Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske.
U toku Svete službe Božije Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije rukopoložio je jerođakona Ahilija, sabrata manastira Kostrikovača u čin jeromonaha.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala besedio je protojerej Ostoja Knežević koji je naglasio da je današnji praznik zbog njegovog značaja Crkva ubrojala u 12 velikih praznika. To je događaj vaskrsenja Lazarevog i događaj ulaska Gospodnjeg u Jerusalim – Cvijeti.
„Zašto je ovaj događaj vaskrsenja Lazarevog istaknut u bogoslužbenim knjigama i učenju crkve ako znamo da to nije jedino vaskrsenje koje je Spasitelj učinio prilikom svoje propovijedi na zemlji? Vskrsenje Lazarevo je značajnije po tome što se u njemu Spasitelj prijavio kao Mesija, kao Spasitelj svijeta i kroz Lazarevo vaskrsenje najavio sveopšte vaskrsenje kako pjevamo u troparu ovoga praznika, učinio je to prije svojih stradanja i zato i ovaj praznik i nazivamo malim vaskrsom. Vidimo i ranije, kada je činio čuda Spasitelj se odmah obično poslije tih čuda sklanjao i nije govorio o sebi, a sada kada mu kažu i upozoravaju ga književnici i fariseji da njegovi učenici i oni koji su vidjeli čudo nazivaju njega Mesijom i kako ih treba ućutkati, On kaže: „Ako oni zaćute i kamenje će progovoriti.“ Dakle, ovdje već jasno i u potpunosti Hristos sebe otkriva, otkriva smisao i suštinu Njegove misije i ovaj događaj je svakako potresan i čudesan i po tome prazniku ranijih vaskrsenja, ovaj put je vaskrsao čovjeka koji je kako čitamo već 4 dana bilo u grobu i čije je tijelo počelo bilo da se raspada. I Spasitelj je ustvari pokazao kako je Bog svemoguć i kako i ono što je istrulilo i propalo Bog može obnoviti na isti onaj način kako ga je u početku prilikom stvaranja i sazdao“- naveo je otac Ostoja.
Protojerej Ostoja Knežević rekao je da je drugi veliki događaj ulazak Gospoda u Jerusalim i to na magaretu čime je pokazao da Njegovo carstvo nije od ovoga svijeta, jer je za razliku od svetskih osvajača i pobjedonosaca koji ulaze u gradove sa pompom, Gospod ušao u sveti Jerusalim na magaretu da bi ispunio i riječ koju je nekoliko stotina godina prije Hristovog dolaska najavio i blagovijestio prorok Zaharija koji je rekao sionovoj kćri: „Evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu.“
„Hristov ulazak je znamenovao i blagovijestio carstvo vječnosti, carstvo vječnoga života sa Bogom svakoga od nas, ali da nijesu to shvatili čak ni oni koji su mu govorili :“Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje“ i iznosili grančice i ukrase i cvijeće i bacali svoju odjeću da bi mu ugotovili što ljepšu stazu kuda je prošao, najbolje svjedoči to da će ova ista masa za svega nekoliko dana koja je govorila: „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, klicati: „Raspni ga, raspni“. Hristos prilikom ovog dolaska jeste ušao u sveti grad Jerusalim, ali je ovaj ulazak ujedno ulazak u srce svakog ondašnjeg žitelja svetog grada Jerusalima- besjedio je otac Ostoja.
Naveo je da su žitelji grada Jerusalima očekivali da će jedan moćan čovjek doći da riješi sve njihove probleme, da zbaci njihovog nečovječnog mučitelja, rimskog upravnika sa vlasti i da njima vrati vlast i moć, ne misleći nimalo o suštinskom smislu njegovog dolaska, o propovijedi Carstva vječnoga. Naveo je da u istu zamku možemo upasti i svi mi, jer i danas Hristos dolazi u naša srca i mi smo ti koji kličemo: „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje“ i da zato treba da naše misli budu usmjerene na to da bude blagosloven dolazak Hristov i Njegov poziv nama za život sa Njim i u Njemu, za život u vječnosti.
Otac Ostoja poželio je da naša srca budu spremna da prime Hrista Spasitelja i da kao suštinski smisao svoga života i svoga stremljenja prihvatimo ono što nam se i danas nudi, a to je Gospodnji dolazak među nas i da zauvijek budemo oni koji će svakoga dana govoriti : „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje.“ Istakao je da u danima koji su pred nama, a to su dani Strasne sedmice, treba posebnu pažnju da usmjerimo na sve događaje koji su se dogodili za vrijeme izdaje i stradanja i krsne žrtve Hristove „da bismo u onoj mjeri, koliko je to moguće ljudskom umu, zajedno sa Spasiteljem prošli te dane, a ono što je najvažnije da vidimo, shvatimo i doživimo kako smo skupom cijenom plaćeni, kako je naše izbavljenje i naš život u Bogu i obnova saveza između Boga i čovjeka plaćena skupom cijenom, krvlju samoga Spasitelja. Ako tako prođemo ove dane, onda ćemo u punoći i radosti dočekati i onaj veliki Vaskrs, praznik svih praznika Vaskrsenje Hristovo i on će zasijati u punoći u srcima našim i proslavićemo ime Božije Hrista Spasitelja i toga dana i ovoga dana i u sve dane našega života. Amin, Bože daj“- zaključio je otac Ostoja Knežević.
Lana Ostojić
