Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je na praznik Sabora Svetog Jovana Krstitelja, u subotu 20. januara 2024. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u crkvi Začeća Svetog Jovana Krstitelja, u nikšićkom naselju Straševina.
Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke: arhimandrit Sergije (Rekić), nastojatelj manastira Ostroga, protojerej-stavrofor Velimir Jovović, paroh straševinski i statotrebješko-kličevski i jerođakon Zosima, sabrat manastira Ostrog.
Pred početak svete Liturgije, Vladika je u čin čteca postrigao Mališu (Andreja) Tomovića.
Nakon čitanja svetog Jevanđelja liturgijskom propovjedi sabranom vjernom narodu besjedio je arhimandrit Sergije, rekavši da je današnji dan punoća cjelokupnog praznika, koji Crkva pravoslavna proslavlja ova tri dana, a to je krštenje Gospoda Isusa Hrista.
„Gospod i Spasitelj naš Isus Hristos je došao da se krsti i to od Jovana Preteče svog, ne kao onaj koji ima potrebu da se krštenjem oslobađa od grijeha, pošto je savršeni Bogočovjek Isus Hristos, nego da iz ljubavi prema ljudima preuzme na sebe sve grijehe svijeta da bi se mi Njim spasavali, a to znači da bismo Njim obožili svoj život, da nas blagodat Božja, Duh Sveti, Presveta Trojica oboži, da se useli u nas i da postanemo po blagodati Božjoj i sami pričasni Bogu Tvorcu i Spasitelju našem. To jasno potvrđuje današnji Sveti Jovan Krstitelj, koji tako divno i sa velikim divljenjem, poštovanjem, ushićenjem i ljubavlju, kaže: Gle, jagnje Božje koje uzima na sebe grijehe svijeta“.
„Ponavljamo te riječi, evo, već, dvije hiljade godina svaki dan i one opet dodiruju naša srca i osjećamo njihovu silu kao da se, kao što i jeste, to zbiva sada, upravo, u ovaj čas. Sveti Jovan Preteča Gospodnji Krstitelj, srodnik po tijelu Gospoda Isusa Hrista Koga je prepoznao dušom, srcem svojim, još dok su obojica bili u utrobama svojih svetih majki Presvete Bogorodice Gospod Isus Hristos i Jelisavete sam Preteča. Jelisaveta će reći Presvetoj Bogorodici: Otkud to da mati Gospoda mojeg dođe meni, jer, gle, kada čuh glas pozdrava tvojeg, zaigra dijete u utrobi mojoj od radosti susreta“, rekao je o. Sergije.
Dodao je da riječ sreća u našem jeziku znači sresti onoga koga ljubimo, a jedan od glavnih susreta svih vremena, vjekova i vječnosti bio je, po riječima arhimandrita Sergija, susreta ova dva divna mladenca u utrobama svojih majki.
„Sveti Jovan Krstitelj sve što je radio, kako je živio u pustinji jedući samo divlji med i plodove koji su rasli na drveću, podvizavajući se, ne zato što je njega na to neko nagovarao , nego zato što je ljubio Gospoda i on se hranio ljubavlju Božjom. Tako će to biti cijelog njegovog života, da će se za njega reći da je tjelesni anđeo i nebeski čovjek, pa će biti svjedočanstvo o njemu da je najveći od žena rođenih, računajući koji su začeti, osim Gospoda Isusa Hrista, biološkim procesima koje je Bog ustanovio u Svetoj tajni braka. Slobodno možemo reći da jeste prorok koji je iz ljubavi prema nama, čak, položio život svoj“.
„Ako smo otvrdnjeloga srca mi ćemo doživjeti to kao neki strogi zakon, ako li malo pustimo da ljubav Božja uđe u naša srca, u naše misli, riječi, djela, da pred sobom vidimo brata svojeg i u njemu Gospoda Boga svojeg, vidjećemo da sve ono što je on govorio , što je izobličavao za svog života one koji su kvarili djela Božja, živjeći u grijehu i protiveći se Božjem zakonu, što ih je izobličavao radio on je to radio iz ljubaiv prema čovjeku, da ga upozori da ne strada nego da se vrati na put spasenja svoga. Zbog toga je obezglavljen mržnjom zadojenom onih koji su u nepokajanju uporni bili, vršeći grijeh“.
„Njegovom žrtvom i njegovim trudom da se i mi učimo i da, ljubeći jedan drugog i Gospoda Boga Koji je Tvorac naš i Koji nas je u ovaj svijet doveo da u zajednici ljubavi, vjere i poslušnosti Bogu i jedni drugima, zadobijemo život vječni“, besjedio je iguman ostroškig o. Sergije.
Sabranima je dane Bogojavljenja, praznovanja Javljanja Boga među ljude i u tvorevinu svoju, i praznik Svetog Jovana Proroka i Preteče i Krstitelja Gospodnjeg, čiji Sabor proslavljamo, čestitao Vladika Metodije.
„Poslednji starozavjetni prorok i prvi apostol, koji je sjedinio i spojio u sebi Stari i Novi zavjet i jedan od ljudi i od proroka jedini koji je imao sreću vidi svojim očima i da položi svoju desnicu ruku na glavu Onoga o Kome je prorokovao i Koga je nagovještavao i najavljivao, i pred Kim je išao, on je i u narodnom pamćenju i predanju neraskidivo spojen sa Hristom Bogočovjekom, jer narod je uvijek kumio druge ljude Bogom i Svetim Jovanom. A oni su, još, od utrobi majki svojih bili zajedno. Samo pola godine je stariji Sveti prorok Jovan od Gospoda Isusa Hrista, njegovog zemaljskog života. Dijelio je i sudbinu s Njim, slavio Ga je još u utrobi matere svoje i igrao u utrobi, radovao se Njemu. To mu je naznačenje i zadatak po domostroju spasenja bio da od utrobe majke svoje Njega slavi, Njega najavljuje, Njega prorokuje i o Njemu govori“.
„I mala djeca dok su bili dijelili su istu sudbinu, bježali su od Iroda sa svojim roditeljima sa Josifom i Bogorodicom u Egipat, a majka Jelisaveta je skrivala Svetog Jovana od vojnika Irodovih, koji su išli da pobiju svu djecu od dvije godine i mlađe, misleći da će tako da se riješi cara judejskog kojega su najavljivali proroci i Kome su svjedočili mudraci kad su došli u Vitlejem i Irodu, caru judejskom. Ubivši mu oca Zaharija u hramu i majka se Jovanova ubrzo posle toga upokojila, njega su anđeli podigli u pustinji, zato se kaže da je on najveći anđeo u pustinji, nebeski čovjek i pustinjski zemaljski anđeo. Veliki svetitelj za koga su Gospodnja usta rekla da je on najveći od žena rođenih, ali, opet, je Gospod rekao: Najmanji u carstvu nebeskom veći je od najvećeg od žena rođenih. To je naše prizvanje i smisao ovog današnjeg praznika i slavlja, slaveći kroz Svetog Jovana Krstitelja Spasitelja našeg bogojavljenog Isusa Hrista, Oca Njegovog i Duha Svetog“, poučavao je Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Po zaamvonoj molitvi, Vladika je prelomio slavske kolače današnjih svečara.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
