Intervju sa katihetom Branislavom Ilićem

Portal „Kinonija“: Intervju sa katihetom Branislavom Ilićem

*Intervju je objavljen 2. decembra 2024. godine, na misionarskom portalu „Kinonija“.

Na praznik načala Indikta – crkvenu novu godinu, 1/14. septembra 2024. godine, zvanično je počeo sa radom misionarski portal „Kinonijaˮ, koji deluje u okviru Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko karlovačke. Za urednika prvog misionarskog portala imenovan je katiheta Branislav Ilić, stalni stručni saradnik Odseka za elektronsku misiju Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke i dugogodišnji član uređivačkog odbora „Pravoslavnog misionaraˮ, zvaničnog misionarskog glasila Srpske Pravoslavne Crkve za mlade. O značaju novoosnovanog misionarskog portala „Kinonijaˮ, kao i o važnosti misije u svim njenim vidovima, razgovaramo sa katihetom Branislavom Ilićem.

 

  • Na sâmom početku razgovara, zamoliću Vas da nas upoznate sa značajem crkvene misije. Gde nalazimo korene misionarske delatnosti u Crkvi?

 

Pre svega, dozvolite mi da Vam zablagodarim na prilici da razgovaramo o crkvenoj misiji i njenom značaju, sa posebnim naglaskom na savremenu elektronsku misiju o čijem značaju svedoči i novoosnovani misionarski portal „Kinonijaˮ.

„Idite, i naučite sve narode krštavajući ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovedio“ (Mt. 28,19-20). Na ovim Spasiteljevim rečima koje možemo da razumemo i kao vid zapovesti, utemeljena je misija Crkve u svim njenim vidovima. Navedene reči koje je Gospod uputio svojim apostolima, a preko njih i svakome od nas kao članovima Crkve, vekovima su osveštana smernica koja trasira put crkvene misije i ukazuje na njen krajnji cilj.

Kada je reč o razvoju crkvene misije, ne bismo smeli da izgubimo iz vida činjenicu da Crkva kao bogočovečanski organizam, ima iskustvo misionarskog rada više od dvadeset vekova. Ova 2.000 godine duga misija od svojih početaka do danas ima isti program i isti cilj, i kao takva uvek je nova i delatna jer propoveda Raspetog i Vaskrslog Gospoda Isusa Hrista, Spasitelja našeg za koga je veliki bogoslov i himnograf Prepodobni Jovan Damaskin rekao da je jedino novo pod suncem.

Prva tri veka hrišćanstva obeležila je misija svetih apostola, njihovih učenika, svetih otaca i učitelja Crkve. Od vremena Svetoga cara Konstantina i njegovog znamenitog Milanskog edikta iz 313. godine, misionari su dobili plodno polje za širu i konkretniju misiju. Misionarsko delo svete braće Kirila i Metodija može se izdvojiti kao par excellence primer crkvene misije koja je blagodareći njima doživela svojevrsni procvat. Ova dvojica divnih svetitelja i velikih misionara, molitveni su zaštitnici Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, ali ne samo to, već i nadahnitelji svima nama koji smo prizvani da budemo delatnici crkvene misije.

Na nama je da rukovođeni Spasiteljevom zapovešću, a nadahnuti presvetim primerima velikih misionara od apostolskih vremena do danas, sledujemo tu osveštanu misionarsku nit i nastojimo da na savremen, jasan i nedvosmislen način, koristeći sve raspoložive mogućnosti, propovedamo Hrista pozivajući u zajednicu sa Njim koji je Put, Istina i Život (Jn. 14, 6). Svaki delatnik na polju misije trebalo bi da u svom srcu uvek nosi apostolske reči: „I ako imam dar proroštva, i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.“ (1. Kor. 13, 2) Dakle, istinska ljubav na koju smo prizvani, garant je uspešnosti misionarskog delovanja.

 

  • Branislave, kao katiheta, autor više stotina radijskih emisija na Radio-Besedi Eparhije bačke, autor dokumentarnog filma „Sveti Vasilije Ostroški – svedok vaskrsenja“, kao i dugogodišnji član uređivačkog odbora „Pravoslavnog misionaraˮ, zvaničnog misionarskog glasila Srpske Pravoslavne Crkve za mlade, Vi ste zaorali duboku misionarsku brazdu u Vinogradu Gospodnjem. U crkvenoj i široj javnosti prepoznati ste i kao daroviti besednik. Kako Vi lično doživljavate misionarsku delatnost u kojoj više od jedne decenije aktivno učestvujete?

