Proslavljenje javljanja Svete Trojice, nad vodama jordanskim, obeleženo je evharistijski u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa.
Svetom službom Božijom načalstvovao je protojerej Jovan Radović uz sasluženje protojereja Mirčete Šljivančanina, starešine ovog drevnog hrama, protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namjesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarale su sestre Pavićević, praćene vjernim narodom Božijim.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala poučnom besjedom sabranom narodu obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Radović:
,,Sabrali smo se da proslavimo praznik koji se desio prije 2000 godina i koji opet aktualizujemo na ovaj današnji dan.
Sveti Jevanđelist Matej je zapisao događaj kada se Gospod (bježeći ispred Iroda sa roditeljima) vratio iz Egipta u Nazaret gdje je živeo sa svojom Majkom, Presvetom Djevom Marijom i poočimom Josifom, baveći se drvodeljskim zanatom.
Do svoje 30 godine Gospod je radio svojim rukama, želeći i nas da nauči da svojim trudom zarađujemo hljeb nasušni.
U 30. godini Hristovoj, Anđeo Gospodnji se javlja Sv. Jovanu Krstitelju i govori mu da ide na rijeku Jordan, gde će doći Onaj Koga treba da krsti.
Tu vidimo dva momenta. Svetog Jovana Krstitelja, koji krštava na rijeci Jordanu, koji je proveo cio život u pustinji, hraneći se divljim medom; njemu su velike mase naroda dolazile da se krštavaju i običaj je bio da on pognjuri čovjeka u vodu do guše, da bi u tom momentu onaj koji se krštava, naglas ispovijedao svoje grijehe. To je bilo krštenje pokajanja. Budući oduševljeni i zaprepašćeni ličnošću Svetog Jovana, narod ga pitao – nije li on Ilija ili neki drugi od proroka; jer Jevreji su očekivali dolazak Spasitelja i mislili su da je to Sveti Jovan Krstitelj.
On im odgovara da nije – već Onaj Koji dolazi za njim, Kome on nije dostojan da odreši remena na obući Njegovoj. I dok vas ja krštavam za pokajanje, On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem, izgovara Sv. Jovan.
I Gospod, dolazi na rijeku Jordan da se krsti, mješajući se sa ostalim narodom, tako da Ga niko nije prepoznao; jedini Ga Sv. Jovan prepoznaje i govori: Gle Jagnje Božije!
Predanje govori, da je Gospod odmah izišao iz vode, jer nikakvoga grijeha nije imao na sebi, već je došao da uzme grijehe svih nas i zato je došao da se krsti. Ne zbog svoje lične grešnosti nego, uzevši sve grijehe svijeta od postanja do kraja svijeta, vremena i istorije – On ulazi u vode Jordana, da bi utopio grijeh u tim vodama.
Zaprepašten, Jovan mu govori: Kako Ti dolaziš meni da te ja krstim, ja Teba od tebe da se krstim! A Gospod mu odgovara: Pusti to, sada nam valja ispuniti svaku pravdu. I krsti se Gospod u rijeci Jordanu i poče svoje učiteljstvo i spasenje roda ljudskoga, zbog koga je došao u ovaj svijet.
Drugi momenat ovoga praznika je taj kada se kaže: Otvorena bijehu nebesa i ču se glas sa neba: Ovo je Sin moj ljubljeni! A vidimo Duha Svetoga u vidu goluba koji dolazi i silazi na Gospoda Koji se krštava u Jordanu.
Ovaj drugi momenat je Bog – kao Sveta Trojica. Naime, mi vjerujemo u Boga, Koji se naziva Sveta Trojica. To je Jedan Bog, a ne Trojica (vrlo teško je to shvatiti ljudskim razumom, ali mi vjerujemo da je to tako); inače, kada bismo shvatili Boga do kraja, On bi prestao da bude Bog.
Upućujući učenike, Gospod izgovara: Idite i naučite sve narode, krsteći ih u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha! To je prvi pomen u Novom zavjetu gdje Gospod sam govori da je Bog Trojica.
Mnogi svetitelji su dali objašnjenja, kako je to Bog, Jedan a Trojica. Jedan od njih je i Sveti Spiridon, koji je na Vaseljenskom saboru u Nikeji 321. g. želeći da dokaže da je Bog Trojica, uzeo ciglu i stisnuo pred 350 Svetih otaca i silom Božijom voda je pala na zemlju, vatra je pošla naviše, a zemlja je ostala u njegovoj ruci.
Tako i duša ljudska ima razum, volju i osjećanja. Voda koju ćemo danas osveštati, takođe, ima tri stanja, tečno, gasovito i čvrsto. Dakle, Crkva je nama otkrila, koliko je to dovoljno, radi nas i našega spasenja. A početak našega života i spasenja desio se u Tajni krštenja – kada se krštavamo u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Osenjivanje krsnim znakom simbolizujemo Svetu Trojicu, Boga našega.
Takođe i Sveti apostol Jovan Bogoslov govori o tome – da je Bog toliko zavolio ovaj svijet da je poslao Sina Svojega Jedinorodnoga, da svako ko vjeruje u Njega, živi i ima život vječni.
Cijelokupno bogosluženje naše je zasnovano na proslavljanju Boga kao Trojice.
Tako i mi svake noći, blagodarimo Gospodu, molitvom Svetog Joanikija – Nadanje je moje Otac, pribježište moje Sin, pokrov moj Duh Sveti, Trojice Sveta slava ti!”, poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj u podgoričkom hramu.
Nakon pričešća vernog naroda, sveštenoslužitelji Crkve Svetog Đorđa pristupili su velikom vodoosvećenju.
Zajedičarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je prazničnom trpezom u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
