Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije služio je na praznik Svetih Konstantina i Jelene, a ujedno i na dan dvadeset šeste godišnjice svoje hirotonije na tron episkopa, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Mitropolitu su sasluživali protojerej – stavrofor Nenad Tupeša sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Mitropolije crnogorsko primorske.
Slavski kolač su prinijele igumanija Manastira Ćelija Piperska sa sestrinstvom.
Nakon otpusta besjedom se vjernima obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, kao i otac Ostoja Knežević.
Mitropolit Joanikije je vjerne uputio na žitije Svetih ravnoapostolnih careva Konstantina i Jelene istakavši kako je car Konstantin bio veliki vojskovođa koji je dobro ustrojavao državu, ali i kako se sa svojom majkom Jelenom oslobađao od tame neznaboštva i izlazio na svjetlost Božije istine i pravde. Naveo je kako je za nas hrišćane najupečatljivije to što se caru Konstantinu javio krst Gospodnji u teškom i prelomnom trenutku njegovog života koji ga je ukrijepio Silom sa neba.
„Od tog momenta je, svakako, Sveti car Konstantin u duši postao hrišćanin, iako još dugo vremna poslije toga nije primio krštenje, ali Sila krsta Gospodnjega krijepila ga je, utvrđivala i prosvjećivala, te je uvijek išao naprijed ka slavi Božijoj. Kasnije je podigao mnoge znamenite hramove, bio veliki, možda najznamenitiji ktitor u istoriji hrišćanskoga roda“-naglasio je Mitropolit rekavši kako je za njegovu majku, caricu Jelenu, veoma značajno to što je, poslije javljanja krsta sa neba njenom sinu, otišla u svetu zemlju, tražila i našla krst Gospodnji.
„Našla ga je zakopanog u jednoj jaruzi niže Golgote i odmah se projavila sila Časnoga krsta čim je Sveti patrijarh Makarije Jerusalimski tada uzeo krst i s njime zakrstio sve četiri strane svijeta. Nije čudo što je ona otišla baš u svetu zemlju da tamo traži časni krst Hristov, jer je vidjela kolika se promjena dogodila kod njezinoga sina koji je u duši postao hrišćanin, koji je postao zaštitnik Crkve, koji je donio, naravno, Milanski edikt. Međutim, ono što je takođe vidljivo da je cio život cara Konstantina bio pod Božijim nadahnućem. Bio je čovjek, naravno kao vladar i grešan u mnogo čemu, ali ga je Gospod rukovodio i izbavljao i izvodio na pravi put spasenja. A njegove zasluge za Crkvu su ogromne, tako da ga je Crkva nazvala i njega i caricu Jelenu ravnoapostolnim carevima. Kasnije, pred končinu svoga života primio je krštenje. Zaista, velike zasluge, posebno što je pomogao da se sazove Prvi vaseljenski sabor. Imao je sjajnu ulogu. Nije ništa naređivao, nije se miješao puno u rad episkopa, samo je pospješivao. Prosto, čovjek je bio obdaren od Boga da rukovodi, da pomaže, da pospješuje i svakako i uz njegovu pomoć Crkva je došla do najboljega rješenja na Prvom vaseljenskom saboru, ali sveti oci koji su formulisali svetu pravoslavnu vjeru – 318 svetih otaca kako to kažemo, bili su zaista nadahnuti Duhom Svetim“ – naveo je Mitropolit Joanikije rekavši da Duh Sveti u svakom vremenu, a naročito u vrijeme kriza daje narodu svoje ugodnike koji ga mogu zaštititi. Uputio je molitvu Bogu da Duh Sveti rukovodi Crkvom, da Gospod Hristos upravlja našim životima i poučio vjerne da iskreno služe Gospodu.
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko- primorski gospodin Joanikije čestitao je svima današnji praznik cijele hrišćanske vaseljene, igumaniji Manastira Ćelija Piperska čestitao imendan i svima poželio mnoga i blaga ljeta.
Otac Ostoja Knežević je u ime sveg sveštenstva i sveštenomonaštva našem Mitropolitu Joanikiju čestitao dvadeset šestu godišnjicu hirotonije u episkopski čin i istakao da su molitve svih uz Mitropolita da na mnoga i blaga ljeta propovijeda riječ Božiju i čuva učenje Crkve sa trona Mitropolita crnogorsko – primorskog.
Lana Ostojić
