Svetom Arhijerejskom Liturgijom kojom je načalstvovao Njegovo preosveštenstvo episkop Budimljansko-nikšićki Metodije, na praznik Začeća Svetog Jovana Krstitelja, proslavljena je hramovna slava u crkvi u mjestu Zaton kod Bijelog Polja.
Episkopu Metodiju su sasluživali protojereji – stavrofori Miraš Bogavac i Siniša Janković, jereji Miloš Mizić, Aleksandar Raković i Darko Jovanović, kao i đakoni Jakov Ninković i Aleksandar Miljanović.
Na Liturgiji je odgovarao Vizantijski hor pri crkvi Svetog Ćirila i Metodija u Ljubljani, koji su tokom služenja upotpunili blagodatnu molitvenu atmosferu anđeoskim glasovima vizantijskog pojanja.
Nakon presijecanja slavskog kolača i osvećenja žita Vladika Metodije je u nadahnutoj arhipastirskoj besjedi podvukao značaj jevanđelskog začala o zakoniku, fariseju, koji je kušajući Gospoda pitao „koja je najveća zapovijest“, kako bi Ga uhvatio u zabludi i izobličio pred narodom, misleći da ako oni ne znaju to ne zna ni Sin Božji , Kojeg oni nisu prepoznali.
„A On im kaže: „Ljubite Gospoda Boga Oca svim srcem svojim u dušom i snagom i umom“ a druga je kao i ova prva, nerazdvojiva: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. I od te dvije zapovijesti, od te dvojedne zapovijesti su sav zakon i proroci, sve zapovijesti i propisi koji su zapisani u knjigama u zakonima i proroci koji su dali propise u knjigama u Starom zavjetu; na toj dvojednoj zapovijesti o ljubavi se temelje sve ostale zapovijesti“.
„A onda On njih i cijeli narod pita: „Šta kažu, čiji je Hristos Sin, taj pomazanik koji treba da dođe?“
A oni pismoznalci, fariseji kažu: „On je Davidov sin“. A On ih onda pita: „Kada David u Duhu pjeva o Njemu i govori: „Reče Gospod Gospodu mojemu, sjedi meni s desne strane dok ne položim neprijatelje tvoje u podnožje nogu tvojih“; kako on njega naziva Gospodom ako mu je Sin, kako mu onda može biti sin“. A oni se postide i odu, i nisu ga više smjeli zapitatkivati. A zašto ih je On ovo pitao“?
„U pitanju je zapovijest o ljubavi. Da bi neko uopšte mogao da ljubi Gospoda svim srcem svojim, i dušom i snagom i umom, a preko toga i bližnjega svojega, koji je stvoren po liku Božjem, mora prethodno da provjeruje u Isusa Hrista kao Sina Božjega. Zato ih je odmah poslije to pitao. Kako ćemo ispuniti najveću zapovijest o ljubavi ako nismo povjerovali u Hrista, Pomazanika i Sina Božjega, ako Njemu ne sledujemo“.
„Šta će nam dati snagu ako te vjere nemamo, onda nećemo imati tu snagu kojom ćemo da ljubimo i volimo. Zato je to nerazdvojivo i zato nam je to kazalo današnje Jevanđelje“.
„Samo na taj način ćemo smoći snage, uspjeti i ostvariti taj priziv naš i naznačenje o ljubavi prema Bogu. On nas je stvorio, iz nebića u biće priveo, Dao nam najveći dar, a kada smo otpali i pali On nas ponovo podigao, pa je Gospod i Sina svoga poslao, dao za nas i za naše spasenje, žrtvovao, radi našega spasenja i oslobođenja od smrti, grijeha i đavola”, besjedio je Vladika Metodije.
„Hristos je postao“, kazao je dalje Vladika Metodije, „nova tvar kao Bogočovjek, koji je uzeo na sebe materijalno tijelo i ljudsku prirodu“.
„Ovaplotivši se, Vaskrsenjem svojim i svojom Božanskom prirodom učinio je tu materiju novom, onakom kakva treba da bude i kakvo treba da bude i naše tijelo kada vaskrsemo. Ta materija je potpuno podređena duhu i u toj novoj tvari, koja je Hristos i samo blagodaću Njegovom postaćemo slični Njemu, postaćemo i mi nova tvar. A to ćemo moći silom Njegovom i vjerom u Njega kao Sina Božjega. To je ljubav Božanska koja nas je prizvala pa i sabrala danas ovdje, da se pričešćujemo samim Bogom i da se sa Njim sjedinjujemo u Svetoj tajni Evharistije, jer jedini smisao Liturgije je da se na njoj pričestimo, postanemo jedno i sjedinimo se sa Hristom, u Svetoj Tajni pričešća, pripremajući se naravno za to, podvizavajući se, moleći se, posteći koliko naše ljudske, tjelesne snage dozvoljavaju po našoj mjeri, ali sve pokazujući želju, volju i vjeru u Njega kao Sina Božjega i ljubav prema Njemu samo kao jedan mali dar, uzdarje, za sve ono što je Bog dao nama i cijelome rodu ljudskom“.
