Gojko Perovic Mostar

Prota Gojko Perović u Mostaru: Ljepota hrišćanskog hrama je u vječnosti koja izbija iz njega

U okviru obilježavanja 150 godina od osvećenja Sabornog hrama Svete Trojice u Mostaru, otac Gojko Perović na dan slave stare crkve Rođenja Presvete Bogorodice, 21. septembra 2023. godine, održao je u prostorijama Vladičanskog dvora u Mostaru, predavanje na temu “Hram Božiji dom molitve”, kojem je prisustvovao i Preosvećeni Episkop zahumsko-hercegovački i primorski g. Dimitrije.

 

Protojerej-stavrofor Gojko Perović je tokom predavanja poručio da je svaka crkva prazan grob Hristovoga vaskrsenja te da je u tome značaj, smisao i ljepota svakog pravoslavnog hrama ma gdje se on nalazio:

“Ljepota i maloga i velikoga hrama je to što je to prazan Hristov grob iz koga dolazi svijetlost vječnoga života. Dakle, ljepota naših hramova je to što je centar prazan Hristov grob koji svjedoči vječni život – nema veće ljepote od vječnosti.”

Otac Gojko je naveo da je sve zemaljsko prolazno, ali kada se gleda ljepota Dečana, Sopoćana, Bogordice Ljeviške, Ostroga, Hrama Hristovog vaksresenja u Podgorici, čini se da tu ima nešto više od arhitektonskog sklada i ljepote davno prošlih vremena jer je glavna ljepota hrišćanskog hrama to što vječnost izbija iz njega.

“Hrišćanski hram nije stvar prošlosti, iako je ustanovljen događajima prošlosti, nego je stvar budućnosti. Očekivanje i obećanje, okušanje vječnoga života na praznom grobu, i to je razlog dodatnog ukrašavanja, uljepšavanja hrama. On nije muzej već mjesto svadbe, čekamo Ženika da dođe. Naši hramovi su mjesto svadbe i očekivanja Ženika, zato su ukrašeni i ta svadba se ne završava”, poučio je sabrane protojerej-stavrofor Gojko Perović i zaključio:

“Svake nedjelje čekamo Ženika i susrećemo sa Njim, pripremamo ulje da taj plamen gori. Ljepota naših hramova je ljepota budućnosti, ako je to ispunjeno, može biti i riznica i muzeja, možemo da se dičimo prošlošću. Sve onda dobija svoj smisao, a ako ne znamo da je to smisao, onda se pretvaramo u tamne grobnice i prašnjave muzeje od kojih niko nema koristi i naša djeca neće razumijeti čemu oni služe.”

Vesna Dević