svečana duhovna akademija

“Dani Mitropolita Amfilohija”: Monah sa dušom djeteta; pjesnik u mantiji gradio je hram u Podgorici i svoje vječno počivalište

Ime: 01.11.2021 DUHOVNA LUCINDANSKA AKADEMIJA; Opis: Svečana duhovna akademija Tip: audio/mpeg

U kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici večaras, 31. oktobra, u organizaciji Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog održana je svečana duhovna akademija povodom slave ove crkveno-prosvjetne ustanove, a u okviru kulturno-duhovne manifestacije “Dani Mitropolita Amfilohija”.

Duhovnoj akdemiji su prisustvovali Njihova visokopreosveštenstva mitropoliti: dabrobosanski g. Hrizostom i crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo, kao i veliki broj blagočestivog naroda.

Akademija je počela Troparom Svetom Petru Cetinjskom, a onda je skup blagoslovio i pozdravio Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je podsjetio da bogoslavi tradicionalno pripremaju ovu akademiju posvećenu Svetom Petru te da je to ono što obilježava rad Bogoslovije, da slavi svoju krsnu slavu i da ono što djeca uče iz bogoslovskih nauka i one duhovne vrijednosti koji njeguju na neki način kažu i otpjevaju:

“Jer naša vjera je takva, u njoj imamo istinu, ljepotu i pjesmu. Zapravo sav sadržaj kojim se mi bavimo, sve se pretvara u pjesmu, sve vrhuni pjesmi u poeziji. Proces učenja je veoma složen i namijenjen je mladima i to je potpuno prirodno kada se čovjek tjelesno razvija, da istovremeno uzrasta i duhovno. Tada se njegovi darovi razvijaju, uobličavaju i to jeste smisao obrazovanja, da kroz taj proces nastave, učenja, obrazovanja, vaspitanja, čovjek postane svjestan svojih darova koje mu je Bog dao i da ih razvije. Tako uzrasta mladi čovjek i postaje zrela odgovorna ličnost.”

Mitropolit je posebno naglasio da se bogoslovi tokom školovanja spremaju za svešteničku službu koja je lijepa, uzvišena, ali teška i odgovorna.

“Nauka koja se uči u bogoslovskoj školi nikako nije samo obrazovanje, nego nešto mnogo veće, obrazovanje i vaspitanje u najširem smislu te riječi i jedno bez drugoga ne može se zamisliti u bogoslovskim školama”, kazao je vladika Joanikije i objasnio da svaki đak koji uči ovu školu mora mnogo čega da se odrekne i ne može da ide tim putem ako nema priziv od Gospoda.

Posebno je istako ulogu profesora koji vrše veliko i značajno djelo, a tokom vremena vide i sami da svaki trud, pa i najmanji, donosi velike plodove. Takođe je podsjetio da ti mladi ljudi većinom postaju sveštenici, monasi, vladike, neki se nikada i ne rukopolože, ali većina od njih ostaju dobri hrišćani.

“Zato ne treba žaliti truda kada je riječ o učenju i vaspitanju i nošenju toga bremena. Zahvaljujem našim profesorima koji se vrijedno trude oko naših učenika, to nije baš lako, škola je internatskog tipa, oni moraju da preuzmu svu brigu o djeci koju su im Bog i njihovi roditelji poslali na staranje.”

Na kraju svog slova zablagodario je Njegovom visokopreosveštenstvu Mitropolitu dabrobosanskom g. Hrizostomu, članu Svetog arhijerejskog sinoda koji je zadužen za prosvjetu, na posjeti i današnjem načalstvovanju na Svetoj službi u Cetinjskom manastiru i uznošenju molitve Gospodu za ovo bogoslovsko učilište i za cetinjsku obitelj, za sve hrišćane i za svu Crkvu.

Dajući riječ poznatom književniku gospodinu Novici Đurić čije slovo je posvećeno blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da je blaženopočivši Mitropolit bio veliki i nenadmašni profesor i pedagog.

Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, kazao je da mu se čini da blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, Đeda svakog vjernika od krštenja do upokojenja, viđa podno Moračkog manastira kako s bremenom briga i kamenovanja odlazi put Bara Radovića, a naveče se vraća do Cetinja i Ostroškog manastira: “Gazi stopama Svetog Simeona i Save. Eno ga i onaj prah što istače iz odeždi Svetog Vasilija Ostroškog kada se iz šetnje vraća u svoju keliju da tako obasjan Božjim sjajem dočeka i obasja našeg Đeda. Ljepotom tog praha Mitropolit Amfilohije odjenuo je svoj narod, zlatorječio ga u najljepšim i najiskrenijim molitvama Gospodu.”

Predsjednik Udruženja književnika Crne Gore naglasio je da je u Hristovom luku, s najsjajnijim oreolom, onaj „bosonogi dječak iz Morače” zaštitnik pjesnika i poezije, za koju je znao da je vječna te je njome i darivao Gospoda pa se stoga i poezija Mitropolita Amfilohija očituje kao bogomnadahnuta pjesnička riječ.

“Pod tim čudesnim svodom zapjevao je sa svojim narodom braneći svetinje od represije jednog odnarođenog režima čija je namjera bila da oduzimanje duše, a samim tim i imovine MCP SPC”, kazao je Novica Đurić i dodao da kada bi neko našeg Mitropolita ljutnuo oko skidanja duhovne glave Crne Gore s Lovćena, on bi ih podsjetio, a i podučio, da su mitropoliti crnogorski stvarali, objedinjavali i mirili raspolućenu i zavađenu braću, ali da su ti vitezovi, veliki crnogorski vladari, bili i zaštitnici svete zemlje kosovske.

