Na praznik Sabora Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, 20. januara 2026. godine, Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, pored desnice najvećeg rođenog od žene koja je na rijeci Jordanu krstila Gospoda Isusa Hrista.
Episkopu su sasluživali protojereji Ostoja Knežević i Blagoje Rajković, protosinđel Gavrilo (Raičević), jereji Milivoje Bakić, Igor Pešikan i Georgije Jakovljev, jeromonah Teodor (Šljivančanin), nastojatelj manastira Kostrikovača jeromonah Mihailo (Pajović), sabrat manastira Gradište jeromonah Filotej (Marković), đakon Ognjen Boričić i jerođakon Teofan, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Po pročitanom jevanđelskom začalu besjedio je protojerej Ostoja Knežević koji je podsjetio da sa današnjim praznikom – Saborom Svetoga Jovana Krstitelja, zapravo nastavljamo da slavimo Bogojavljenje – praznik Krštenja Gospodnjeg i objasnio da kao što smo po Rođenju Hristovom slavili Sabor Presvete Bogorodice, tako po Njegovom krštenju slavimo Svetog Jovana Krstitelja.
Osnovna istina naše vjere je da se Bog otkriva čovjeku, a On nam se otkrio, kako je naglasio o. Ostoja, najprije kroz Presvetu Bogorodicu, pa onda kroz Svetog Jovana Krstitelja – kroz čudesan događaj krštenja na Jordanu, gdje se Bog projavio kao Sveta Trojica:
„Da bi se ovi događaji mogli desiti i da bi se vaspostavio savez između Boga i čovjeka, potrebno je bilo blagovoljenje Božije na prvom mjestu. Ali ne samo blagovoljenje Božije, potrebni su bili i zemaljski ljudi koji su spremni i snažni, jaki u vjeri i odlučnosti da iznesu taj Božiji plan i da bez ostatka posluže volji Božjoj i Božjem promišljanju o svijetu i o spasenju svijeta i čovjeka. Upravo na prvom mjestu od tih zemaljskih ljudi su Presveta Bogorodica, onda Sveti Jovan Krstitelj, pa Sveti apostoli i mnogi drugi ugodnici Božiji, koje je Gospod proslavio i Crkva zabilježila, a mnogo i onih za čija imena ne znamo, koji su bez ostatka poslužili volji Božjoj i Božjem promišljanju o njima.“
U nastavku svog pastirskog slova prota Ostoja je podsjetio da Prepodobni Justin Ćelijski, govoreći o tome kako se Sveti Jovan Krstitelj drznuo da položi ruku na glavu Spasiteljevu, kaže da je on zahvaljujući svom podvižničkom i čistom življenju i neprestanom služenju promislu Božjem, vidio sve to što će se dogoditi i shvatio smisao tog događaja na Jordanu – da kroz to krštenje dolazi spasenje svakome čovjeku:
„I videći budućnost saveza Boga i čovjeka, videći Crkvu Božiju i sva ona pokoljenja koja će proći kroz Crkvu Božiju do dana današnjeg i nas sabrane, kao i sve one koji će doći poslije nas, Sveti Jovan Krstitelj je upravo učinio čudesan događaj, položio svoju ruku na glavu Gospodnju i krstio Gospoda u Jordanu.“
Protojerej Ostoja Knežević se osvrnuo i na žitije Svetog Jovana Krstitelja, ukazujući na čudesan način njegovog rođenja od prestarjelih roditelja Zaharije i Jelisavete. On je bio takođe jedno od djece koje je tražio Irod da pogubi jer je bio svega nekoliko mjeseci stariji od samog Spasitelja, pa je njegova majka pobjegla sa njim u pustinju, a njegov otac Zaharija je postradao mučenički zato što nije odao gdje se nalazi mladenac Jovan. Vrlo brzo Sveti Jovan je ostao i bez svoje majke pa se sam podizao u pustinji, hraneći se onim što mu je pustinja davala i krijepeći se blagodaću Božjom.
„Bog ga je hranio, Bog ga je održavao, Bog ga je odjevao i učinio ga velikim svojim pretečom, poslednjim prorokom i prvim apostolom, kako ga često i nazivamo. Sam Gospod za njega kaže da je Sveti Jovan najveći od žene rođeni, a onda dalje govori kako je i najmanji u Carstvu nebeskom veći od njega. Ta riječ malo zvuči nejasno – kako neko može biti veći od Svetog Jovana Krstitelja?! Ali se misli na tu zemaljsku veličinu Svetog Jovana Krstitelja i kroz tu riječ nam Gospod otkriva kolika je ljepota Carstva nebeskoga, da onaj najmanji u Carstvu nebeskom je veći od one najveće zemaljske veličine koja pripada upravo Svetom Jovanu Krstitelju“, besjedio je o. Ostoja.
Na kraju, čestitajući Jovanjdan svima, a slavu onima koji Svetog Jovana proslavljaju kao svog nebeskog pokrovitelja, prota je kazao da danas svi slavimo ovaj praznik, svako na svoj način, ali da se on posebno proslavlja u Cetinjskom manastiru:
„Neka je srećan ovaj praznik Vladici i bratiji ove svete obitelji i svima nama koji imamo taj veliki blagoslov i veliku privilegiju da predstojimo ovdje i da se molimo pred čudesnom desnicom Svetoga Jovana Krstitelja, koja je bila položena na glavu Gospodnju prilikom krštenja u rijeci Jordanu. Pristupimo, braćo i sestre, sa snažnom vjerom svetinji Svetoga Jovana Krstitelja, sa optimizmom ukrijepimo se njegovim primjerom i pomolimo mu se da svako od nas ispuni ono na što nas on poziva. Da se pokajemo i da prinesemo plodove dostojne pokajanja, da pristupimo sa vjerom da ćemo blagodaću Božjom i sa osjećanjem i ljubavlju Presvete Bogorodice i Svetog Jovana Krstitelja, pobijediti svaku nečistotu, svaku strast koja se usadila u srcima našim, u umovima našim i da sa takvom vjerom postajemo čisti sasud Božje blagodati.“
Po zaamvonoj molitvi blagosiljani su slavski darovi i prelomljeni kolači u slavu Božiju, a čast Svetoga Jovana Krstitelja Gospodnjeg.
Vesna Dević
Foto: Maksim Šestakov
