U gluvnu nedelju posta kada naša Sveta crkva proslavlja spomen pretprazništva Blagovijesti služena je Sveta liturija u podgoričkom Hramu velikomučenika Đorđa. Svetom evaristijom načalstvovao je jerrej Blažo Božović uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, protojereja Jovana Radovića, đakona Luke Pavićevića uz molitveno učešće prote Miluna Femića. Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Crkve Svetog Đorđa, predvođeni o. Jovanom Radovićem.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u Hramu obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, o.Blažo Božović:
„Divan je Bog u svetima svojima, Bog Izrailjev ! Nismo li mi danas sabrani u ime Božije, vjesnici i sudionici veličanstvenog usklika cara Davida, kojim nam se otkrila tajna, svjedočanstvom apostola Pavla da će krv Hristova očistiti savjest našu od mrtvih djela, da bi služili Bogu Živome i Istinitome. Da smo prije dolaska vjere bili čuvani i zatvoreni zakonom za vjeru koja nam se imala otkriti, a koja nas, pošto je primismo, oslobodi od svih uza i lanaca zemljaskih.
Vi koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste, veli apostol Pavle; čuli smo da među nama krštenima nema razlike, ma gdje živjeli i kako se etnički osjećali i da smo svi jedan čovjek u Njemu. To znači da Mu trebamo prinijeti srce smireno, uzdržanje, milosrđe, blagodarnost, a ne roptanje, molitvu umjesto praznoslovlja, odricanje a ne neumjerenost, istinitost u vjeri i u Crkvi i kod kuće i pred Bogom i pred ljudima. Data nam je ona sloboda, kako kaže Patrijarh Porfirije koja se sastoji u jednostavnom opredjeljenju, da li ćemo živjeti saglasno Volji Božijoj, gradeći zajednicu i živeći u ljubavi, ili ćemo se opredijeliti za suprotno. Šta nam to propovijeda današnje Jevanđelje ? I pitanje braće Jovana i Jakova – da sjednu Hristu sa lijeve i desne strane, kada dođe u Slavi Svojoj.
U suštini, priroda iskušenja ovih učenika je bila gordost. Ne znate šta ištete! – govori im Gospod.
Zar nije bezumno, što mnogi radimo po slabosti našoj, da Božijoj Premudrosti naložimo kako da ustroji našu sudbinu i kako da ispuni dosta puta naše nerazumne želje. Zar nije bolje, da sva svoja nadanja prepustimo Bogu da On učini za nas, ono što je korisno. I biće nam tada, po ljubavi i milosrđu Božijem i više nego što smo se nadali.
Dok Hristos daje Apostolima pa i cijelom čovječanstvu suprotan primjer da kao Bog nije došao da mu služe, već da služi; davši život Svoj u otkup za mnoge. Grešnu ženu Crkva će proslaviti pjesmom, u Veliku srijedu pjesmom „Gospode, žena koj je pala u mnoge grijehe, osjetivši Tvoje Božanstvo, uzela je čin Mironosice i ridajući Tebi miro, prije pogreba prinosi od tog ridanj, njeno lice je izubilo svaku privlačnost i ljepotu o kojima je toliko vodila brigu. Sada, u času pokajanja, to za nju nama značaja. Svi njeni grijesi sada se plačem izlivaju pred Spasiteljem.
Primjer čovečije duše, koja se kaje i ljubi Gospoda, koja što joj se više oprašta to je ona više blagodarna i stoga ona više voli Boga.
Počevši od pokajanog razbojnika na krstu, apostola Pavla, preko primjera Marije Egipćanke, Mojsija Murina, pa sve do naših dana, Crkva u svom iskustvu svjedoči pokajane grešnike koji su se milošću Božijom udostojili Carstva Nebeskog. Koliko i danas među nama ima Simona fariseja, koji umišljaju da su pravednici; takav čovjek Gospodu ni cjeliva u obraz ne daje, dok druga pokajana ljubav daje sve što ima. Ne vara li se onaj, ko se vara da će jeftinom cijenom zadobiti oproštaj i Nebesko carstvo. Znak potpunog oproštenja grijehova je kada im se čovjek nikad ne vraća i to ne zato što su spoljne prilike povoljne, ili zato što je on izgubio sklonost prema grijehu – već zato što je toliko zavolio Gospoda, da je spreman da mu da sav svoj život.
Zbog toga ćemo i mi danas nedostojni, onako kako je i Prepodobna Marija Egipćanka, nakon njegovih mnogih molbi, blagoslovila starca Zosimu, imenom Božijim radosno uskliknuti – „Blaosloven Bog koji želi spasenje dušama ljudskim, Amin.!“
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj Tajni pričešća.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu, gde je u okviru ciklusa „Razgovori o vjeri“ na temu Vaskršnjih nedelja Velikog posta, predavanje održao o. Blažo Božović mr. bogoslovskih nauka.
Čas vjeronauke polaznicima Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović.
Elza Bibić
Foto/ Darko Radunović
