Besjedeći danas nakon pročitanog Jevanđelja o bogatašu i ubogom Lazaru, razmišljajući o pročitanom da je između onih koji su u naručju Avraamovom u raju i onih koji se muče u paklu postavljena duboka provalija koju je nemoguće proći i onima iz raja u pakao i onima iz pakla u raj, otac Zoran je tumačeći navedeno između ostalog izgovorio sledeće:
„Ova slika o kojoj ste uspjeli čuti kroz čitanje Jevanđelja, slika raja i pakla, nije slika uslova koje je Bog postavio, nego slika uslova koje smo mi stekli.
Nemogućnost jednoga da pređe na drugu stranu je nemogućnost njegove navike, nemoguće ju je promijeniti. Zato jevanđelist kaže, odnosno Hristos u Jevanđelju kaže da moramo slušati Zakon i Proroke, jer džaba bilo ko da nam dođe iz onoga vijeka, naše navike ostaju.
Možda ćemo se trenutno obradovati što smo vidjeli nekoga iz drugoga svijeta, ali taj drugi neće moći promijeniti naše navike bez nas samih. Mi moramo da se potrudimo za to.
Trudoljublje kao takvo mijenja naše navike i uspostavlja dugotrajno sjećanje. Ako ne mijenjamo naše navike, naše sjećanje biva na blic, kratko i brzo iščezava.
Stoga neka bi nam Bog dao da se neprekidno trudimo, jer je trud ono što Bog gleda, a ne učinak truda. Pretpostavljam da niko od nas neće do kraja izvući učinak našeg truda, ali u tome je ljepota, dubina i sagledavanje milosti Božije što On ne obraća pažnju na učinak, već na proces.“
