Pretpremijera filma ,,Gdje si, Adame?” reditelja Aleksandra Zaporošenka i idejnog tvorca filma i producenta Aleksandra Pliske održana je u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici u subotu, 5. novembra 2022. godine
Autori ovog dokumentarnog filma o Svetoj Gori obraćaju se publici pitanjem: “Gdje si Adame”. Film uvodi gledaoca unutar visokih zidina drevnog svetogorskog manastira Dohijar, u kome je povučeni podvižnički život isklesao neponovljive karaktere, a monašku zajednicu pretvorio u riznicu „svakodnevnih svetitelja“. Publika već sa prvim kadrovima uranja u atmosferu prosto nezamislivu za dvadeset i prvi vijek, koja u isto vrijeme toliko plijeni pažnju i očarava, da sve ovozemljaske brige iščezavaju u mirisu tamjana i zvjezdanom svetogorskom nebu.
Centralna figura u filmu je starešina manastira, iguman Grigorije. Njegovo višedecenijsko iskustvo u duhovnom rukovođenju bratijom iznjedrilo je dubinsko razumevanje ranjene ljudske duše i njenog strijemljenja da se vrati u stanje svojstveno Adamovoj ljudskoj prirodi prije pada, da se vrati u Očev zagrljaj.
Pretpremijera filma je bila zatvorenog tipa, predviđena za sveštenstvo i monašsto pa se u kripti Sabornog hrama sabrao veliki broj sveštenstva i monaštva.
U uvodnom dijelu večeri, prije premijernog prikazivanja filma, uvodnu riječ uzeo je protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski koji je ovom prilikom pozdravio sve prisutne, zablagodarivši na velikom odzivu, blagoslovivši ovo veče.
On se u uvodnom dijelu obraćanja podsjetio riječi Svetog Vladike Nikolaja Žičkog i Ohridskog izrečenih o Svetoj Gori:
,,Ovaj film govori o Svetoj Gori, a Sveti Vladika Nikolaj je rekao da je Sveta Gora carstvo bez krune, država nez novca i žena, kuhinja bez mesa i tamo gdje se hiljadu godina niko ne rađa a život traje”.
,,Manastir Dohijar, manastir koji je geografski blizu manastiru Hilandar je glavna tema ovog filma, u kojemu se između ostalog podvizava Srbin – otac Pantelejmon koji je bio u manastiru Ostrogu, a centralna figura je starac Grogorije Zumis blaženopočivši iguman manastira”. – podsjetio je on.
Naposlijetku prota Predrag je rekao da se baš jedna od čudotvornih i veličanstvenih ikona Majke Božije nalazi u manastirju Dohijar, a to je ikona Presvete Bogorodice nazvane Brzopomoćnica. Prototip ikone koji je prema crkvenom predanju naslikan u 10-om vijeku za života osnivača manastira, prepodobnog Neofita. Najčuvenija je ikona Svete Gore, poslije čudotvorne ikone Vratarica (iz manastira Iviron) i ikone Dostojno Jest (iz Vatopeda).
Nalazi se u udubljenju sa spoljnje strane zida, pred nekadašnjim ulazom u manastirsku trpezariju; stoga, da bi ušli u trpezariju, svi monasi moraju da prođu pored ove ikone:
,,Malo ljudi od vas ima priliku da dođe na Svetu Goru i zato večeras imamo radost da preko filmskih ekrana zavirimo u lutke će Svete Gore, Manastira Dohijara u kojem se nalazi čudotvorna ikona Majke Božije – Brzopomoćnica, jedna od mnogih čudotvornih ikona na Svetoj Gori Atonskoj”. Za datum proslavljenja čudotvorne ikone Brzopomoćnice, određen je 22. novembar po novom, odnosno 9.novembar po starom kalendaru.
Nakon uvodne riječi, prota Predrag je pozvao uvaženog producenta filma protođakona Aleksandra Plisku da se obrati svima prisutnima.
Protođakon Aleksandar Pliska je naglasio da Bog beskrajno pštuje ljudsku slpobodu kojom je darovao čovjeka ne vršeći nasilje, već kuca na vratima srca i ko hoće da otvori u njemu će se i nastaniti:
,,Srce i osjećanja čovjeka jeste posebno mjesto najtanovitije na planeti zemlji. Bog poštuje slobodu svakog čovjeka i ne miješa se u naše živote, On kuca na vratima našeg srca, Hristos govori da stoji i kuca na vratima svakog ljudskog srca, a ko hoće da otvori u njemu će se nastaniti. Bog bez poziva ne ulazi u naš život. Zato su i autori ovog filma uglavnom riješili da ćute.”
