Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije bogoslužio je 7. februara, na spomen Grigorija Bogoslova i Grigorija Pećkog u stavropigijalnom manastiru Pećka patrijaršija, uz sasluženje protojereja Nenada Našpalića i jerođakona Sionija (Zorića).
U arhipastirskoj besjedi Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da je Sv. Grigorije novi sveštenomučenik Pećki, koji je postradao krajem 17. i početkom 18. vijeka, i bio sabrat ove svete obitelji, imao u srcu i umu, u mislima, istu onu vjeru koji je imao i Sveti Grigorije Bogoslov.
“A Grigorije Bogoslov zajedno sa Svetim Vasilijem i Svetim Jovanom Zlatoustom se proslavlja kao jedan od najvećih učitelja vjere poslije Svetih apostola. Njegove besjede o Svetoj Trojici do dan danas su neprevaziđene i u svakom pogledu bio je veliki. Veliki u molitvi, u postu, podvigu, ali njegova misao je duboka, duboka voda pravoslavlja. Bio je pjesnik, učitelj i veliki borac za svetu vjeru pravoslavnu. A sabrat ove svete obitelji, kao mladi monah postradao je za Hrista veoma odlučno. Bilo mu je ponuđeno sve od strane inovjeraca, i položaj i bogatstvo, i sve druge povlastice ovoga svijeta, samo da promijeni vjeru”, besjedio je vladika, objasnivši da je on bio toliko ugledan, da su inovjeraci računali da ako se on poturči, da će i mnogi drugi pravoslavni Srbi iz Metohije i šire da promjene svoju vjeru.
O Svetom Grigoriju Pećkom malo se zna iz njegovoga zemaljskoga žitija, osim za njegovo uzvišeno ispovijedanje vjere. Govoreći o Svetom Grigoriju pećkom, Mitropolit je podsjetio da je on sve ponuđeno odbio i to sa velikom odlučnošću i prezirom prema tim laskavim ponudama. A onda kada i to nije uspjelo, govori se, da su ga nasilno obrezali ne bi li ga na takav način sablaznili.
“Međutim, on je imao obrezanje srca i uma i nije se dao sablazniti nego je tada još hrabrije počeo da ispovijeda vjeru u Hrista i da svaku drugu vjeru odbacuje. I, naravno, to je razbijesnelo tadašnje inovjerce koji su ovdje imali vlast i bio je na svirep način pogubljen”, kazao je Mitropolit i dodao da se on pokazaon živim u Hristu Gospodu i poslije svoje smrti, preko mnogih čudesa koja je činio.
Na njegov grob, koji je bio u blizini Pećke patrijaršije, narod je dolazio, prvo pravoslavni, a poslije su dolazili i muslimani, nalazili iscjeljenje od raznih nemoći i bolesti. Mnogi roditelji su dobili potomstvo moleći se Svetome Grigoriju.
“Divni dokaz njegove svetosti jeste i to što je naš narod podigao jednu skromnu crkvicu iznad njegovoga groba, veoma skromnu. Ali nažalost u novije vrijeme, u 20. vijeku, i to ponajviše naši Srbi su se ogriješili o Svetoga Grigorija, naravno pojedini. Jer su prvo nekako njegov hram ponizili, stavili ga u zasjen nekiih zgrada pa mu se nije moglo ni prići kako valja. Kasnije su to popravljali, ali poslije rata su srušili tu crkvicu. Naravno to je slutilo na zlo koje nam se i dogodilo, nije za nas strašno ako našu vjeru progone ili ponižavaju oni koji su druge vjere ili okupatori, toga ima u takvim prilikama svuda, ali za nas je strašno kad naš narod otpane od vjere i kada počne da se griješi o svetinji i o svetitelje”, ocijenio je vladika.
Prisjetio se i poznate priče u Peći, da se Sveti Grigorije Pećki javio jednome rušitelju svoje skromne crkvice: Ako ti razrušiš moj dom i ja ću tvoj razoriti, pa je, nažalost, taj nesreći čovjek vrlo brzo izgubio sina jedinca, što je bila strašna opomena.
