16 2020 Arhijerejska Liturgija U Djurdjevim Stupovima

Jeromonah Pajsije (Đerković): Molitvom i postom liječimo rane svoje duše i čuvamo zdravlje

Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije služio je u desetu nedjelju po Duhovima, 16. avgusta 2020. Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi.

Sasluživalo je sveštenstvo beranskog namjesništva i monaštvo manastira, uz molitveno učešće vjernog naroda.

Liturgijskom propovjedi obratio se jeromonah Pajsije (Đerković), sabrat manastira Đurđevi Stupovi, besjedeći o pročitanom jevanđeljskom začalu u kome se govori o iscjeljenju mladića koji je bio mjesečar i mnogo puta je padao u vatru i vodu.

„Sveti Fotije Carigradski objašnjava zašto upravo Sveti apostol i jevanđelist Matej koristi riječ mjesečar, jer, kako kaže, nije htio da koristi prefinjeni stil u izražavanju, već da jasno saopšti istinu, jevanđeljsku pouku. On nema za cilj da kaže, kao što su drugi tvrdili da je mjesec uzročnik te bolesti i da posredstvom mjeseca prenesu krivicu na Boga Tvorca sve tvorevine. Ako je On Tvorac nečega što je uzročnik bolesti, samim tim Bog je uzročnik zla“, rekao je o. Pajsije.

Za iscjeljenje mladića, iz današnjeg Jevanđelja, Gospodu se obratio njegov otac. On, međutim, nije pokazao samo svoje nevjerje, nego, po riječima jeromonaha Pajsija, svoje nevjerje hoće da prenese na apostole.

„Govori: Dovedoh ga učenicima tvojim i ne mogahu ga iscijeliti, želeći da kaže da su učenici Hristovi krivci što njegov sin nije mogao da se iscijeli. Gospod kaže: O rode nevjerni! Dokle ću biti s vama?, potvrđujući da je očevo nevjerje razlog zbog čega apostoli nijesu mogli da iscijele mladića. Gospod iscjeljuje sina i govori da izađe demon iz njega, demon izlazi i on postaje zdrav. Hristovi učenici, apostoli pitaju, kasnije, nasamo, Gospoda zašto ga oni nijesu mogli iscijeliti. Gospod kaže: Za nevjerovanje vaše“, besjedio je otac Pajsije.

Naveo je da se vjera u čovjeku kali i čeliči dugo vremena, osvrnuvši se na riječi Gospodnje: Ovaj se rod ne izgoni osim molitvom i postom.

„Sjetimo se jevanđeljske priče o iscjeljenju bolesnog čovjeka u banji Vitezdi, kada Gospod kaže: Idi i ne griješi više da ti se šta gore ne desi. Gospod iscjeljuje ovog čovjeka, a, ujedno, govori da bez molitve i posta on ne može ostati zdrav, a na drugom mjestu u Jevanđelju, kada demon napusti neku dušu ide i traži, ne nalazi pokoja, on se vraća i pronalazi onu dušu čistu i sređenu, dovodi još sedam drugih demona, a takvo stanje u čovjeku postaje gore od prethodnog“, poučavao je jeromonah Pajsije, zaključivši na kraju besjede:

„Sa molitvom i postom, draga braćo i sestre, mi liječimo rane svoje duše, a oni koji su zdravi čuvaju svoje zdravlje. Zašto baš molitva i post? Znamo da je molitva bez posta nemoguća, a post bez molitve besmislen. Zato ovo dvoje čini cjelinu, dostupno je svima. Za molitvu nije potrebno teološko obrazovanje, ni sveštenički čin. Kako kažu Sveti oci, potrebna je iskrenost i prostota srca, a ta prostota srca je ono za šta naš Vladika Nikolaj kaže da kada dijete trpi neku nepravdu ono se ne sveti samo, nego plače i trči svojim roditeljima, tražeći zaštitu. Tako i mi, budući djeca Božja, uvijek treba da molitvom trčimo ka Bogu i ne samo da se molimo za sebe, nego da se molimo jedni za druge“.

Sabrani koji poste Velikogospojinski post, a koji su se molitvom i ispoviješću pripremali, pristupili su Svetom pričešću.

Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka