U manastiru Ždrebaonik kod Danilovgrada, danas, 10. novembra, na praznik Svetog Arsenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskoga, čije svete mošti počivaju u ovoj svetinji, Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop mostarsko-trebinjski Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije uz sasluženje i Njegovog preosveštenstva Episkopa dioklijskog g. Pajsija, brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
U liturgijskoj propovijedi nakon čitanja Jevanđelja, Vladika Dimitrije je rekao da je vjera naša dodir vaksrsloga Hrista tvorevini Božijoj, svijetu, vaseljeni Božijoj, čovjeku, čovječijem srcu, duši, volji, osjećanjima, razumu, umu te da je Bog došao ovaj svijet i dodirnuo nas svojim Božanstvom, otkrio nam se. Pojavio se i mi smo povjerovali, ne u ono što smo našim umom dosegnuli, izmislili i otkrili, nego se Bog otkrio i javio, i javljao se mnogo puta i na razne načine ocima našim, samim Sinom svojim kroz koga je i vjekove i svjetove stvorio, koji je obličje bića Očevog i koji sve drži riječju sile svoje:
„Javio se Bog u ovome svijetu i postao nama pričastan, dodirljiv, srazmjerio se nama, ovaplotio se u čovjeka i postao jedan od nas i mi više ne tražimo Boga samo na nebu, niti negdje izvan nas, nego Ga tražimo u drugom, u bližnjem, u svom srcu. Bog nam je, otkad se Gospod javio u ovome svijetu, postao prisniji nego naša duša, nego naše tijelo. On je naš posrednik između našeg uma i nas, između našeg srca i nas, između naše volje i nas, između bližnjih i nas. Hristos je, kao što kaže otac Justin, put, metod, sredstvo između svakog čovjeka. On je naš put do svakog čovjeka, do svakog uha. Naš pogled ne treba da padne ni na jedno stvorenje Božije ne prošavši kroz našeg Spasitelja, a onda i na svu tvorevinu se izlila blagodat Božja. I to je svedočanstvo Jevanđelja i to je svjedočanstvo Hrista vaskrsloga, to je svjedočanstvo ovog javljanja Gospoda Naimskoj udovici“, besjedio je Vladika Dimitrije.
Osvrnuvši se na današnje jevanđelsko začalo o iscjeljenju jedinca Naimske udovice, Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski je istakao da se Gospod, kao što je dodirom vaskrsao tog mrtvac, tako dotiče svakoga od nas:
„Dotiče se našeg tijela u krštenju, mi se u Njega krstimo, dotiče se našeg tijela u miropomazanju, mi se Duhom Svetim Bogu upodobljavamo, dotiče se našeg tijela u Svetom pričešću, kad se sjedinjujemo sa Njime najprisnije što može čovjek na ovoj zemlji. U Carstvu nebeskom biće više i punije, ali neće biti drukčije suštinski, nego što je ova Sveta liturgija koju služimo. U njoj smo kršteni došli, u njoj smo mi miropomazani prišli Gospodu i u njoj se mi sjedinjujemo sa našim Spasiteljem, sjedinjujemo se sa Tijelom i Krvlju Njegovom.“
Dodao je da se u Svetoj službi sjedinjujemo jedni s drugima, i ne samo jedni s drugima, nego sa Hristom Spasiteljem i sa anđelima i sa svima Svetima, koji su u Crkvi prosijali od početka svijeta i vijeka:
„To je čudo Crkve Božije, nebozemne lađe našega spasenja! To je čudo ovih svetih moštiju Svetog Arsenija, to je čudo našeg života kao hrišćana, to je ono što nam je dato u Crkvi i to proslavlja svaka Sveta liturgija, svake mošti svetitelja, svaki praznik Presvete Bogorodice, anđela Božijih i svetitelja Božijih. To proslavljamo mi svaki put kad se saberemo u Crkvu Božiju“, poručio je u propovijedi nakon čitanja Jevanđelja, Arhiepiskop mostarsko-trebinjski Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije.
Po blagosiljanju slavskih prinosa, praznik i slavu ove svete obitelji čestitao je Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije:
„Hvala Bogu na ovome danu i na ovom divnom prazniku i hvala njegovom vjernom slugi Božijem, a našem pastiru, ocu i učitelju Svetom Arseniju, koji su nas danas sabrali da ovdje molitveno proslavimo njega Božijeg ugodnika, da se pomolimo jedni za druge, za zdravlje svih naših bližnjih i cijelog naroda našeg. Dragi Vladiko Dimitrije, u ime našeg Mitropolita i u ime svih nas ovdje sabranih, mi vam najsrdačnije blagodarimo što ste došli i donijeli blagoslov hercegovačkih svetinja i ljubav našeg srpskog naroda iz Hercegovine. U to ime, mati naša Justina zajedno sa sestrama spremile su ovu ikonu Svetog Arsenija Vama na dar, da nas se sjećate i da nas u svojim molitvama pominjete. Živjeli i dobrodošli!“
Na ljubavi i daru, a prije svega na zajedničkoj molitvi, zablagodario je Arhiepiskop mostarsko-trebinjski Mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije koji je istakao da granice ne važe na dan kada slavimo ljude koji su proslavili živoga Boga:
„Samo onaj ko nije u ljubavi Božijoj, on ima granicu u svome srcu, a ove zemaljske granice kad proslavljamo svetitelje, kad proslavljamo Hrista Gospoda, kad proslavljamo apostole Njegove koji su nastavili apostolsko djelo, onda ne važe granice. Tu su naši Gačani, Nevesinjci, tu smo svi skupa oko Svetoga oca našega Arsenija, oko blagoslova njegovog, oko blagoslova Svetog oca Save, oko blagoslova svih Svetih iz Crkve Hristove, svih Svetih apostola. Oko blagoslova Hristovog smo svi mi skupljeni i dok budemo u tome blagoslovu, u toj ljubavi, u toj svetinji, u toj svjetlosti Hristovoj ima nade za naš narod, ima nade za nas, za našu djecu. Ima nade za ovaj svijet Božiji dok ima soli i ljubavi Božije u srcima ljudskim.“
Poslije Svete liturgije, slavsko sabranje u manastiru Ždrebaonik nastavljeno je slavskom trpezom hrišćanske ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
