Piše: Batrić Babović
Posvećeno o. Radojici Božoviću
Onog dana kada smo mi kod Valdanosa
Čuli Liturgiju nakon svih vjekova
Sa neba je sišla sjajnosrma Osa
Prohujala iznad naprslih cvjetova
Tišina je bila ko nikad do tada
Sudarala se s Tajnama Svjetova
Onih davnih što sam na Pristanu snio
Dok Ti si ovdje prije mene bio
Pjevale su neke ptice nepoznate
Čak je i golub odnekud sletio
Pljuštale su duboke liturgijske sonate
Kad si se medju narodom meni pričinio
Kad pokušah opet da te vidim
Nigdje te ne bi sav si ispario
U tom danu od sjećanja čuda
Vidio sam te i tražio svuda
U ovom bilu davne poezije
Koja se spušta na pretešku ruku
Vrtešku koja sklapa tragedije
Pisane vijekom kroz narodnu muku
Pomaže mi tiho opštenje sa tobom
Jer u njemu srećem Hristovu Nauku
Ispod starih maslina i mladoga mora
Nema više tvoga petožilnog hora
Još portom hodiš još nam pjesme stvaraš
Dok nevidljiv obrezuješ Maslinsku Goru
Bogoslovlje u Bogovidstvo pretvaraš
Prepoznaješ tajne u tom Južnom Moru
Himna sa Neba data tvom Psaltiru
Koja se pretvara u Brisku Goru
Možda je život bez sjećanja More
Ono kome ne vidim ni Noći ni Zore
Još pamtim kada bi u Petrovom Postu
Poneki damar Crnog Vina pili
Obratiš mi se kao dragom gostu
Progovoriš mi o Hristovoj Slavi i Sili
Razumio si dubinu svakog čovjeka
Postavljao se u središte Haribdi Scili
Sad kad se razvija ulcinjska Tišina
Silaziš ko Golub sa Plačnih Visina
Nikada svoj Nikšić nisi napustio
Ni arhetip sopstva niti Miločane
Kroz svačanske decenije ti si izustio
Ćutanje vjekova s one Grobne Strane
I tu si još previše ostavio traga
Vidajući Neprebol i Rane
Ali o tome glasa još ne puštam
Jer se u dubinu svoga sopstva spuštam
U svemu te vidim što si govorio
Pokrio i tkao oboženim djelom
Noćas kad sam neki čudan san usnio
Prepoznao sam te nad nekim dalekim Opelom
Dugo mi nije ništa bilo jasno
Dijelio sam se Duhom i Tijelom
Sa druge strane svih naših Limana
Pjevala je neka Božanska Nirvana
Mozda si sa Balšićima Vojislavljevićima
Ili sa Don Kihotom našeg Miguela
U Višnjim Pčelama Medonosnim Saćima
Na novom Maslinjaku tvog Nebeskog Sela
Kako kidaš staro poradjaš mladice
Ledi mi se znoj sa praznog čela
Dok na novoj mapi Kosovskoga Boja
Bistri se Prizren bez reda i broja
Onaj stari Prizren iz koga si Hrista
Donio Bojanom preko Drimskog Sliva
Na predvorje Otranta bez Krštenog Lista
Da sačuvaš stado od svih Opoziva
To i jeste bilo Bogom dano Pismo
Ulcinjem da teče Izvor Voda Živa
Noću kada gledam na kulu Balšića
U njoj vidim stanac prota Božovića
