Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je na praznik Svete velikomučenice Varvare, u subotu 17. decembra 2022. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Vaznesenja Gospodnjeg, u Dragovoljićima kod Nikšića.
Vladici su sasluživali: protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki, jerej Ognjen Femić, nadležni paroh i protođakon Kostantin Dojić uz molitveno učešće vjernog naroda.
U svojoj arhipastirskoj besjedi Preosvećeni Episkop je podsjetio na istorijat hrama Vaznesenja Gospodnjeg, u Dragovoljićima, koji je zadužbina Nemanjića, kojeg je podigao Vukan u 13. vijeku, a oslikao ga Strahinja iz Budimlja među drugim hramovima, učeći se divnoj ikonopisnoj i freskopisnoj školi u manstiru Šudikova u Budimlju kod Berana.
„Narod se odvajkada ovdje okupljao znajući šta je najvažnije u ljudskom životu, pojedinačnom i cjelokupnog ljudskog roda, a to je da se čovjek pokuša, koliko ima snage, a na prvom mjestu i prevashodno, po milosti Božjoj da se spasi, da spasi dušu svoju i da pomogne spasenju bližnjem svom. Jedini način na koji se to može postići i na koji nas je Gospod naučio kroz Jevanđelje, tu radosnu i blagu vijest, čovjek može postići jedino praštajući drugome blagodaću Duha Svetog“, kazao je Vladika Metodije, dodavši da je Gospod kroz svoje priče o Jevanđelju pokušao da predstavi narodu i približi mu na lijep i pitak način šta čovjek teba da uradi za svoje spasenje.
„Pričao je, između ostalog, kako je neki car gospodar pozvao dužnike, htio da izmiri račune sa njima, a onaj koji mu je deset hiljada talanata dugovao, a jedan talant u to vrijeme vrijedio je 33 kilograma srebra. Kad se to u naše monete, pare pretvorilo to bi bilo da mu je stotine miliona evra dugovao. Kad je pao pred njim na koljena i zavapio da mu odloži rok, vrijeme kazne koja mu je slijedila i išla mu u susret, ne bi li se neko čudo desilo da pokuša da vrati. Car, kad je vidio kako ga moli ponizno, ne samo da mu je produžio rok za vraćanje duga, koji nikad ne bi mogao vratiti, nego mu je oprostio“, besjedio je Njegovo preosveštenstvo.
Naveo je da u to vrijeme za one koji nemaju da vrate išli su u roblje i prodavala se njihova cjelokupna porodica i imovina u roblje.
„Kad je izašao od cara kao slobodan čovjek i osjetivši svoju slobodu odmah je, kaže Gospod u toj svojoj priči, naišao na svog prijatelja koji mu je dugovao sto dinara, a jedan dinar rimski tada je bio vrijedan oko 3 grama srebra, što znači da mu je dugovao 300 grama srebra, današnjih sto ili dvjesta evra. Dug koji mu je mogao vratiti. Ovaj ga zamoli da mu odloži vrijeme dok mu ne vrati dug, da ga pričeka još malo, a ovaj, zaboravivši sve ono što se njemu prethodno dogodilo i milost koju je car imao prema njemu, oprostivši mu dug koji nikad ne bi mogao da vrati. On je na to zaboravio i rekao svom dužniku da ne želi da mu produžava rok i naredi da ga bace u tamnicu dok mu ne vrati dug. Vidjevši to, prijatelji od ovoga koji je dopao tamnice odu i požale se caru, a on onda pozove tog dužnike koji mu tolike milione dugovaše i kaže mu: Nisi li ti trebao da učiniš makar dio od onoga što sam ja tebi učinio i baci ga u tamu najkrajnju i proda svu njegovu imovinu i porodicu u roblje“, rekao je Preosvećeni Episkop.
Pojasnio je da car koji oprašta svom dužniku jeste Gospod Bog Koji nam je sve dao i Kome smo dužni i zadužujemo Mu se svakodnevno.
„Zadužujemo Mu se, ne samo po onome šta smo od Njega dobili, a to je besplatan dar života u ovom divnom svijetu, kakvim god teškim da smo ga mi napravili svojim međusobnim odnosima i razdorima, ali, opet, jednom divnom i blagoslovenom mjestu, nego se zadužujemo svakodnevno time što radimo o glavi jedni drugima, što zavidimo, mrzimo, što smo halapljivi, spletkarimo, svakodnevno se zadužujemo pred carem nebesnim“.
„Ta divna i blaga vijest koju nam je On donio jeste sloboda, oslobođenje od svih dugova, što znači krivice i grjehova, oslobađa nas u trenutku kad se ka Njemu okrenemo, kad sagledamo svoje beznadežno stanje u koje smo zapali i zavapimo Mu za pomoć. Nikad ne treba da zaboravimo, i u molitvi koju smo danas čitali: Oče naš na Jevanđelju, gdje se kaže da nam On oprosti naše dugove, ali ne tek tako nego kao što i mi opraštamo onima koji nama duguju. Time se svrstavamo u jedan bolji i ljepši svijet koji je Gospod namijenio ljudima, u kome caruju drugi običaji, maniri i principi, a to je ljubavi, praštanja i milosrđa“, poučavao je Vladika.
Ti principi su često suprotni i potpuno različiti od onih koji danas u svijetu vladaju.
„Samo praštanjem drugome možemo ozdraviti i iscijeliti naše međusobne odnose, a oni su ono jedino što ćemo iz ovog života ponijeti u drugi svijet i život. Zato su pokajanje i praštanje temelj i osnov ulaska u taj bolji i ljepši svijet koji je Gospod namijenio onima koji Mu sljeduju i koji Ga ljube. Oni koji Ga ljube potvrdiće svoju ljubav prema Njemu tako što će ljubiti bližnjega koji je pored nas“.
„Neka nas Gospod umudri, oblagodati molitvama Svete velikomučenice Varvare, koja se učila, na tajanstven način, nauci Božjoj, ispovjedila Hrista u jednom teškom vremenu i oprostila svima koji su je gonili i mučili, najbližim srodnicima, pa i drugima, i molitvama Svetog oca našeg Jovana Damaskina, velikog i čuvenog Sirijca, koji je bio jedan od prvih ministara kod nekog kalfe u Damasku i dopao nepravedne kazne, moleći se pred ikonom Bogorodičinom Ona mu iscijeli odsječenu ruku, pa iz znaka zahvalnosti srebrnu ruku pridoda toj ikoni koja se prozvala Trojeručicom. Otišao je u manastir Svetog Save Osvećenog u Palestini, tu se posvetio Bogu, pridruživši ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice na samrti štapu Svetog Save Osvećenog koji je prije tu bio iguman i rekao da se taj štap da jednom princu i carskom sinu, koji bude došao kao monah, a to je, kao što znate, Sveti Sava i tako je ikona Trojeručica danas u Hilandaru“, kazao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