 

Svaki hrišćanin je po svom prizvanju i naznačenju od trenutka rođenja vodom i duhom u Tajni svetog Prosvetljenja (krštenja), pozvan da bude istinski misionar. Misija Crkve nije ništa drugo već svedočenje vere u Raspetog i Vaskrslog Hrista. Ono što smo primili kroz trokratno pogruženje u krštenjsku vodu, a to je realnost krsta i vaskrsenja, to kao hrišćani životom svojim, delatno i jasno svedočimo postajući istinski misionari. Sledujući ovoj osveštanoj istini, Crkva kao zajednica na različite načine projavljuje misionarsku delatnost. Verska nastava, crkveni mediji, bogata izdavačka delatnost, haritativna delatnost, sve su to vidovi misionarenja.

Misija je za mene sastavni deo života u Hristu. Od najmanjeg uzrasta stasavao sam uz Liturgiju i njome se vaspitavao. Ljubav prema bogosluženju, himnografiji i pojanju trasirala je moj životni put, od beogradske Bogoslovije Svetog Save, preko Pravoslavnog bogoslovskog Fakulteta Univerziteta u Beogradu, do svih ovih poslušanja koja ste pomenuli u Vašem pitanju. Ponavljam, misiju ne doživljavam kao neku zasebnu službu, već kao sastavni deo hrišćanskog etosa i života. Imao sam blagoslov i radost da stasavam uz znamenite duhovne oce i divne profesore, koji su svojim ličnim životom i primerom uticali da na pravi način spoznam šta je to istinska misija. Ta živa katiheza poslužila je kao dobar temelj za moje konkretnije stavljanje u službu misije, kako kroz „Pravoslavni misionar“, tako i kroz predavanje Verske nastave u dve novosadske srednje škole, ali i kroz aktivno učestvovanje u kreiranje katihetskih emisija u programu Radio-Besede Eparhije bačke. Jedan poseban vid misije spoznao sam i prilikom priređivanja dokumentarnog filma o Svetom Vasiliju Ostroškom. Ovo filmsko ostvarenje i posle tri godine vrši svoju misiju i na svoj način utvrđuje ljude u veri, nadi i ljubavi.

Iz dosadašnjeg skromnog iskustva u misionarskoj službi, mogu reći da je naš narod željan da se napoji sa izvora žive vode od koje nikada neće ožedneti, odnosno, da se napoji večne reči Božje. Na svakom članu Crkve je da shodno svojim darovima, pre svega ličnim primerom, postane istinski misionar.

 

  • Koliko je važna misionarska delatnost uz upotrebu informacionih tehnologija i može li internet misija da zadovolji sve potrebe i ciljeve?

 

Čovek današnjice, kao i kroz čitavu istoriju ljudskog postojanja, traži Boga, a zadatak Crkve je da mu dâ odgovore na njegova tragalačka pitanja. Pozvaću u pomoć reči Sâmog Gospoda Hrista koji je apostolima, definišući misiju Crkve u svetu, rekao: „Što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapće na uši, propovedajte sa krovova!“ (Mt. 10, 27). Danas su društveni mediji krov sa koga svima upućujemo večnu reč Božju.

Kada govorimo o crkvenoj misiji putem informacionih tehnologija, ne bismo smeli da smetnemo sa uma da se na internetu nalazi preko 80 miliona stranica religiozne tematike. Rimokatolička crkva je zvanično stupila na internet 1995. službenim sajtom Vatikana (www.vatican.va) dok je Srpska Pravoslavna Crkva svega nekoliko godina kasnije, tačnije 1999. godine, postavila svoj zvanični sajt na internet (www.spc.rs), sajt Moskovske patrijaršije (www.patriarchia.ru) je kreiran 2002. godine, itd.

Odnos Crkve prema informacionim tehnologijama sličan je odnosu Svetog apostola Pavla prema atinskom Areopagu. Apostol se nije gnušao Areopaga kao nečistog mesta na kojem se obavljaju prazne diskusije neznabožaca, nego ga je iskoristio za propoved Jevanđelja atinjanima (vidi Dap. 17, 21). Crkva koristi virtuelne internet drumove za propoved Jevanđelja svim ljudima dobre volje, kao što su nekada apostoli koristili najmodernije rimske drumove, brodove i zapregu da bi išli na propoved do najudaljenijih mesta Rimske imperije, a ovo misionarsko delovanje je utemeljeno na zapovesti Gospodnjoj: „Idite po celom svetu i propovedajte Jevanđelje svakome stvorenju“ (Mk. 16, 15).

