Na današnji dan 1999. godine je započela bitka na Košarama, karauli na jugoslovensko-albanskoj granici. Napad je započeo na najtužniji hrišćanski dan u godini, na Veliki petak, u jutarnjim satima 9. aprila. Oko hiljadu i po pripadnika tzv. OVK uz podršku NATO avijacije i instruktora napalo je rejon karaule Košare. Front borbe je bio širok nekoliko kilometara.
Najteže borbe vođene su u prva tri dana, do 11. aprila, kada je proslavljen praznik Vaskrsenja Hristovog. Na Vaskrs se u Gospodu upokojilo 8 vojnika sa Košara.
Komadić cigle koju su preživjeli junaci ponijeli sa sobom, a koji je pripadao karauli u kojoj je život izgubilo 108 vojnika, braneći granicu svoje otadžbine, a sa njom istinu i pravdu, našao je ovih dana svoje mjesto u manastiru Ravanica, u malom kivotu, pažljivo i biranim ukrasima načinjenom, da sačuva ovaj dio sjećanja i uspomenu na prolivenu krv savremenih srpskih vitezova. U kivotu je pohranjen i kamen sa Gazimestana, sa kojeg nam vjekovima svijetli žrtva cara Lazara i kosovskih junaka postradalih u Kosovskom boju.
„Naši vojnici su se vratili po tu ciglu na karauli, rizikujući sopstveni život i glumeći strane reportere, kako bi poneli neku, da kažem uspomenu, možda grubo zvuči, nešto sa tog tla gde su se borili 67 dana. Oni su to poneli sa sobom i čuvali 25 godina“, kazala je za Radio „Svetigora“ ikonopisac Sanja Miladinović.
Kako iskrena sestrinska molitva, želja i ljubav, uvijek u Gospodu pronađu svoj put i smisao, tako je i ovaj komadić opeke u koji je utisnut pečat viteškog stradanja mladića na Košarama, našao svoj put do manastira Ravanice blagodareći našoj sagovornici.
„Ja sam taj komadić dobila od preživjelih boraca na njihovom skupu, na Zlatiboru. Razmišljala sam šta, gdje, kako i prosto sam shvatila da je njemu mesto pored groba kneza Lazara“.
Moštanik je, sa ovim vrlim svjedokom preživjelih i nepreživjelih muka naših novih Obilića, prije nego će stići u Ravanicu obišao i spomenik Peđi Leovcu u Pljevljima, gdje je učestvovao u Vidovdanskoj litiji.
„Ja sam spakovala taj komad cigle u moštanik i kada sam na Vidovdan došla u Pljevlja sa ikonom Peđe Leovca, pričestila se ujutru na Liturgiji, tako da su u Litiji koja je tada išla, kada je otkriven i spomenik Peđi Leovcu, na jedan simboličan način svi naši junaci bili zajedno.“
O. B.
