U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca – Nikoljdan, 19. decembra 2023. godine, služena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović, starješina ovoga hrama. Sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, kao i jereji: Zoran Jovićević i Konstantin Dojić. Evharistijskom sabranju molitveno je prisustvovao protojerej-stavrofor Dragan Mitrović.
U toku Svete liturgije sabranima se obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio da je Sveti Nikolaj bio i ostao pravilo vjere i obrazac krotosti i smirenja:
,,Sveti Nikola je živio životom na zemlji vjekovima udaljen od ovoga dvadeset prvog vijeka, ali, koji je do današnjeg i tako će do kraja svijeta i vijeka biti – bio i ostao pravilo vjere i obrazac krotosti i smirenja.”
On je u daljem obraćanju naglasio da slavlja i praznovanja u Crkvi Božijoj nisu kao slavlja i praznovanja ovog svijeta, već izvorište svog slavlja nalazi u eshatološkom smislu, u Carstvu Božijem:
,,Naša slavlja i naša praznovanja nisu ista kao praznovanja i slavlja ovoga svijeta. Kad slavimo bilo što, što slavimo u ovome životu ili bilo koji praznik da praznujemo, on ima neku istorijsku dimenziju, isključivo je vezan za sada i ovdje, a kada slavimo u Crkvi Hristovoj, onda je izvor toga slavlja u Carstvu nebeskome i uvijek je to na prvom mjestu slava Božija. Kada slavimo svetitelje i svoje slave, mi na prvom mjestu slavimo Boga koji je izvor svetosti. On je Onaj kome je Sveti Nikolaj i kome su svi sveti posvetili svoj život, kome su ostali vjerni do poslednjeg svog izdisaja, koji su za života proslavili ime Božije i koje je Gospod proslavio i za vrijeme njihovog života, a evo vidimo i do ovih naših dana dopire njihova slava.”
U drugom dijelu obraćanja prota Nikola se osvrnuo i na užurbani tempo života današnjice, kao i na neophodnost retrospektive nad našim životom i postojanjem, budući da se često i ne stignemo osvrnuti na značaj daha života i sopstvene duše:
,,Slaviti svetitelje, draga braćo i sestre, znači slaviti Boga i zato u ovaj dan u našim domovima treba da bude prisutno upravo ta sila Božija, taj ambijent Carstva nebeskoga i da se makar danas kada slavimo Svetog Nikolu zapitamo: Šta je smisao našega života? Zašto smo mi stvoreni i iz kog razloga smo došli na ovu Zemlju i kuda mi to idemo? Vrijeme brzo prolazi, čini nam se danas, nikad brže da nije prolazilo. Jer nas tempo i brzina života tjeraju na to. ,A onda se zapitamo: Kako nam je to baš Crkva Božija ostavila slavu da makar taj jedan dan se zapitamo i trgnemo, da izađemo iz te svakodnevice koja ubija naše vrijeme i nas zajedno sa tim vremenom i koja nas guta i tjera da jurimo za nečim, za onim za šta je Gospod rekao da će nam se pridodati, a to su sve naše zemaljske potrebe i brige.”
Prota Nikola je zatim akcentovao da često u metežu života i gužvi čovjek današnjice juri za stvarima koje nisu nucleus (jezgro) suština, pretpostavljajući takve prolazne stvari onom najvažnijem i vječnom, a to je po riječima Gospodnjim Carstvo nebesko sa silom i slavom Njegovom:
,,Gospod dakle kaže: Ištite prvo Carstvo nebesko i sile i slave Njegove, a sve ostalo će vam se pridodati!. A šta mi ljudi činimo? Mi činimo sve suprotno! Mi trčimo i jurimo i grabimo za ono što će se samo po sebi pridodati. A na Carstvo nebesko, na naše spasenje, na dušu, na to često i ne pomišljamo, mislimo da će to tek tako da dođe. Zato su slave blagoslovene, da nas lik i djelo i ličnost Svetoga Nikolaja Mirlikijskoga podsjeti da moramo da budemo postojani u vjeri. Da moramo da budemo časni i čestiti i pred Bogom i pred ljudima. Da moramo da budemo krotki, smireni kao što je bio krotak i smiren Sveti Nikola i da bi trebalo da živimo načinom na koji je Sveti Nikola živio”, poručuje otac Nikola.
Naposlijetku, otac Nikola je rekao da je potpuno prirodno za nekoga ko je hrišćanin i ko slavi slavu da drži post i da živi manjoj ili većoj mjeri saobrazno svetiteljima koje proslavlja, te da je u suprotnom teško naći adekvatan izgovor u preizobilju primjera i punoće hrišćanskog učenja i života kakav je prisutan na ovim prostorima:
,,A kako bi živio jedan episkop Crkve Božije, kakav je bio Sveti Nikola? Njegov život je bio u postu i molitvi. Zar ne bi bilo potpuno logično da mi koji slavimo svetitelje, blagosiljamo slavske kolače, koji prizivamo blagoslov na naš dom, da se potrudimo da i mi saobrazno njima postimo postove koje je Crkva odredila, koje su i oni postili i da se molimo na način na koji su se i oni molili i da živimo na način na koji su oni živjeli. Tamo gdje se vjera pravoslavna propovjeda vjekovima i gdje se rađaju neprekidno svetitelji i gdje Crkva Božija živi vjekovima, tu neće biti nekog veliko prostora da se opravdamo riječima da nešto ne znamo i da se izgovaramo. Zato koliko je danas, oni koji nisu da počnu da poste, jer se pripremamo za jedan divan i blagosloven događaj, a to je rođenje Hristovo.
Danas se ličnost Svetog Nikole zamjenjuje sa nekim imaginarnim likom Deda Mraza, ali, zapravo sve te osobine čovjekoljublja i milosrđa su osobine Svetog oca našeg Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca, jer je njegov život obilovao milosrđem, čovjekoljubljem i on je zaštitnik svima onima na putevima i morima, onaj koji hrani sirotinju, dobri pastir i istinski čovjekoljubac”, zaključio je protojerej Nikola Pejović.
Nakon Svete liturgije, uslijedilo je rezanje i osveštanje slavskih kolača i slavskog koljiva koje su prinijeli svečari u slavu i čast svoje krsne slave i svoga nebeskoga pokrovitelja Svetog Nikolaja Mirlikijskog.
