Na praznik Polaganja rize Presvete Bogorodice, u subotu 15. jula 2023. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije, osveštao je sa sveštenstvom crkvu, posvećenu ovom prazniku, u Prošćenskim Žarima kod Mojkovca i u njoj odslužio Svetu Arhijerejsku Liturgiju.
Obraćajući se sabranom vjernom narodu, Preosvećeni Episkop Metodije je podsjetio na Njegoševe riječi kako su se duše prađedovske, nad ovom planinom, danas uzvijale, igraju se na bijela jata, kako jata divnih labudova kad se nebom vedrijem igraju nad obrazom svijetla jezera.
„I nad obrazom ove divne, blagoslovene i lijepe planine, gledam ove kuće, ovu staru arhitekturu zaboravljenu, koju više niko ne produžava i ne ponavlja, a svaka je naša kuća iznad hiljadu metara nadmorske visine upravo ovako izgledala kao ova kuća između ovog novoosveštanog hrama, a i te su kuće sve bile i jesu hramovi Gospodnji u kojima su se male crkve, porodice okupljale, živjele, Bogu molile, rađale i umirale sa imenom Božjim na usnama i u svom srcu“.
„Danas osveštasmo u ovoj blagoslovenoj planini ovu divnu crkvu, posvećenoj Presvetoj Majci Božjoj preko koje je najradosnija vijest došla u sve krajeve i kutke zemaljskog šara i u sve trenutke ljudske istorije, pa i u ovo mjesto ovdje i u ovu planinu, u ove kuće i kolibe. Ta radosna vijest je ona koju je arhangel Gavrilo Njoj blagovijestio i rekao da će roditi Sina Koji će biti Spasitelj ljudi, iako Ona nije imala muža; na čudesan način Njoj i nama i svim ljudima u istoriji nepoznat, kako se Duhom Svetim začeo Sin Božji u utrobi Presvete Djeve. Ona Koja je postala šira od svih Nebesa, Koja je smjestila u utrobu svoju Nesmjestivog Onoga Koji je Tvorac naš, naših života, neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog“, kazao je Vladika Metodije.
Dodao je da je Bog, ne mogavši više da gleda kako ljudski rod propada, po riječima Svetih Otaca, riješio da učini nešto i ovaplotio se od Presvete Djeve, postao, ništa drugo, već, jedan od nas, u punom smislu te riječi.
„Postao je čovjek, uzevši na sebe sve što je čovječanskoj prirodi pripadalo osim grijeha. Presveta Djeva, kad je čula tu radosnu vijest, imala je povjerenja, a to znači vjere, samo u Boga iako nije razumjela, niti je mogla da razumije, niti da umom svojim shvati šta, zapravo, znači, kako to može da se desi, ipak je bila poslušna poslaniku Božjem Arhangelu Gavrilu i rekla: Neka bude po riječi tvojoj i Evo sluškinje Gospodnje“.
„Tako i mi, ne samo u tim velikim trenucima u našem životu treba da imamo povjerenje u Boga, nego i u najsitnijim, svakodnevnim. Ako nam je Gospod rekao da ne lažemo, mi treba da vjerujemo Njemu zašto to treba da radimo iako nam nekad to izgleda besmisleno i neshvatljivo, kako možemo opstati uopšte u ovom svijetu, čak jedan dan ako nekoliko puta ne slažemo. Ali, imajući povjerenja u Njega, kao što je imala Presveta Djeva, treba da ispunimo ono što nam On zapovjeda, pa i tu sitnicu. Ako nam kaže da treba da opraštamo neprijateljima svojim, ikako je to neshvatljivo našem umu, ne samo da im oprostimo, nego čak i da ih volimo“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Treba da se trudimo da to ispunimo, jer, sigurno Bog zna zbog čega je to dobro, ne samo za one kojima mi treba da oprostimo nego i zbog nas, zbog naših porodica, svih naših bližnjih, cijelog svijeta i čovječanstva.
„Na to nas ovaj divni praznik i ova divna, lijepa kameno-drvena crkva priziva, posvećena Presvetoj Bogorodici, da imamo, kao što je i Ona imala povjerenja u ono što nam Gospod kazuje i da činimo, ne razmišljajući iako nekad ne možemo da shvatimo zbog čega je to dobro, da svim svojim snagama i naporima učinimo, koliko je u našoj moći i mogućnosti, i po veličini naše vjere i ljubavi prema Bogu, da to ispunimo“.
„Ovdje je postrojen presto i žrtvenik Božji, hrama Božjeg, nešto najsvetije što postoji na zemlji, ovdje, na ovom mjestu gdje smo osveštali crkvu, i ovaj žrtvenik koji je osveštan, gdje su ugrađene svete mošti svetih mučenika, blagosloven je i blagodat je sišla na njega, na njemu se danas na svetoj Liturgiji desilo veće čudo od stvaranja svijeta. Kad je stvaran svijet stvoreno je sve što je vidljivo i nevidljivo, ali ovdje, na ovom prestolu je pretvoreno hljeb i vino u Tijelo i Krv Hristovu. To je veće čudo od stvaranja svijeta“, kazao je Vladika Metodije, dodajući da su se sabrali oko samog Boga, ištući iz tog Istočnika vode žive da se napoje života vječnog i smisla ovog života.
„Da bismo sebe osnažili, ohrabrili, ojačali da možemo provesti kako treba i kako to Bog od nas očekuje dane našeg zemaljskog života, kako su ga provodili smireno, tiho, molitveno, u trudu, radu i znoju lica svoga, zarađujući koru hljeba svi naši preci, živeći u ovakvim kućama kao što je ova ovdje iznad svetog hrama. Ako se tome vratimo i ako tome budemo vjerni mi ćemo trajati, kao što su pretrajavali i trajali naši preci i predali nama u amanet ovu zemlju, i ovu vjeru, i crkvu, i ovaj prostor da bismo mogli, ako Bog da, predati onima koji dolaze posle nas“.
„Bog vas blagoslovio, svakim mirom, blagodaću Božjom darovao, dao da ne zađemo u stranputice ovog svijeta, nego da idemo tim prtinama kojim su hodili naši preci, utabanim, sigurnim putevima, a oni su sljedovali svetima iz našeg roda, da tako spasimo sebe pojedinačno i naš narod“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
Nakon Liturgije, upriličena je trpeza ljubavi i kulturno-umjetnički program, koji je organizovao Odbor za izgradnju crkve i Crkvena opština Mojkovac.
