Nedjelja 5. po Duhovima u barskom sabornom hramu

Nedjelja 5. po Duhovima u barskom sabornom hramu

Ime: 29.07.2024-otac Stamenko Stankovic- Besjeda-Bar; Opis: Nedjelja 5. po Duhovima u barskom sabornom hramu Tip: audio/mpeg

U Nedelju 5. po Duhovima, u danu kada naš Sveta, Saborna i Apostolska Crkva proslavlja Svete mučenike Kirika i Julitu, služena je Sveta Liturgija u barskom sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira. Načalstvovao je protojerej Stamenko Stanković paroh modrčki, iz eparhije zvorničko-tuzlanske. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Mladen Tomović i đakoni Goran Jerković i Nikola Nikolić iz eparhije kruševačke i eparhije žičke. Za pjevnicom su odgovarali Vasilije Uskoković, Maja Tomić i Nikola Zeković.

Otac Stamenko je, nakon što je đakon pročitao začalo iz Svetog Jevanđelja, pozdravio prisutni narod rekavši da smo se danas, u ovaj dan, nedeljnji, dan Vaskrsni, sabrali na Božanstvenoj Liturgiji da se zajedno Gospodu Bogu pomolimo, da zajednički uznesemo svoje liturgijske molitve i da zablagodarimo Gospodu za sve i sva.

Tumačeći začalo iz Svetog Pisma gdje se govori o čudesnom događaju u zemlji Gergesinskoj,  kako su tu bila dva čovjeka, opsjednuta demonom, i kako se kaže u Svetom Jevanđelju, mnoga zla su učinili svima oko sebe, i plašili su se njih ljudi, otac Stamenko postavlja  pitanje: „Šta se dešava kada se oni sretoše sa Hristom Gospodom? Oni se uplašiše i uzviknuše: Šta je Tebi do nas, Isuse Sine Božiji? Dakle, objaviše ime Hristovo, istina, ne onakvo kao što je to bila objava svetog Apostola Petra, kada je ispovjedeo vjeru u Hrista Gospoda, i kada je rekao, Ti si Hristos Sin Boga živoga. Dakle, ovo što objaviše ova dva čovjeka, đavoimana, to bješe iz straha. Iz toga straha izgovoriše ime koga su se najviše plašili, ime koje su zataškavali, i koje se neprestano zataškava u rodu ljudskom, i ime koje se odgoni iz srca ljudskoga. I Gospod iscjeli te ljude, odagna demone od njih, i oni prijeđoše u krdo svinja, i svinje se potopiše u obližnje jezero. Ovom jevanđelskom pričom i ovim događajem, draga braćo i sestre, poučavamo se kakvu razornu moć ima sila demonska.

Da bi isto tako kao što se desilo sa svinjama iz ove današnje jevanđelske priče, ako bi Gospod dopustio, tako bi moglo da se dogodi i sa ljudima, da se survaju, da se upropaste. Ali Gospod to ne želi, nego želi da se svi spasemo i dođemo u poznanje istine. Evo nam svjedočanstva i današnji jevanđelski događaj. Svjedočanstva čovekoljublja Božijega i milosrđa Božijega. Ali sa druge strane i svjedočanstva, ako smo u grjehu i sa grjesima, kakvom silom se ispunjavamo? Ispunjavamo se silom demonskom. Jer, ne zaboravimo, da svojim grijesima mi u stvari grlimo đavola. Čineći grijehe i ostajući u grijehu, dakle mi sklapamo savjest sa đavolom i umjesto da budemo Bogočovjek po blagodati, mi u stvari postajemo đavočovjek.

Zato nas i ovo današnje Jevanđelje opominje da se ispravljamo, da se popravljamo, da ispovjedamo svoja sagrešenja, da se kajemo za svoja sagrešenja, da očistimo svoje duše i svoja srca od svakoga zla, da bi naše duše bile što čistije i što blistavije. Kada su pitali jednog od otaca naše svete crkve, kako li to izgledaju duše ljudske, duša ovoga čoveka ili onoga čoveka, on je odgovorio: „Pa pogledajte njihov život.“ Onako kako žive, onakve su im i duše. Ako žive svetotajinskim i vrlinskim životom, ako se ukrašavaju vjerom, molitvom, postom, ljubavlju, takve duše blistaju i sijaju sjajem velikim.

Ali, sa druge strane, ako smo u grijesima, onda mi upropašćujemo svoje duše i zatrpavamo svoje duše i dozvoljavamo da trnje strasti i korov grijeha uništi tu klicu, to sjeme Božije koje je u nama. I opet kažem i ponavljam, umjesto da budemo ikona Božija, mi postajemo đavoliki.

Zato nas sveto jevanđelje opominje i svaki put iznova povučava i naučava, da hodimo ka Hristu, da se Hristom iscjeljujemo. I ova današnja jevanđelska priča, draga braćo i sestre, jeste i utjeha svakome od nas, da imamo iscjeljenje, da imamo silu, a ta sila i to iscjeljenje jeste Hristos Gospod. Zato pribjegavajemo Hristu.

Ne zaborovimo da imamo tvrđavu, da imamo lađu spasenja, a to jeste Crkva Božija. I u njoj mnoge Hristodane darove. Da ih upotrebljavamo, da njima živeći i da hraneći se svetim tajnama i svetim vrlinama uzrastamo u mjeru rasta visine Hristove.“

Z8B_1941

Dejan Vukić