On je u daljem obraćanju izrazio težnju tvoraca filma, a to je da ovim filmom publika oslušne otkucaje svog srca i da u tom svom otkucaju vidi drugog čovjeka:
,,Za nas kao tvorce filma je bilo važno da svako gledajući ovaj film osluškuje otkucaje svog srca i dodaj svoje duše i da u tom otkucaju svog srca vidi drugog čovjeka. Big nas čeka u tišini, s često od naše buke života mi ne čujemo kucanje Gospoda na vratima naših srca”.
,.Glavni protagonista filma – Starac Grigorije je govorio: ,,Ako drugome ne možeš reći nešto dobro i korisno, onda zatvori usta svoja i prođi pored njega”. Svima je potrebna ljubav, pažnja i nada. Potrebni su i ljudima i životinjama i biljkama”. – zaključio je on.
U drugom dijelu obraćanja, protođakon Aleksandar se osvrnuo na samu genezu nastanka ovog filma:
,,Film je sniman četiri godine, u filmu nema scenarija, nema pisanog teksta. Ovdje je život ispisan, sve ono ćto je bilo onako kako je kamera zatekla – prirodno. Ideja filma je nastala 2008. godine, a dozvolili su nam da snimamo 2014. godine. Sa bratijom manastira Dohijar družio sam se još od 2005. godine i da starac Grirogije nije 2014. godine dao blagoslov za snimanje filma, naravno, filma ne bi ni bilo”.
On je podvukao da umjetnost nije samo muzej, već da je umjetnost ono što postoji u svakome od nas, ono što je životno i svakidašnje:
,,Sa njim nisam razgovarao da bih snimao film. Jednostavno, film se nametnuo nekako, prosto je sve ovo trebalo snimiti. To je nešto što je potrebno, nije stvar toga da li je potrebno ili ne. Kultura umjetnosti nije samo muzej, to je ljepota koju podijelimo sa drugima. To je kada želiš da se izraziš, iskažeš, to je zapravo nešto što postoji u svakome od nas, to je ono što je životno i svakidašnje”.
Protođakon Aleksandar je potom ukazao na glavnu namjeru autora filma, a to svakako nije ni lična ni bilo čija promocija, već je duboka želja da se prenese vjerodostojno atmosfera manastira Dohijar u koju se publika zaprao može pogruziti:
,,Mi autori filma ne želimo nešto vama da kažemo sa ovim djelom, ne želimo da vam govorimo o Grčkoj, o Svetoj Gori i starcima. Film je obećanje starcu Grigoriju, da će film prikazati suštinu života i naše prirode i borbe na zemlji onakve kakva ona zapravo jeste. Film nije o njemu, nije reklama ni za njega ni monaštvo, nije reklama ni Svetoj Gori ni Grčkoj. Za nas je bilo važno da zabilježimo i prenesemo atmosferu manastira Dohijar i da pružimo i vama priliku da se u tu atmosferu i takav život pogruzite”.
On je potom zaključio da je monaštvo imanentno svim civilizacijama i kulturama na zemlji, te da je samim tim po svojoj suštini, monaštvo zapravo jedna od najljepših stranica zapisanih u ljudskoj istoriji:
,,Želio neko to da prizna ili ne, ali, monaštvo se nalazi u svakoj ljudskoj civilizaciji i kulturi. Monaštvo je jedna od najljepših stranica ispisanih u ljudskoj istoriji. Ako bolje pogledamo, monaštvo je zastupljeno u svom konfesijama i religijama. Ako pitamo monahe, svako će od njih reči da nikada u životu nije ni pomislio da če postati upravo to – monah. To je posebna ljubav koja se rađa i koja dolazi i od koje se nemoguće odbraniti”. – poručio je protođakon Aleksandar Pliska, producent i idejni tvorac filma.
Prethodno, “Gdje si, Adame?” je prikazan i na Internacionalnom festivalu pravoslavnog filma u Kijevu, gde je dobio Gran-pri, zatim u Torontu, Krakovu i drugim festivalima. Takođe, film je prikazan na Festivalu hrišćanske kulture u Zaječaru (5-18. septembra) na kojem je dobio nagrade u dvije kategorije: Za najbolji film i najbolju kameru.
Boris Musić