“I ono što su vjekovima branili i odbranili u Crnoj Gori i na Kosovu, naš blaženopočivši Mitropolit do posljednjeg trena branio je molitvama, odlučnim porukama i životom, vjerujući kako Kosovo nije samo najskuplja srpska riječ, već jedina kap krvi koja njime svijetli, DNK koji nas u svakoj situaciji čini plemenitim i besmrtnim, jer nas naša vjera uči ljubavi ne samo prema bližnjima, već i prema tuđincima koji vole i poštuju čovjeka, njegovu vjeru, jezik i pismo. Znao je naš svijetli vladika da baš njega, egzarha sveštenog trona pećkog, čekaju kosovski stradalnici, njihove otkinute i u jaruge otkotrljane glave, da ih miropomazi, opoje i položi u temelje svete i mučeničke kosovske odbrane”, besjedio je Đurić.

Podsjetio je na teško obezboženo stanje u kojem je Mitropolit Amfilohije našao Crnu Goru, koju je duhovno probudio, vaskrsnuo. Uspio je da obnovi preko 600 manastira i crkava, sagradi dva veličanstvena hrama u Baru i Podgorici, izgradi dvadeset Njegoševih kapelica u Crnoj Gori, na Kosovu i Metohiji, Republici Srpskoj. Znao je da molitve i glas Crkve treba da se čuju i van manastirskih porti pa je 1992. godine pokrenuo glasilo Crnogorsko-primorske mitropolije – Svetigora, kao i istoimenu izdavačku djelatnost, a zatim i Radio 1998. godine.

Sada, nakon svega, čini se, kako je kazao, da su sve Mitropolitove molitve i sva neimarstva ustvari bila jedna velika i usrdna Molitva i pregršt nadljudskih pregnuća za povratak Njegoševe zavjetne kapele na Lovćenu. Prisjetio se jednog razgovora za beogradsku „Politiku”, sredinom septembra 2020. godine, kada mu je rekao: „Neću umrijeti, a da na vrh Lovćena ne vratim Crkvu Svetog Petra Cetinjskog i kao narod ispunimo zavjet Njegošev. Nemoj da misliš da sam star za to. Ne, Gospod će je, za moga života, vratiti tamo gdje je i bila…”

Takođe, dopisnik “Politike” svjedoči da mu je jedne prilike Mitropolit kazao da je njegova obaveza, kao i onih koji će doći poslije njega da se izgradi crkva Svete Trojice na prostoru između Biljarde i Vladinog doma na Cetinju, za koju je amanet dao kralja Nikola, a u kojoj je namjeravao da pohrani: Ikonu Filermosu, Česticu Časnog krsta i Ruku koja je krstila Hrista Gospoda.

Ukazao je na to da se Mitropolit, nošen Božjom ljubavlju i snagom, kada je krenuo u svete litije za odbranu Crkve i njene imovine u Crnoj Gori, posebno predstavio kao onaj koji nosi vjeru, dijeli ljubav, s radošću nosi tuđe breme, daruje snagu i krijepi duh, blagosilja i poziva na razum narod svoj: “Bio je to onaj Đed koji je okrepljujuće i blagotovorno ponavljao: Ajde, blago meni. Sada znamo kakvo je to bilo blago Crnoj Gori, narodu, Crkvi, vjeri, svakoj travčici i ptici u gori i pčelici u polju..”

Na kraju svoje besjede posvećene blaženopočivšem Mitropolitu i ocu našem Amfilohiju, Novica Đurić je istakao da je on baš u kripti ovog veličanstvenog hrama, volio da sluša poeziju, uz podsjećanje da su njegove pjesme pohranjene u knjizi “Treptaji neizrecivog”.

“Amfilohije je bio monah sa dušom djeteta koji je istine u stihovima ispisivao na papirićima i kasnije pohranjivao u knjige. Ovdje, namerno govorimo o poeziji, a ne o njegovim nedavno objavljenim djelima od preko 40 knjiga, čija se konačna dopuna kao Sabranih djela očekuje sa još njih desetak. Upravo ovdje, On nas sluša – pisac, teolog, monah i neimar. Pjesnik u mantiji gradio je hram u Podgorici i svoje vječno počivalište”, kazao je Novica Đurić u besjedi koju je završiio pjesmom „NAŠ ĐED”, posvećenu Blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, zabilježenu na Cetinju, iza ponoći, 30.10.2020. godine.

U nastavku programa je otpjevana himna Cetinjske bogoslovije “Polećela dva anđela” i odrecitovana poslanica Svetog Petra Cetinjskog Crnogorcima i Brđanima. Program je dodatno uljepšan zvucima frule g. Radovana Suknovića, a nakon toga učenici Bogoslovije su izveli narodnu pjesmu “Hvatajte se bijele ruke”. Luka Zečević je uz gusle otpjevao odlomak iz “Gorskog vijenca”, a potom su se bogoslovci predstavili spletom narodnih pjesama. Poslije odrecitovanog odlomka iz “Luče mikrokozme”, izveden je Antifon Pashalne službe. Akademija je završena narodnom himnom “Onamo, ‘namo”. Sve pjesme i recitacije bile su u izvođenju učenika Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.

U okviru “Dana Mitropolita Amfilohija” sjutra, 1. novembra biće održana tribina na temu: “Uticaj Njegoševog djela na Mitropolita Amfilohija”, na kojoj će govoriti Episkop pakrački i slavonski g. Jovan, dr Siniša Jelušić, Univerzitet Crne Gore, Budva, mr Milorad Durutović, Matica srpska – društvo prijatelja u CG, Nikšić.

Veče će biti održano u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, sa početkom u 19 časova. Moderator programa biće protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski.

Vesna Dević