U ovim vremenima kada su nastala nova stradanja srpskog naroda, Sveti Grigorije je konačno projavio svoju svetost preko Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, pošto je i ranije narod njega poštovao kao svetitelja.
“Bilo je dosta svjedočanstva o njegovim čudesima, da ga je Bog nagradio na nebu izobilno blagodaću zbog njegovog ispovjedanja vjere i posebno zbog njegovoga mučeništvo. Pa je i njegov spomen vezan za ovaj praznik Svetog velikoga Grigorija Bogoslova. Divan praznik! Evo i mi smo se danas ovdje sabrali oko spomena novog Sv. sveštenomučenika Grigorija, sabrata ove svetinje i njenog nebeskog pokrovitelja i zaštitnika pravoslavne srpske Metohije. Neka svima bude srećan ovaj svijetli i veliki praznik, oba Sveta i velika Grigorija, onoga prvog Bogoslava velikoga po umu i po borbi za vjeru, a ovoga drugoga velikoga po ispovijedanju vjere, po stradanju za vjeru i po bezbrojnim čudesima koja je učinio”, zaključio je na kraju svog arhipastirskog slova u Pećkoj patrijaršij Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
Sveti Grigorije Pećki – Hrišćanski trag
Sveti Grigorije Pećki živio je u vrijeme srpskog ropstva pod Turcima, u XVII ili XVIII veku, kao sabrat sveštene velike lavre Pećke patrijaršije. Nije znano da li se u ovoj svetoj obitelji podvizavao kao prost monah ili je bio sveštenoslužitelj, kao što nisu poznati ni tačno mjesto niti godina njegovog rođenja. Ali njegova miomirna žrtva, kojom je samog sebe prinio Gospodu na dar, nije zaboravljena; njegovo odlučno i bez dvoumljenja stradanje za Hrista ostalo je dobro zapamćeno i sačuvalo se kroz vjekove do naših dana. Gospod ga je ubrzo nakon njegove mučeničke končine uzveličao darom čudotvorstva.
O novoprosijavšem svetitelju naše Crkve Svetom Grigoriju Pećkom, u emisiji Hrišćanski trag TV Hram, govori otac Justin Mrenović, sabrat Cetinjskog manastira, rodom iz Peći.
Odlukom Svetog arhijerejskog sabora od 3. maja / 20. aprila 2018. godine, Sveti novomučenik Grigorije Pećki, zajedno sa Svetim Vasilijem Pećkim i Svetom mučenicom Bosiljkom Rajičić iz sela Pasjana kod Gnjilana – postradali od Agarjana za vreme osmanlijske vlasti na Kosovu i Metohiji zbog svoje nepokolebive vere u Hrista, pribrojani su Saboru Svetih i upisani u kalendar Srpske pravoslavne crkve kao mučenici.
Svečano liturgijsko proslavljenje novoproglašenih Svetih mučenika obavljeno je 27. aprila / 10. maja 2018. godine, na dan Spaljivanja moštiju Svetog Save u njegovom hramu na Vračaru. Na taj način je potvrđeno njihovo već odavno postojeće molitveno poštovanje u vernom narodu Kosova i Metohije i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Sijajući tvrdom verom i nepokolebivom nadom iz onih teških vremena koja veri i nadi nikako nisu bila naklonjena, ovi sveti mučenici i sa njima mnogi drugi svetionici roda našeg, verni svedoci Hristovi znani i neznani, kao zlatne karike vezuju nas za svetlo i blagodatno doba kada smo se kao narod prisajedinili Novom Izrailju i kada smo postali njegov ravnočasni i nazidateljni deo
„Ovim proslavljanjem novoprosijavših svetih mučenika Svetoj Apostolskoj Crkvi se daruje velika hvala i duhovna radost i njihove molitve su dragoceno zastupništvo pred Prestolom Jagnjeta Božjeg, Žrtvovanog za život sveta.“ [Iz saborske odluke o njihovoj kanonizaciji.]
***
Molitvama Svetih mučenika Tvojih, Gospode Isuse Hriste, Bože naš, pomiluj nas. Amin.
