U manastiru svetoga Save, pod Orlinom – u Goliji Nikšićkoj, u prisustvu većeg broja vjernika, protojerej – stavrofor Dragan Krušić služio je svetu liturgiju u ovom manastiru, koji je od posebnog značaja za pravoslavne Srbe, budući da je posvećen prvom srpskom Arhiepiskopu.
Da su trudovi sveštenika, crkvenog odbora i vjernog naroda, na duhovnoj obnovi Golije dali ploda, vidljivo je i po tome što je danas ovaj manastir posjetilo više stotina hodočasnika iz Republike Srpske, koji su u ovom manastiru primljeni na očinski način od strane protojereja – stavrofora Dragana Krušića i bratski – od strane prisutnih Golijana i Nikšićana. U svojoj liturgijskoj besjedi, otac Dragan je istakao značaj svete tajne Evharistije, za svakog člana Crkve i za čitavo tijelo Crkve, ne zaboravljajući da istakne svevremeni značaj očuvanja imena i djela svetoga Save, koje je danas posebno aktuelizovano.
Otac Dragan je dao poseban osvrt na povezanost svetačkih praznika svetoga Save, na njegov značaj za cjelokupnu srpsku istoriju i za čitavu vaseljenu. Takođe, zajedničari su imali prilike da čuju upozoravajuće riječi sveštenika, vezane za potrebu očuvanja prave vjere i borbe sa sablaznima ovoga svijeta, koje žele da put propasti predstave kao put spasenja. Otac Dragan je naveo „Da je Bog jednom stvorio Crkvu i da se ona može samo širiti a ne da se ljudskom voljom mogu stvarati druge „crkve“, van eklisiološkog ustrojstva pravoslavne vaseljene.“
Prisutni vjernici su nakon liturgije pozvani da pristupe svetoj tajni Ispovijesti, dok je sveštenik organizovao posluženje. Nakon toga, sveštenik je sa prisutnim Golijanima primio organizovane grupe hodočasnika iz: Nevesenja, Gacka, Banje Luke, Višegrada i drugih mjesta Republike Srpske – navodeći da je „Republika Srpska kolijevka junaka i ćedovina svetoga Save, koja je junaštvo Srpskog roda, pronosila vjekovima, dok je Golija – koja je ispred Crne Gore poželjela dobrodošlicu hodočasnicima, bila i ostala živa tekovina Svetosavlja“. Braća i sestre su potom primili blagoslov za put, kako molitvom, tako i pomazivanjem sa svetim mirom.
Tokom pomazivanja, zajednički je otpjevana Stihira Srpskim Svetiteljims, kao i tropari svetom Savi i svetom Vasiliju Ostroškom – kao najvećim svjetilima naše Crkve. Ono što posebno raduje, jesto to da je među hodočasnicima bio najveći broj mladih, što je dokaz da vjera na srpskim prostorima, vjekovima opstaje, traje i nastavlja se na slavu srskoga naroda. Iako manastir Sv. Save pod Orlinom, trenutno nema nadležnog sveštenika, to se trudovima oca Dragana i vjernoga naroda održava liturgijski život u ovom značajnom manastiru.
dr Saša Zejak