Ne bismo smeli da zaboravimo da crkvena misija putem informacionih tehnologija uvek i isključivo može biti pomoćno sredstvo, jer naša vera podrazumeva opit, ona podrazumeva učešće i živi život, koji nije moguć izvan blagodatnog prostora hrama i sveštenog bogosluženja koje vrhuni u Liturgiji. Na internetu su dostupne emisije u okviru kojih se tumači sveta Liturgija, a o velikim praznicima upriličavaju se direktni prenosi evharistijskog sabranja. Informacione tehnologije nam mogu pružiti osnovne smernice, ali nam ne mogu dati suštinu, ne mogu nam pružiti živi opit blagodatnog života.

 

  • Od sâmog osnivanja Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, 27. februara 2024. godine, Vi ste stalni stručni saradnik Odseka za elektronsku misiju, a u septembru ove godine, imenovani ste za urednika novoosnovanog misionarskog portala „Kinonijaˮ. Kako doživljavate ovaj novi blagoslov koji Vam je poveren, a koji sobom nosi veliku odgovornost?

 

Ovaj blagoslov doživljavam kao priliku za još usrdnije služenje Crkvi i delanje na polju misije. Osnivanje Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke je istorijski događaj. Prezviter dr Oliver Subotić kao upravnik Misionarskog odeljenja i kao sveštenik sa velikim iskustvom, svojim ličnim primerom i očinskom ljubavlju, svakoga od nas upućuje na temeljan rad i neumorno služenje Crkvi i njenoj misiji. Gospod mi je podario veliki blagoslov da već punu deceniju učim od oca Olivera i budem njegov saradnik, najpre u okvirima „Pravoslavnog misionara“, a sada još konkretnije u okvirima Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Blagoslov je i čast stasavati uz sveštenika kao što je otac Oliver, ali sa druge strane, svestan sam istine na koju nas podseća hrišćanski život: „Kome se puno daje, od njega će se puno i tražiti“. Meni je, vaistinu, puno dato, a polažem nadu na Gospoda i molitve Svetog Vasilija Ostroškog, da ove darove i blagoslove umnožim dajući dobar odgovor.

Portal „Kinonija“ je za kratko vreme u svoje okrilje sabrao one najpozvanije, među kojima su arhijereji, igumani, sveštenici, ali i naučni pregaoci iz raznih oblasti. Tako je naš misionarski portal postao saborno delo. Jedan deo mladih saradnika usmereli smo na naše stranice na društvenim mrežama (Fejsubk i Instagram stranicu, Jutjub i Telegram kanal), svi su različiti, ali u veri i ljubavi prema misiji Crkve su jedinstveni, a u tome je tajna blagoslovenog uspeha.

Od početka rada, do ovoga trenutka, u okviru portala „Kinonija“ deluje nekoliko važnih projekata, a u pripremi su i novi projekti koji će dati veliki doprinos misiji. Jedan od tih novih projekata je i serijal intervjua, koji otvaramo ovim našim razgovorom. Naš sajt iz dana u dan beleži sve veću čitanost, a misija koju vršimo putem naših stranica na društvenim mrežama, već rađa plodove. Sve navedeno svedoči da Bog, vaistinu, pregaocu daje mahove.

Okviri ovog razgovora su mali da bih mogao da pomenem pojedinačno sve one koji su svakodnevno na različite načine uključeni u rad našeg portala, ali ponosan sam na svakoga od njih. Bogu blagodarim što mi je podario trudoljubive satrudnike koji sve čine sa ljubavlju i savešću, trudeći se da njihovo delo postane ravno molitvi. Kada me ljudi pitaju: Ko su tvoji saradnici? Ja odgovorim: Moji saradnici su anđeli. Svakog od saradnika „Kinonije“ koji svojom ljubavlju i predanim radom doprinosi misiji naše svete Crkve, doživljavam kao vesnika blage vesti i svedoka reči ljubavi Božje. Blagodarim svima od srca, svoje satrudnike volim ljubavlju Hristovom i molim se Gospodu da ih utvrdi u svakom dobrom delu, a posebno u ovoj misionarskoj službi koju revnosno obavljaju.

