Na dan kada naša Sveta crkva molitveno praznuje Svetog apostola Akilu, Prepodobne Nikodima Svetogorca i Elija, Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Ćelija piperska kod Podgorice. Sasluživali su jerej Velimir Bugarin i jerođakon Sionije.
Na kraju Svetog bogosluženja vladika Joanikije je blagosiljao i prerezao slavski kolač povodom imendana sestara ove svete obitelji: Julije, Sare, Nikodime i Emilijane. Čestitajući dan angela Visokopreosvećeni je sestrama poželio da ih njihovi nebeski pokrovitelji čuvaju i upute na svako dobro djelo, podsjećajući da smo bez Božije pomoći nemoćni. Dalje je objasnio da nam Gospod ne pomaže samo neposredno nego i posredno preko anđela, preko Presvete Bogorodice i Svetih Njegovih, preko Božijih ugodnika, jer Božija ljubav je takva da se umnožava.
“Gospod je tako ustrojio da i oni koji su Njegovi služitelji, koji su se udostojili te slobode pred Njegovim prestolom, budu njegovi pomoćnici i saradnici u djelu spasenja cijeloga roda ljudskoga”, besjedio je vladika i naglasio da je tako Prepodobni Stefan Piperski svima nama, a posebno sestrinstvu ove svete obitelji, veliki zaštitnik i pokrovitelj.
Podsjetivši na žitije ovog Božijeg ugodnika izabrani Mitropolit je istakao da je on živio u teškim vremenima i prošao mnoga iskušenja, ali se njegova vjera pokazala čistijom od zlata i svjetla kao Sunce:
“Nosio je svoj krst u ovome svijetu i nikad se nije pokolebao. Za Gospodom je išao u sve dane svoga života, a sve prepreke koje je ovaj život i ovaj svijet pred njime stavljao, on je doživljavao kao novu priliku da posvjedoči svoju vjeru. Zato mu je Gospod dao još za života da bude proslavljeno njegovo sveto ime i da bude veliki pastir i učitelj, svjetilo i stub oko koga su se sabirali naši preci.”
Poslije upokojenja Prepodobnog Stefana Piperskog, njegove mošti su postale milošću Božjom izvor iscjeljenja, utjehe, ohrabrenja.
“Očigledno je da prepodobni Stefan Piperski rukovodi ovom svetinjom i sestrinstvom, i svima koji dolaze ovaj svetinji, koji joj pristupaju i pomažu. Pomoćnik i zaštitnik je i svima koji se njemu mole”, kazao je vladika i sabrane poučio da kad god se radujemo zbog velikih darova Božjih, onda se i utvrđuje naše zajedništvo i međusobna ljubav.
Objasnivši da se tako umnožavanjem darova i u ovom sestrinstvu umnožava ljubav i utvrđuje zajedništvo, vladika je kazao da se na taj način otvora i pokazuje put kako se napreduje te da sve ide lijepo i da tako treba nastaviti.
“Treba imati dosta čvrstine i istrajati na ovome Božijem putu, putu monaških zavjeta, monaške službe koja je podobna anđelskoj službi. Monasi i monahinje su prizvani ponajviše da se mole Bogu, da ugađaju Gospodu, ali i da posvjedoče svoju ljubav prema Crkvi”, istakao je Mitropolit, pojasnivši da to znači da treba mnogo da se trude za svoju svetinju i svoju obitelj, za sve one koji dolaze u svetinju i traže Božije milosti, utjehe, koja se vrlo često izliva upravo preko vjernih služitelja Gospodnjih.
Po njegovim riječima monasi i monahinje svojim molitvama, svojim primjerom i djelom, mnogo pomažu ovome svijetu iako su se njega odrekli i svega što je u njemu. Oni svojom svetom službom pomažu da se ovaj svijet preporodi, ali, naravno, kako je kazao, “prvo moramo preporoditi svoje srce i misli, svoja osjećanja i cijelo svoje biće, da bi smo mogli biti od pomoći i bližnjima svojim, da bi i oni, vidjeći primjer dobrih služitelja Božjih, krenuli tim istim putem”.
Posebno je naglasio da monaški put nije jedini put spasenja te da i oni koji žive u svijetu, koji žive u braku, rade u različitim mjestima da ishrane svoje porodice, takođe se mnogo smiravaju.
“Ako žive pobožno i blagočestivo i oni Bogu ugađaju, tvoreći Božije zapovijesti i šireći ljubav prvo u porodici, a onda i u svojoj bližoj i daljoj okolini. Vrlo često imamo dobre primjere među hrišćanima koji žive u svijetu i često nailazimo na one koji se podvizdavaju isto kao monasi u manastirima, strogo poste, Bogu se mole, ali se i mnogo trude. I njihov krst je veliki i zato im treba pomoći i milosti Božije”, istakao je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski.
Dodao je da Bog pomaže svima koji se boje Svetoga imena Njegovoga, koji Ga prizivaju i pristupaju Svetinji da se sjedine sa Gospodom kroz Svete službe, kroz Svete tajne Hristove, a Svete tajne Hristove – nebeski Hljeb – daju se svima i iste su sve.
“Jedan je Hristos, koji je naš Spasitelj, naša glava, koji objedinjuje svoju Svetu crkvu, hrani je, štiti, miluje i daje joj svu blagodat, da ona napreduje i donosi uvijek svete i divne plodove”, zaključio je na kraju svog arhipastirskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
