Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 16. marta 2025. ljeta Gospodnjeg, u drugu nedjelju Časnog posta – Pačistu, posvećenu Svetom Grigoriju Palami, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije, u molitvenom prisustvu blagočestivog naroda.
Prije Svetog pričešća, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije se obratio vjernom narodu, podsjetivši ih da je ovaj Časni post prije Vaskrsenja Hristovog obrazac posta uopšte u Crkvi Božijoj, kao i da se naš pravoslavni post po mnogo čemu razlikuje od postova u drugim religijama.
„Kao što kaže Sveti prorok Isaija, mi se u toku Časnoga posta trudimo da razvežemo sveze grijeha, da se oslobodimo. Postimo Časni i svijetli post koji preporađa dušu i približava je Bogu, duša ljudska se čisti kroz podvig Časnoga posta. Tijelo se oslobađa od suviše velike vezanosti za jelo i piće i za ostale zemaljske stvari i vidimo da čovjeku kao bogolikom biću ne treba mnogo, naročito mu ne treba mnogo da bi bio srećan.“
Arhiepiskop cetinjski je naglasio da mi ovaj Časni post držimo ne samo zato što je to običaj, čak ni samo zato što se ugledamo na Hrista koji je postio 40 dana i 40 noći, što su postili Sveti apostoli, iako je veoma važno što imamo taj obrazac i šta doživljavamo da je Gospod tako osveštao i blagoslovio ovaj podvig i da je On sa nama u toku ovoga podviga posta, već post držimo zato što nam je potreban, tjelesni da se naše tijelo oslobodi od loših navika što se tiče jela i pića i ostaloga, a duhovni da čistimo svoje duše od mržnje, pakosti, zlobe, svađa, zlopamćenja i ostalog:
„Prosto se čisti čovjek, i duhovno i tjelesno, i kada se očisti zablista ona prvozdana, prvolika bogolikost u njemu, projavi se ikona Božja, zato smo i proslavljali prošlu nedelju kao praznik ikona. Naravno, imamo i veoma važne istorijske razloge za tu proslavu, kao što imamo i za današnju proslavu. Naime, danas je ova nedjelja praznik svjetlosti, praznik Sv. oca našega Grigorija Palame iz 14. vijeka, savremenika našega cara Dušana, koji je odbranio drevno hrišćansko iskustvo, da hrišćani mogu da dožive i da smjeste u svoje duše i svoja srca darove Božije. Da se obuku u silu sa visine, kao što kaže Gospod svojim učenicima i apostolima, i da se Božija sila i energija i Božija svjetlost useli u duše onih koji vjeruju.“
I to ne u vidu nekih simboličnih znakova, kako je u nastavku pojasnio Mitropolit, nego da zaista Božija milost i Božiji darovi, Božija blagodat, istina, pravda i svjetlost i ljubav Božija postane sadržaj ljudskoga života. Podsjetivši na riječi Svetoga Serafima Sarovskog, velikoga podvižnika novijih vremena, da je cilj hrišćanskoga života sticanje blagodati Duha Svetoga, kazao je da iza tih riječi, koje zapravo potvrđuju iskustvo drevnih podvižnika, iskustvo Sv. Grigorija Palame, stoji mnogo toga:
„Prvo duša ljudska treba da se čisti, da zablista njena svjetlost. To je podvig očišćenja i podvig prosvećenja, ali tu se ne završava hrišćansko usavršavanje, nego, kako uče Sveti oci, cilj je da se sjedinimo sa Bogom, da se obožimo. Naravno, imamo i konkretan i vidljiv i realan način kako se sjedinjujemo sa Bogom, prije svega sjedinjujemo se preko Svetih tajni Hristovih. Ali treba nam i priprema da bismo se pričestili, da bismo doživjeli Božiju blagodat, prosto treba naša duša da postane prijemčiva za Božiju blagodat i milost, Božiju svjetlost i pravdu i ljubav. Zato činimo ovaj podvig i tako dušu svoju činimo prijemčivom da bi mogla primiti svetost i svetinju, da bi mogla smjestiti darove Božije u sebi i da bi Božija milost i ljubav, postali sadržaj našega života.“
Po riječima Visokopreosvećenog Mitropolita Joanikija, praznik koji danas proslavljamo je izuzetno značajan, prosto se pravoslavlje, pravoslavna vjera poistovjetila sa učenjem Svetoga Grigorija Palame zbog onoga što je on učio i borbe koju je vodio protiv onih koji su lažno učili, koji su se bili otuđili od istinskog izvornog, apostolskog, hrišćanskog iskustva, pa su umovali po svojoj volji, sve kao u okvirima Svetoga pisma i Svetoga predanja. Sveti Grigorije je sva ta učenja odbacio, zahvaljujući ne samo svom obrazovanju nego duhovnome opitu:
„Zato je bio nepobjediv! Bilo je mnogo onih, i to veoma učenih glava, koje su se borili protiv njega i protiv njegovoga učenja, a to nije bilo samo njegovo učenje, već je to bilo pravoslavno učenje i iskustvo svetogorskih monaha, i on je to sve razbijao i pokidao ta lažna učenja i te mreže koje su se oko njega plele. Sve je to pokidao kao paučinu i bio je zaista nepobjediv i nije ta njegova snaga bila samo od njegovoga uma, nego je ta svjetlost njegovoga uma bila od Boga, od Boga veliko prosvećenje“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski Joanikije, dodavši da je pravoslavlje prigrlilo Svetoga Grigorija Palamu i njegovo učenje usvojilo i kroz njega prepoznalo jedan novi izraz starog, izvornog apostolskog i proročkog iskustva.
Govoreći o ovim velikim danima uoči Vaskrsenja Hristovoga, kada se pripremamo za najveći praznik, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da se naša duša pokrenula i da se polako otvara iznova prema Bogu:
„I uvijek iznova, kao što govorimo u svetim službama opet i opet, iznova da se potrudimo da se Bogu približimo, da se Bogu pomolimo i da opet i opet, iznova dobro činimo, da pokrenemo to dobro koje je u nama, koje je u nas Bog založio. I kada se god, makar i malo, potrudimo, odmah pritiče Božija blagodat i milost da nas ukrijepi i osnaži, nagradi i da nam daruje snage da činimo dobro i da ispunjavamo Božije zapovjesti, da bi se na svima nama ispunila Božija zapovijest i Božja volja: tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave Oca našega koji je na nebesima, i sada i uvijek i u vjekove vjekova, amin!“
Vesna Dević
