U središnjem dijelu poluostrva Luštica smješteno je selo Mrkovi u kojem se nalazi crkva posvećena vaskrsenju Lazarevom, jedina crkva posvećena ovom prazniku u Crnoj Gori.
Luštički paroh protojerej Nikola Urdešić za naš portal govori o Hramu vaskrsenja Lazarevog u selu Mrkovi na Luštici.
-Selo Mrkovi se nalazi u nastavku Klinačke visoravni ispod najvišeg vrha koji se zove Obosnik, pa se sa jedne strane pruža prema brdašcetu koje se zove Ljumotića gomila, a sa druge strane prema Slatkoj gori, i sa treće strane prema Radovanićima. Tako je selo rasprostranjeno. Tu su bratstva: Mrkovčevići, Marinovići, Bogetići, Urdešići, Janovići. Ima i bratstvo Jankovića. Da se sjetimo i izumrlih bratstava, a to su bratstva Neverovića koje je narod da ne bi ličilo na nevjerovanje zvao Nerovići, mada je njihovo prezime kako se barem pretpostavlja nastalo od nevere ili nevremena na moru, jer su bili svi pomorci i imali su svoje brodove. Isto tako je izumrlo i bratstvo Popovića.
Crkva vaskrsenja Lazarevog potiče iz 17. vijeka i jedina je crkva u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj posvećena ovom prazniku. Učitelj Mladen Crnogorčević u svom dijelu ”Crkve u Luštici” ostavio je prepise zapisa sa četiri prestone ikone u crkvi Vaskrsenja Lazarevog. Na zapisima su pisala imena priložnika ikona, a u pitanju su četiri pomorska kapetana: Đuro i Niko Janović, Niko Neverović i Đuro Jovov Setenčević. Crnogorčević pominje i natpis sa crkvenih dveri u kojem stoji da su dveri naslikane 1771. godine rukom zoografa Petra.
-Hram vaskrsenja Lazarevog je sagrađen 1605. godine. Postoje dva izvora o ktitorima tog hrama. Jedan izvor govori da je hram podiglo bratstvo Janovića, a drugi da je hram podiglo bratstvo Vudurisa, današnjih Urdešića. U pitanju je jednobrodna crkva sa polukružnom apsidom prema istoku i zvonikom na preslicu sa jednim zvonom. Crkva nije živopisana. Spolja je urađena fino klesanim kamenom, a unutra je malterisana. U crkvi se do prenošenja u riznicu nalazio ikonostas koji je radio Petar Rafailović. Taj ikonostas je urađen 1771. godine, a u crkvi je i danas onaj koji je rađen 1909. godine i njega je uradio slikar i ikonopisac Đuranović iz Kamenara, koji je svoje obrazovanje stekao u Rusiji. Crkva vaskrsenja Lazarevog je jedina crkva posvećena ovom prazniku u našoj Mitropoliji, a koliko ja znam jedna je od tri živa hrama u Srpskoj Crkvi.
U dvanaest luštičkih sela ima osamnaest pravoslavnih hramova, koji svjedoče o tome koliko je narod ovoga kraja u prošlosti držao do svoje vjere i kolika je bila potreba za svetinjom. Povodom proslave 405 godina od gradnje hrama posvećenog vaskrsenju Lazarevom, 27. marta 2010. godine, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je služio sa sveštenstvom Svetu liturgiju u ovom hramu. Tom prilikom je u svojoj besjedi pohvalivši pretke žitelja ovoga sela za podizanje hrama u spomen baš ovome prazniku kazao: – Za Četvorodnevnog Lazara je ostalo predanje da se nikada nije nasmijao poslije svoga vaskrsenja. Samo jednom se nasmijao, kad je išao sa svojim učenikom. Kad ga je đak upitao zašto se smije, on mu je odgovorio: ”Smijem se jer gledam kako prah krade prah”. Vidio je nekog lopova kako krade ćup negdje pored puta. Kao što je Lazaru bilo smiješno kako lopov krade ćup, kako dakle prah krade prah, isto tako je smiješno kad se ljudi vezuju za zemaljska dobra, za ono što je prolazno i što je zemaljska prašina, rekao je Mitropolit Amfilohije.
Slava ovoga svetog hrama se proslavlja uobičajeno, kao i sve druge hramovne slave u našoj Crkvi.
-Služi se naravno Sveta liturgija, a potom se na Lazarevu subotu prave krsni vhodovi, kako to naš narod zove Litije. Na Luštici, Krtolima i Grblju se kaže – nose se Krsti. Kreće se iz crkve pa se obilazi skoro čitavo selo i između kuća. Tog dana se umjesto vrbovih grančica kojima se kite Litije u ostalim srpskim mjestima u znak spomena na Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, na Luštici osveštavaju grane masline, jer nema vrba. Ono po čemu se možda razlikuje taj krsni vhod u odnosu na druga mjesta je to što se zadržao običaj da se na nekoliko maslina pročita molitva, kako bi Bog dao da ta godina bude rodna. Stari Luštičani su govorili da je maslina kao žena, što je bolje paziš bolje će da rađa. Ali je i kao majka, kad god joj se čovjek vrati ona ga prima. Ovo je i zavjetna slava sela, tako da mještani, ono malo što ih je tu ostalo da živi, toga dana ne započinju nikakve poslove.
Olivera Balaban
