Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog Georgija Pobjedonosca u Stijeni Piperskoj. Mitropolitu su sasluživali nadležni paroh, jerej Vladimir Milunović, jeromonah Gavrilo Štrbac i đakon Vedran Grmuša.
Nakon osveštananja slavskog kolača Mitropolit Joanikije se vjernima obratio besjedom, podsjetivši da je sve vrijeme od vaskrsenja Hristovog do Spasovdana u znaku Hristove pobjede nad smrću, te da danas proslavljamo one koji su bili najizdržljiviji i pokazali najveći karaker kada je bilo najteže.
Visokopreosvećeni vladika istakao je da je Gospod, iako je činio mnoga čuda i bolesnike iscjeljivao i mrtve vaskrsavao i đavoimane oslobađao, blagoizvolio da po završetku svog domostroja spasenja pokaže svu ljudsku nemoć – da bude osuđen, oklevetan, poniženi razapet, iako je bio bez grijeha -da dobrovoljno primi na sebe svu zlobu ovoga svijeta.
„I tada, kada je bio najstrašniji momenat, razbježali su se Njegovi apostoli i ispunila se proročka riječ: „ Udariće pastira i ovce će se razbježati.“ Ali, oni koji se nisu razbježali ispod krsta Hristovoga bili su Presveta Bogorodica, Sveti Joavan Bogoslov – jedini od apostola i svete žene mironosice. Iako su bile žene pokazale su veći karakter i veću hrabrost od velikih apostola i od samog prvovrhovnog apostola Petra. Međutim, to bježanje apostola, osim Jude Iskariotskoga izdajnika, nije bilo po zlobi, nego po ljudskoj nemoći i slabosti. Ali, Gospod, kada je pokidao okove smrti i kada je izveo mrtve iz ada i uveo ih u svjetlost svoga vječnoga života i javio se kao pobjeditelj smrti, prvo se javio onima koji su najviše suza prolili ispod NJnjegovoga krsta, da ih utješi – Presvetoj Bogorodici i svetim ženama mironosicama koje su mu ostale vjerne do kraja i to im se javio sa riječima :“Ne bojte se!“, a sljedeća riječ je bila : „ Radujte se!“ I to „ne bojte se „ i „radujte se“ izmijenilo je njihove živote i od tuge najdublje oni se ispuniše radošću i ta radost je neoduzimljiva i vječna“- naveo je Mitropolit.
Mitropolit Joanikije je rekao da je radost koju je Gospod izlio u njihova srca vječna i neoduzimljiva i da ih je Bog nagradio, te su mnoge od njih postale propovijednici Jevanđelja – poput Svete Marije Magdaline koja je nazvana i ravnoapostolnom. Naveo je da je Gospod snishodio i ljudskoj slabosti apostola, sabrao ih , vratio im prvo dostojanstvo i ulio u njihova srca silu Duha Svetoga i ukrijepio ih svojom istinom da svuda neustrašivo i nepobjedivo propovijedaju Jevanđelje.
„I nije to bila samo vrlina svetih apostola ta hrabrost i ta otvorenost i ta odlučnost nego i svih hrišćana kroz kasnija vremena, jer Gospod nije došao da samo jedno pokoljenje spasi, nego je došao među nas, postao čovjek da ostane uvijek među nama hrišćanima pravoslavnima i da nas ukrepljuje svojom istinom, pravdom i ljubavlju i da uliva u nas silu vječnoga života i vječne radosti i da nas sabira i da nas vraća sa naših strampunica u svoje naručje, u naručje svoje ljubavi, istine i dobrote i danas proslavljamo svetoga velikomučenika Georgija koji skoro puna tri vijeka živio poslije svetih apostola i poslije ovih događaja o kojima govorimo i pokazao je istu odlučnost i hrabrost i neustrašivost i istinoljubivost pravdu kao i sveti apostoli kada su krenuli da propovijedaju Sveto Jevanđelje, jer iako je bio vojnik u rimskoga cara neznabošca i dostigao visoku čast vojvodskoga čina, on je sve to prezreo. Kada je bezbožna rimska imperija gonila hrišćane i on skinuo svoje vojničko odijelo i u tom momentu postao vojnik cara nebeskoga, vojvoda vojske hrišćanske i ispovijedio „ I ja sam hrišćanin“ Znao je naravno, šta ga čeka. U to vrijeme hrišćani nisu bili kao danas mlaki, neo vatreni i on je znao kada je ispovijedio ime Hristovo da će biti mučen i da će biti ubijen, ali zbog ljubavi prema Hristu koji se radi nas ljudi i radi našega spasenja razapeo na krstu, primio krsno stradanje i najstrašniju smrt, ali Njegova smrt je bila živonosna i sam velikomučenik Georgije htio da se upodobi svome Gospodu i spasitelju, da postrada za Njega, da se s Njime sjedini kroz izlivenu svoju krv, kroz svoju najveću ljubav, jer prava i istinska ljubav je ona koja hoće da se žrtvuje- besjedio je Mitropolit Joanikije.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije je naglasio da je naša vjera sveta, slatka, duboka, istinita i živonosna; poučio je roditelje da djecu vode u crkvu i uče vjeri kako bi ih osjenili Božija milost i ljubav i da bi roditeljima, crkvi u državi donijeli radost. Izrazio je blagodarnost svima koji su učestvovali u obnovi hrama, zatim ocu Vanji Milunoviću – nadležnom svešteniku, Saši Popoviću – ovogodišnjem domaćinu slave na trpezi ljubavi i uputio molitvu Svetom Georgiju za njegovo zastupništvo da prevaziđemo zavade i da imamo međusobnu ljubav.
Lana Ostojić
