i Krvi Gospodnje, zajedničarenje sveštenoslužitelj i parohijana, nastavljeno je prigodnim posluženjem, u Svetogeorgijevskom Domu, Crkvene opštine podgoričke.