STRADANJE SVETIH NOVOMUČENIKA PIVSKIH

Ima jedno mjesto sveto
Puno tuge puno bola
Kroz stradanje razapeto
A Pivska se zove Dola.

Bože mili pravedni sudijo
Što si svijet s ljubavlju stvorio
U čovjeku dušu nastanio
Da bi iskru Božansku hranio
Vascijele Tvorče vasione
Počuj zvona kako tužno zvone
Iz doline stradanja i bola
A iz mjesta zvanog Pivska Dola
Što velike muke doživješe
I stravična đe klanica bješe
Kakve ne bi u prošla vremena
Smrt staraca nejači i žena
Koji hrabro na žrtvu stadoše
I živote za Hrista dadoše
A iz grupe ovih Mučenika
I Pivljanka Adžić je Jaglika
Ti pošteni ljudi i čestiti
Nijesu znali zlo kakvo će biti
No su mirno i časno živjeli
I sa mukom hljeb težački jeli
I njezini roditelji mili
Osmoro su đece izrodili
Tu je Krsto sa bratom živio
Očevinu nije dijelio
No rađahu svi na đedovini
A odani pravdi i istini
Kad ih sreća sa Jaglikom srete
Ko malo je krstiše dijete
Pa uz svoju porodicu milu
Na majčinom rastijaše krilu
No godine brzo prolazaše
Već porasla đevojka bijaše
Pa je šila i vezla i prela
A kad ćaše poći na sijela
Duga kosa pala na uvojke
A ne bješe lijepe đevojke
Od onoga vakta i vremena
Ko Jaglike iz Pivskog plemena
I škola je dobro joj odila
Pa su Krsto i majka joj mila
Trudili se da pismena bude
No godine naiđoše lude
Te iz Gacka mora da se vrati
I nauku neće okončati
No slušajte Srbi braćo mila
Čime ova nagorkinja vila
Rod zaduži i cijelo pleme
U zle dane i crno vrijeme
Četrdeset i treća godina
Zlo naiđe pro Pivskih planina
O Njemaca mrskijeh dželata
Svakog jeza i nevolja hvata
Jer nikoga na svijet ne žale
Nego ruše haraju i pale
Pored ovih još bijaše zmija
I zloglasna Handžar divizija
Svud po Pivi načiniše groblje
I vođahu povezano roblje
Al’ najviše nevolje i bola
Na Pivska će sručiti se Dola.
Usred jada i krvoprolića
Zlo se desi kod Blagojevića
Tu se njino izgubi nadanje
Svi na crno pođoše stradanje
Al’ sve n’jesu izgubljene nade
Jaglika se nekako iskrade
Da donese čeljadima hrane
Ne sluteći da će grdne rane
Sve ih snaći od ljucke pakosti
Od krvnika bez trunke milosti
Ti što ljucki razum izgubiše
Igumana Pivskoga ubiše
Usred toga pogroma i jada
I pop Jovan Sočica nastrada
I njegova c’jela familija
I Marica časna popadija
Al’ kad u zbjeg skupljene patrola
Do krvavih Gojkovića Dola
Četrdeset i pet dovedoše
I na vatri žive sažegoše
Tad viđeše zlo da im se sprema
I da nade baš nikakve nema
Tu njihovo pripade nadanje
Krvavo ih dočeka stradanje
Na živi ih oganj naložiše
A Jagliku mladu odvojiše
Ne bil’ na čast njenu udarili
Krvoloci jadi ih ubili
Odliježu Gojkovića Dola
Užas plača stradanja i bola
Đe goloruk narod da se bori
U vatri će svaki da izgori
I da krvlju potvrdi zaista
Svoju vjeru u Gospoda Hrista
No šta Sveta Mučenica radi
Vidi dobro snaći će je jadi
Iz ruku se njinih istrgnula
Tu đe plač je svoje braće čula
U kolibu ulećela mlada
Da sa njima u ognju postrada
Crni dim se u nebesa vije
Sunce Pivu prestalo da grije
Ne vidi se od plamena ništa
A čuje se lelek sa zgarišta
I po neđe vrisak đece male
Što nevine svoj su život dale
Kada mrski odoše dželati
Počeo se narod okupljati
Iz zbjegova na tužno stratište
Ljucke kosti dime na zgarište
Ne čuje se niđe više ništa
Mučeničke kosti sa stratišta
Pokupiše toga tužnog dana
Te kod crkve Svetoga Jovana
Položiše da tu odmaraju
I vrijeme da novo čekaju
Da ih jednog otkopaju dana
Uz svijeće i miris tamjana
A ostade u narod da živi
Mučenika stradanje u Pivi
I Jaglike Novomučenice
Što ko zlato sija njeno lice
Te čestite duše i nevine
Koju Gospod s nebeske visine
U carstvo je uselio Raja
Da se nikad više ne odvaja
Od rodbine kumova komšija
Što im ime na nebesa sija
Neka ovi Novomučenici
Nebeski nam budu zaštitnici
I još treba dodati i danas
Mučenici sveti molite se za nas.