Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na praznik prepodobnog Petra Koriškog Svetu službu Božiju pokraj svetiteljevih moštiju u manastiru Crna Reka.
Sasluživao mu je Preosvećeni Episkop novobrdski Ilarion, kao i sveštenstvo i sveštenomonaštvo iz više eparhija Srpske i Makedonske pravoslavne crkve.
Nakon čitanja Jevanđelja besjedio je Vladika Ilarion. On je rekao da je prepodobni Petar Koriški bježao od svijeta.
„I evo, nastavlja se ta tajna: on se uklanja od sveta, a svet ide ka njemu. On je poslušao reči Hristove da se ne može biti Hristovim učenikom ako, – to je teška reč, koja para sluh, – ne mrziš oca ili majku, ili ženu ili decu, pa i sami život svoj. Kako to Bog, koji je rekao da je ljubav i da je ljubav jedini zakon, sada govori o mržnji? On nas poučava da sledujemo našem ocu Avramu, jer smo njegova deca – deca po obećanju, deca vere Avramove. A Avram, kako znate, je položio ispit onda kada je bio spreman i svog sina da položi na žrtvenik Božji zunajući da sa Bogom čovek nikada nije na gubitku. Iskustvo zajednice blagodatne, koje je Avram imao je bilo jače od svakog drugog iskustva. On je znao da sa Bogom ne može ništa biti loše, pa će apostol Pavle posle to da tumači kao da je Avram ispovedao veru u vaskrsenje. On je verovao da ako svoga sina prinese na žrtvu, neće da ga izgubi, da će Gospod da ga oživi“, besjedio je Vladika Ilarion.
Dodao je da i mi treba da budemo djeca Avramova, djeca vjere njegove.
„Da se trudimo da sve predamo Gospodu, pa i sami život svoj. I zapravo, to je ta nemrzeća mržnja prema svemu ostalome. Kada shvatimo da mi nemamo život sami u sebi. I zato se kaže: sam život svoj. To je zapravo ništa. Čovek sam po sebi ne postoji. Blagodatno iskustvo nas uči da je život u Hristu. Apostol Pavle kaže: Meni je život Hristos, a smrt mi je dobitak. I ko ne položi život svoj neće ga ni zadobiti“, objasnio je on.
„Neka bismo svi bili sledbenici prepodobnoga oca Petra idući za Gospodom Hristom. Ne možemo da imamo tu meru podviga kakvu je on imao, ali možemo da podnesemo teskobu koju nam svaki dan donese. Možemo da prihvatimo i nepravdu kao lek za večni život. Možemo tako da prihvatimo bolest i neko razočarenje i u druge i u same sebe i da ne klonemo, znajući da kada smo sa Bogom sve je dobro veoma“, poručio je Episkop novobrdski g. Ilarion.
Po zaamvonoj molitvi blagosiljani su slavski darovi, a onda je besjedio Mitropolit Joanikije. On je rekao da je Sveti Petar Koriški, da bi što više ugodio Gospodu, živio u osami.
„Da bi s Bogom razgovarao, da bi svoju dušu molitvom i postom i podvigom osvećivao, da bi se izborio sa svojim strastima, sa traumama i lošim nasleđem koje svi mi vučemo od praoca našega Adama. I on je kao sveti drevni oci krenuo uskim i tijesnim putem koji vodi u Carstvo nebesko. Nije on postao poznat tako što je vodio ratove i pobjeđivao u njima kao neki vojskovođa niti je činio neka druga djela, osim što je živio po Bogu i podigao jedan skromni manastirčić u Koriši iznad Prizrena, tamo gdje se i podvizavao. Ali, vodio je onu glavnu bitku i glavni rat, najveći i najdugotrajniji rat od kojega zavisi čovjekova vječna sudbina i njegovo spasenje. Vodio je bitku sa svojim manama, sa svojim strastima, sa demonima, sa demonskim priviđenjima i iskušenjima i pokazao se kao hrabri borac u tom ratu. I blagodaću Božjom odno sve pobjede i nad svojim strastima. A kažu da je najteže pobijediti sebe, svoje strasti, svoj ego, svoju samoživost. On je i taj rat dobio, kao i rat sa demonskim priviđenjima i iskušenjima tako da je njegovo ime postalo strah za demone“, rekao je Miropolit crnogorsko-primorski.
Mitropolit Joanikje je podsjetio da je Sveti Petar Koriški smatrao da je najvažnije da se povuče od ovoga svijeta i da služi Gospodu.
„I nije mario za to što ljudi nijesu znali za njega. A dans, mi ne samo što hoćemo da nas ljudi vide, nego i da dođemo na važna mjesta i da učestvujemo u važnim događajima… To jeste sve lijepo, ništa tu nema loše. Ali nije to, dragabraćo i sestre, sve. Govori se i to danas da ono što nije zabilježeno da se to u nekom smislu, zapravo, nije ni dogodilo. Ali, vidite, ko je bilježio podvige, molitve, uzdahe, borbe i ta stradanja koja je Sveti Petar Koriški doživio u ovome svijetu Boga radi? Ko je njegove trudove gledao i ko ih je zabilježio? Gospod Bog. On, skrivajući se od ljudi, izašao je pred lice Božije i oglednuo se u licu Božjem. Svjetlost Božija je obasjala njegovo biće i Božja blagodat ispunila njegovo srce. I to je ono što ima vječnu vrijednost, a ovo što mi bilježimo, to je, vjerujte, od danas do sjutra“, besjedio je Mitropolit Joanikije.
Vladika Joanikije je takođe podsjetio da je Sveti Petar Koriški bio mlađi savremenik Svetoga Save.
„I vidimo da su Nemanjići, koji su imali takve ličnosti, i kraljeve i arhiepiskope, veoma mnogo obratili pažnju na ovog čovjeka, koji je bio neznatnog porijekla. Govori se samo da su njegovi roditelji bili blagočestivi i pobožni, ali se ne govori o t5ome da su bili plemićkog porijekla ili neka čuvena i značajna porodica. I vidite kako su znali Nemanjići da cijene skromnost i one koji su Bogu ugodili. A mnogi od njih ostavljali su i carstvo i slavu i zemaljsku vlast, i moć i bogatstvo i povlačili se da požive u siromaštvu i u monaškom podvigu po primjeru Svetoga oca našega Simeona Mirotočivog. Trudili su se da u svemu ispunjavaju jevanđelske zapovijesti i nijesu zaboravili ovoga svetoga podvižnika, nego čak jedan od učenih hilandarskih monaha jeromonah Teodosije po zapovijesti kralja Uroša, ili će prije biti Milutina, napisao je njegovo žitije“, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Rajo Vojinović
Foto: Željko Drašković
