Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, na dan Sabora Presvete Bogorodice služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u cetinjskom manastiru uz sasluženje Njegovog preosveštenstva Episkopa dioklijskog g. Pajsija, sveštenstva arhijerejskog namjesništva cetinjskog i svešteno-monaštva cetinjskog manastira.
U besjedi po otpustu Mitropolit Joanikije poučio je da je običaj za više praznika da, ako je neko od velikih Božijih ugodnika vezan za sam praznik, da se on proslavlja sljedeći dan po prazniku. Naveo je primjer Sabora Svetog Jovana Krstitelja koji se proslavlja dan nakon Bogojavljenja, jer je Sveti Jovan izvršio Hristovo krštenje na Jordanu i primjer Sabora Presvete Bogorodice koji se proslavlja dan nakon Božića, jer je Ona donijela u ovaj svijet Spasitelja našeg Isusa Hrista koji je kao Sin Božiji silom Duha Svetoga uzeo ljudsku prirodu i postao čovjek.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski istakao je da je Gospod Isus Hristos kao Sin Božji blagoizvolio da u ovaj svijet dođe u Vitlejemskoj pećini, položen u stočne jasle, snishodeći na taj način našoj bijedi i našoj otuđenosti od Boga, Božije milosti i svjetlosti, sišavši u našu krajnju bijedu, tuge, žalosti, nemoć i siromaštvo.
Visokopreosvećeni vladika podsjetio je da smo ove božićne dane proslavili tiho zbog prevelike žalosti koja je zadesila Cetinje, gdje su i djeca stradala zbog bezumlja jednog čovjeka, te da smo iz tog razloga ovaj praznik sagledali iz druge perspektive.
„Naravno, kad su redovne prilike ovaj praznik bi proslavljali veoma svečano i uz pjesmu i igru djece i omladine, ali isto tako znamo kada su dani žalosti da praznik proslavimo tiho i time ništa nijesmo umanjili, samo smo na drugačiji način pogledali ono što je Gospod Isus Hristos uradio došavši u ovaj svijet. On se sjedinio najprije sa onima koji tuguju, boluju i koji su siromašni tužni i nesrećni u ovome svijetu. S njima On dijeli tuge i žalosti i jedini je On koji može pomoći svima onima koji su u jadu, žalosti ili drugoj kakvoj bijedi, pa prema tome i kada slavimo onako kako smo uobičajili, opet naše su svečanosti skromne i glavna odlika naših svečanosti je nešto što je veoma skromno, što ne košta ništa. Naš je narod uobičajio da nalaže badnjak u slavu rođenja Hristovoga. To je nešto najjednostavnije što mi prinosimo Bogu i prinosimo sa ljubavlju i to je blagosloveno.“- rekao je Mitropolit.
„Mudraci sa istoka su došli Gospodu Isusu Hristu i darovali ga zlatom, smirnom i tamjanom- skupocjenim darovima i darovima koji mnogo znače i simbolički, ali i oni su to uradili tiho, bježeći od Iroda i gledajući da Irod ne sazna, jer je Iroda interesovalo gdje se rodilo to dijete o kome se govorilo da je Spasitelj svijeta i da se na Njemu ispunjavaju proroštva drevnih proroka da će On biti novi car, gospodar vaseljene, kako bi Ga ubio“ -naveo je Mitropolit Joanikije.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski objasnio je da je Gospod tako ustrojio da Bogomladenac Hristos izbjegne tjelesnu smrt od Iroda, jer je bilo potrebno da prvo propovijeda Jevanđelje, da bi kasnije kao Jagnje Božije dobrovoljno primio smrt, zavist i sve grijehe svijeta radi nas ljudi i našega spasenja i radi obnovljenja ljudske prirode i povratak čovjeka u naručje božanske ljubavi Očeve.
„Što je više skromnosti u našem životu biće i više Božije milosti na nama i Duha Svetoga u srcima našim, jer Bog ljubi skromnost, a mi treba da ga proslavljamo kao Cara nad carevima i Gospodara nad Gospodarima i slavu Mu uznosimo zajedno sa anđelima nebeskim.-zaključio je Mitropolit Joanikije, uputivši molitvu Bogu da svima ovi praznici i svete službe budu na zdravlje i duhovnu radost.
Lana Ostojić