Svakodnevno od svojih satrudnika učim, a pored toga što su moji prijatelji u Hristu, najbliži krug saradnika doživljavam kao učitelje. Kako bi ovo kazivanje bilo jasnije, navešću tri primera.

Jedan od naših otačastvenih arhijreja, koji aktivno učestvuje u radu portala, nedavno mi je rekao: „Vidiš, brate, mi se radujemo svakom plodu našeg misionarskog dela, ali zaboravljamo da će se istinski plodovi pokazati tek u budućnosti“. Ove iskrene i spontane reči su, zapravo, poruka koju bih formulisao na sledeći način: Sada je vreme setve, rano je za priču o plodovima, a kada dođe vreme žetve i ubiranja plodova, nećemo imati potrebu da pričamo i razmišljamo o plodovima, već ćemo samo blagodariti Gospodu na darovima Njegovim.

Drugi primer je reč koja svedoči o životnom i crkvenom iskustvu sestre Nikolete, koja pisanom i živom rečju daje veliki doprinos delovanju „Kinonije“. U prvim danima rada portala poverio sam joj da sam malo zabrinut u kom pravcu će se kretati rad „Kinonije“ i da li ću biti kadar da opravdam poverenje koje mi je povereno. Posle nekoliko trenutaka ona mi je odgovorila: „Brate, daće Bog, biće sve dobro. Naše je da radimo ono što je do nas, a ostalo prepustimo Bogu“. Podsetila me je ova mudra žena na nešto što sam pod teretom suvišne brige zaboravio, upodobljujući se Marti iz jevanđelske priče koja je, takođe, usled preterane zabrinutosti zaboravila na suštinu. Zaboravio sam da smo mi hrišćani uvek optimisti i da Gospod blagoslovom odgovara na svako naše dobro delo.

I na posletku, pomenuću našu Nevenu, sestru i satrudnicu koja već nekoliko godina ne štedi sebe kada je misija Crkve u pitanju, a koja je od nedavno i zamenica urednika portala „Riznica“. Nikada ne mogu zaboraviti da je ova naša satrudnica, iako suočena sa velikim bolom i iskušenjem, u prvi plan stavila misiju Crkve i portal „Kinonija“. U momentima kada po prirodi svaki čovek izgubi moć govora i kada iz dubine svoje duše vapije ka nebu, ona je bez prekida vršila svoje misionarsko delo. Gledajući nju i njeno pregalaštvo, ostao sam bez reči, jedino sam u dubini svoga bića ponovio Gospodnje reči upućene ženi Hananejki: „O ženo, velika je vera tvoja; neka ti bude kako hoćeš!“ (Mt. 15, 28).

 

  • Koja bi bila Vaša poruka posetiocima misionarskog portala „Kinonija“?

 

Iako naš razgovor sadrži mnogobrojne pouke i blagoslovene smernice, iskoristiću priliku da pozovem našu braću i sestre u Hristu, da rečju, delom i sveukupnim životom postanu misionari. Pre misije rečima, bilo bi dobro da to učine životnim delima. Nije li ljubav prema bližnjima misionarsko delo? Nije li napredovanje u vrlini kamenčić u mozaiku misije? Nije li negovanje pravog prijateljstva delo koje ima misionarsku poruku? Dakle, svaki vid života po Jevanđelju načiniće od nas prave misionare, a na nama je da na tom putu istrajemo proslavljajući Gospoda. Božićni post u kojem se nalazimo, prilika je da se preobrazimo u Hristu, da umnožimo vrline i dobra dela, kako bismo pripremili dom svoje duše za Bogomladenca Hrista, i osnažili svoje duhovne korake za misiju koja nam predstoji.

 

  • Blagodarim Vam na ovom nadahnutom i poučnom razgovoru, i želim Vam puno uspeha u katihetskoj službi i misionarskim aktivnosti, među kojima posebno mesto zauzima portal „Kinonijaˮ koji Vam je poveren. 

 

Bogu slava i hvala na svemu! Draga Kristina, Vama blagodarim na nadahnutim i lepo formulisanim pitanjima, a posebno na sveukupnom trudu koji ulažete u radu misionarskog portala „Kinonija“. Neka Vas i sva čitaoce Gospod sačuva u svakom dobrom delu na mnoga i blaga leta!

Razgovor vodila: Kristina Lješković, saradnik portala „Kinonija“