Na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja prvovrhovne apostole Petra i Pavla – na Petrovdan, 12. jula, 2024. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija.
Ovim liturgijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama, uz sasluženje protojerejâ-stavroforâ: Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, kao i protojerejâ: Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića, Branka Vujačića, jerejâ: Velimira Bugarina i Konstantina Dojića kao i đakona Vedrana Grmuše.
Učešća u ovom molitvenom sabranju uzela je i mješovita pjevnica pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici koji su svojim pojanjem doprinijeli ljepoti i svečanosti ovog evharistijskog – prazničnog sabranja.
Svetim tajnama Tijela i Krvi Hristove vjerni narod, posebno djeca, pristupio je u zavidnom broju.
Vjernom narodu obratio se poučnim riječima načalstvujući protojerej Nikola Pejović:
„Crkva proslavlja dva prvovrhovna apostola Petra i Pavla. Dva puta koji se sliva u jedan put, dva susreta koji se sjedinjuje u jednom susretu sa živim Bogom. Dva sistema vrijednosti po kojima su živjeli, koji se opet spaja u jedan sistem slobode i ljubavi u Hristu. Kao dvije čudesne ličnosti, koje nam pokazuju da su to bili obični ljudi kao što smo i mi, da su to bili ljudi koji su prolazili kroz razne borbe, iskušenja, slabosti, padove, ali i ljudi koji su dostigli ne samo zemaljske nego i nebeske visine.“
U nastavku prota Nikola se posebno osvrnuo na začetke svjedočanstva i učešća u svetoj tajni apostolstva u odnosu sa Hristom Svetih apostola Petra i Pavla:
„Apostol Petar još na početku Hristove propovjedi bio je saputnik na svim Njegovim putevima i svjedok svih Njegovih divnih događaja i čudesa koje je tvorio. I apostol Pavle koji se pojavio nakon svega onoga što se sa Hristom dogodilo i Njegovog raspeća, i Njegovog Vaskrsenja, i Njegovog Vaznesenja, i Svete pedesetnice, ali opet jedan od najdivnih svjedoka Hrista Raspetoga i Vaskrsloga.“
On je naglasio da je vjera apostola u savršenog Boga, Sina Božijega i vjera u savršenog čovjeka vaskrsloga temelj naše vjere:
„Samo je On, ta bogočovječanska ličnost mogla da bude most koji će spojiti Nebo i Zemlju. Mogla da bude ta spona koja će pomiriti Boga i čovjeka i zato je temelj naše vjere upravo u Njemu.“
U drugom dijelu prazničnog slova prota Nikola je rekao da se Hristos poistovjećuje sa svakim od nas pojedinačno bez razlike i ostatka:
„I kada se krštavamo u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, mi se u Hrista oblačimo i postajemo članovi jednoga tijela Hristovoga, kome je On glava. Hristos je došao radi svakoga od nas pojedinačno i radi svih nas zajedno.“
Prota Nikola je posebno akcentovao da je Hristos zajedno sa nama i učestvuje u svakoj našoj patnji, bolu, stradanju, da bi i mi zajedno sa Njim učestvovali u radosti, vječnom životu i svehvalnom Vaskrsenju.
„Eto nam odgovora, zašto ja moram da trpim? Zašto moram da stradam? Zašto moram da bolujem, da tugujem, da patim? Zašto moram da prolazim kroz razne neizvjesnosti i kroz razne stvari gdje mi logika kaže: Čekaj čovječe stani, nemoj da trpiš, pusti! Nemoj da voliš ako te ne voli. Radi, čini šta hoćeš, imaš ovaj život, možeš da radiš šta god hoćeš. Vidiš da bolje prolaze oni koji ne trpe, oni koji svašta rade, nego oni koji su dobri i čestiti, jer po njihovim leđima sve ide. Svako na njih tovaari. E, vidite da je to logika ovoga svijeta koji ne shvata da se Hristos poistovjećuje sa svakim od nas, pa kad trpimo, onda trpi Hristos na nama. Kad stradamo, onda strada Hristos na nama. Kada patimo, kada trpimo, kada volimo, kada se trudimo, kada se podvizavamo, kada plačemo, Hristos je tu zajedno sa nama učestvuje u svemu tome zato da bi smo zajedno sa Njim i mi učestvovali u radosti, pobjedi i vaskrsenju iz mrtvih.
Kako su divne i veličanstvene ličnosti Petar i Pavle. Imamo blagoslov od prije nekoliko godina da ovdje u Sabornom hramu imamo i česticu Svetoga apostola Petra da nas njom i kroz nju Gospod blagoslovi, molitvama i zastupništvom Svetih apostola Petra i Pavla i da nas uvede u svoje apostolstvo, u svoje izabrano stado i učini nas učesnicima te Svete Božije tajne pobožnosti, da se Bog javio u tijelu, da se objavio u Duhu, da se pokazao svima i da se u Svetoj tajni pričešća, oprisutnjujući Sebe i oprisutnjujući Prestvetu Trojicu sjedinjujemo najprisnije sa Njim, živim Bogom“, zaključio je na kraju protojerej Nikola Pejović.
Tekst, foto & video: Boris Musić
