SVETI MUČENICI LIVANJSKI
Dali ima na svjetu cjelome
U narodu raspetom Srbskome
Jame gore litice i luga
Đe ne vire kosti iz jaruga
Pobijenih iz Srpskog plemena
Starih ljudi dječice i žena
Samo zato što su Srbi bili
Krv su svoju potocima lili
Od maljeva sjekira i kame
Punjene su bezdanice jame
Sa ljudima Pravoslavne vjere
Plače nebo da grijehe pere
A Anđeli bdiju u tišini
Iznad jama u Hercegovini
Vojevodstvu Svetitelja Save
Tu đe Srbi krsno ime slave
Proslavljaju Božić i badnjake
A pominju Kosovske junake
U domove od tvrdog kamena
Đe je vjera čvrsta i stamena
Đe kandilo pred ikonom sija
Đe je noga Svetog Vasilija
Koračala po stancu kamenu
Kad je vjeru širio plamenu
Tu u krše goleme i sive
Đe gorštaci oduvijek žive
Posna zemlja ali ipak rodi
Tu se pjeva slavi i slobodi
S radošću se ženi i udava
Hvala Bogu poslije krštava
A sloboda ko zlato je skupa
Ali u krv da će da se kupa
To tad niko naslućiva nije
Dok Latini do juče komšije
Započeše krvave pirove
Na prostoru zemlje Hercegove
Pa sa svakog praga i katuna
Kad rat poče i nastade buna
Počeli su Srbe odvoditi
Bože mili Tvorče istiniti
Ti si gleda što nijesi prije
Od Praznika Ognjene Marije
Do Svetoga Proroka Ilije
Kako strada i Livanjsko polje
Sunce prži da ne može bolje
Jadni ljudi sklonjeni u kuće
N’jesu crno čekali svanuće
Nit’ se iko pogibiji nada
No da vidiš velikijeh jada
Četrdeset i prve godine
Što neljudi i zvijeri čine
Neđe oko Ognjene Marije
Navališe ljute krvopije
Pa hiljadu i još šest stotina
Djece žena vrsnih domaćina
Djece starih od trinaest godina
Na stratištu pobiše Prologu
Ravnom Dubcu i svuda đe mogu
Četrdeset pustilo je dušu
I u jamu bačeno Bikušu
Sto je sedam Srbskijeh bratstava
Zadesila kasapnica prava
Od Pažina Ercega Lalića
Cvijetića i Vujanovića
Boškovića Šunjki i Radića
Kozomara Radeta i Ždera
Još krvava srela je večera
Crnogorce Race Arnaute
A krvave kosti su prosute
Cvijetića Kisa Kozomara
Bećkovića Rosića Ratara
Bulovića Marića Stojića
Zagoraca Radoja Vuleta
Još odoše sa ovog svijeta
I čestito bratstvo Laganini
Kasapnica strašna se učini
Još je drugih stradalnika bilo
Što je samo nebo upamtilo
Mjesta Potok Smrčani Glavice
I iz samog Livna bez krivice
U jame su redom dovođeni
Utučeni zrnom pogođeni
Il poklani na vrhu od jama
Sječivima zloglasnijeh kama
I iz drugih bilo je plemena
Što Bog Gospod zna im za imena
I iz drugih oko Livna sela
Krv se lila potocima vrela
A u jamu u Dolcu Ravnome
U krvavom piru ustaškome
Preko dvjesta bačeno je duša
Gospod njihov vapaj tad je sluša
Iz gornjijeh i donjih Rujana
Leševima jama zatrpana
Samo trines iz nje se spasiše
I životom posle svjedočiše
Da su pjane i gladne hijene
Tu bacale i djecu i žene
Ubijali časne sveštenike
I monahe vrle duhovnike
Tu su Prorok Gospodnji Ilija
I djevica Ognjena Marija
Bili s neba svjedoci zločina
Bol stradanja i velika tmina
Nadvila se tih dana tužnije
Nad jamama Srba poklanije
Te je polje pamtilo Livanjsko
To bezumlje strašno i pogansko
I te jame u ratnoj Evropi
Nevinijeh krv Srba natopi
Tako bješe u Boga nadanje
Mučenici pošli na stradanje
Što spremaju njihove komšije
Usred ove strašne tragedije
Zatrte su mnoge porodice
Al’ je njino zablistalo lice
Pa su duše dali Mučenici
Hristu Bogu Besmrtnom Vladici
Da im ime dovijeka traje
I poziva mlade naraštaje
Da se na zlo ovo opominju
A ime im pamte i spominju
Ja ću samo još dodati danas
Mučenici molite se za nas
Po Prazniku Svete Velikomučenice Marine 31. jula u Risnu
Čtec Blažo LJ. Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve i srpski narodni epski pjesnik i himnograf)