„Sve je završeno, spasenje je tu, Hristos je Vaskrsao, Njime smo se pričestili, sve je u redu samo treba da idemo za Njim, da kažemo ‘da’ i ‘amin’ na ono što nam je On rekao, i ništa drugo, ni više, ali ni manje od toga. To je smisao i i poruka današnjeg praznika“, kazao je preosvećeni Vladika Metodije.
Pojašnjavajući značaj današnjeg praznika istakao da je da je najveća milost, čudo i mudrost Božja da se začne sveti Jovan u Jelisavetinoj staroj, neplodnoj utrobi, što se naučnim putem ne može objasniti.
„Jer je to čudo Božje, a milost jer Bog šalje Preteču, da pripremi narod svoj kao što smo čuli u Svetom Jevanđelju za Njegov dolazak. Ali nam može dati odgovor Bog koji je sve iz ničega strvorio, koji je Adama bez roditelja stvorio, i kome nisu bili potrebni ni stari ni ni mladi roditelji za to“.
„On nam može odgovoriti kako se začeo Jovan u Jelisavetinoj prestarjeloj utrobi, kako je poslije u pustinji sam odrastao, a onda kada se ispunilo vrijeme izašao iz Jordanske pustinje i pripremao, krštenjem i pokajanjem naroda, dolazak Hristov. Ondje je i Hristos došao da ga krsti, jer valja, kako je Rekao, ‘da se ispuni ono što pišu zakon i proroci’, iako je On Bog, iako Ga je Jovan prepoznao kao Sina Božjeg, iako je u činu krštenja u Jordanu Duh Sveti sišao u vidu goluba na Hristovu glavu a čuo se glas Očev: „Ovo je Sin moj ljubljeni, Koji je po mojoj volji“. I tako se javila Sveta Trojica na Jordanu“, besjedio je Vladika Metodije, dodajući da se kod nas, u Cetinjskom manastiru nalazi desnica Svetog Jovana Preteče i Krstitelja, kojom je na Jordanu kršten Isus Hrist, kao i čestica Časnog i Životnornog Krsta, zbog čega smo prizvani danas na jedno, a to je ova dvojedna zapovijest da ljubimo Boga i da ljubimo bližnjeg svoga.
On se zahvalio vizantijskom horu iz Ljubljane koji nas je podsjetio kako se nekada pojalo u doba Nemanjića, kada su podizane svetinje i manastiri, počev od Prvoslava koji je podigao Đurđeve Stupove do Miroslava koji je podigao crkvu Svetih Apostola Petra i Pavla i ostalih Nemanjića, ističući da treba da se vratimo svom izvoru i da ljubimo Boga i bližnjeg svoga.
Za poseban doprinos i trud da ova svetinja zasija u svom punom sjaju Vladika Metodije je arhipastirskom gramatom odlikovao Vladislava Merdovića.
Preosvećeni Vladika je poželio srećan početak službe novom starješini hrama Darku Jovanoviću, koji je duži niz godina služio u manstiru Ostrogu i pokraj Ćivota Svetog Vasilija Ostroškog, istovremeno čestitajući dosadašnjem starješini protojereju stavroforu Siniši Janković rad na novoj njivi Gospodnjoj. Posebno je dirljivo bilo kada su ocu Siniši parohijani Zatona u znak zahvalnosti za sve ono što je uradio proteklih godina, poklonili simboličan poklon – naprsni krst.
Naime, o. Siniša je nedavno postavljen za prvog paroha Beranskog i starješinu Sabornog hrama Svetog Simeona Mirotočivot u Beranama.
Domaćin ovogodišnje trpeze ljubavi Milan Nedović predao je dio slavskog kolača Vukmanu Obradoviću, koji će biti domaćin naredne slave.
U zabavnom dijelu programa, nakon Liturgije, nastupili su gitaristi iz Berana Boban Stanojević i Novo Brakočević.
Izvor: Eparhija.me
