Anslus

Ljetopis, 12. mart 2019

Ime: Ljetopis 12.03.2019 (1938 Njemacka usla u Austriju, 1832 rodjen eng. kap. Carls K. Bojkot); Opis: Ljetopis, 12. mart Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 12. marta 1938. godine njemačke trupe ušle su u Austriju, a Adolf Hitler je dva dana potom objavio da je Austrija postala dio Trećeg rajha, što su zapadne sile posmatrale skrštenih ruku, nastojeći da na svaki način izbjegnu rat s nacistima.

AnslusAnšlus je bio uobičajen naziv poslije Prvog svjetskog rata za priključenje Austrije Njemačkoj. Kada je posle sloma Austrougarske formirana Njemačka Austrija, njen je privremeni parlament izglasao priključenje Njemačkoj. Saveznici (naročito Francuska i Italija) su se usprotivile anšlusu, tako da je zabrana anšlusa ušla u ugovore o miru sa Njemačkom i sa Austrijom. U prvo vrijeme za anšlus su se zalagali prvenstveno u Socijaldemokratskoj partiji, ali je taj interes naglo opao dolaskom Adolfa Hitlera na vlast u Njemačkoj i kada je obnovljena kampanja za anšlus oni su bili odlučno protiv. Protiv je bila i vladajuća stranka hrišćanskih socijalista. Sa druge strane su bili austrijski nacisti koji su od tada počeli strasno da zagovaraju to ujedinjenje.

Austrijski nacisti su u dosluhu sa nemačkim nacistima pokušali da 1934. godine izvrše puč, osnuju nacističku vladu, proglase anšlus i tom prilikom su ubili austrijskog kancelara Dolfusa. Prevrat nije uspio jer je intervenisala vojska, a Italija je kocentrisala trupe na Breneru. U vrijeme italijansko-etiopskog rata je došlo do zbližavanja Italije i Njemačke, koja je pomogla Italiji da izdrži sankcije, i Musolini je promijenio svoj stav prema anšlusu. Tako uz njegovu saglasnost Austrija jula 1936. godine zaključuje sa Njemačkom ugovor kojim se obavezuje da će u svojoj politici voditi računa da je Austrija država njemačkog naroda.

Nakon neuspjelog pokušaja pregovora sa Hitlerom, austrijski kancelar Kurt fon Šušnig je morao da popusti i da veću vlast nacistima. Nedugo poslije toga je morao dati ostavku, što je prouzrokovalo krizu u zemlji jer je predsjednik Austrije Vilhelm Miklas odbio da proglasi nacistu Artura Zajs-Inkarta za novog kancelara. Hitler i Gering su austrijskim nacistima obećali vojnu pomoć u slučaju da bude potrebna, a do nje je i došlo 12. marta 1938. godine, dan kada su njemačke trupe umarširale u Austriju. Otpora nije bilo jer je Šušnig u svom poznatom radio govoru rekao da ne želi da proliva njemačku krv. Dan nakon toga, održan je referendum na kome je 99,7% glasača glasalo pozitivno za anšlus.

 

Na današnji dan, 12. marta 1832. godine rođen je engleski kapetan Čarls Kaningem Bojkot, protiv koga je, dok je upravljao jednim engleskim lendlordstvom u Irskoj, primijenjen nenasilni otpor odbijanjem saradnje. Takav vid otpora je kasnije nazvan, prema njegovom prezimenu, bojkot.

BojkotU svojoj ranoj mladosti, Čarls je bio zainteresovan za vojsku, pa je tako odlučio da se upiše na Kraljevsku vojnu akademiju. Naredne godine, pošto nije položio ispit na kraju razreda, izbacili su ga sa akademije, ali mu je njegova porodica kupila čin u 39. pješadijskom puku. Kupovina činova u britanskoj vojsci, isključivo u konjici i pješadiji i to samo do čina pukovnika, bila je praksa u to vrijeme. Njegov puk je prebačen u Belfast, a kasnije u Dablin, gdje se Čarls i oženio. Svoj čin morao je da proda, kada se razbolio, ali je nastavio da živi u Irskoj. Pošto se penzionisao iz vojske, počeo je da radi kao agent Džona Kriktona, trećeg grofa od Erne, koji je posjedovao više od 40.000 hektara zemljišta u Irskoj. Grof mu je ponudio zemlju u blizini mesta Nil i zakup farme od preko 600 hektara, sa dobrom kućom i dvorištem, štalama, urušenim dvorcem, dva ostrva, splavom i pravom na lov, upotrebu vatrenog oružja i ribolov. Bojkotova dužnost bila je da prikuplja arendu od 35 drugih zakupaca i da savjesno brine o imanju. Posle dvadeset godina života u ovom okrugu, on je sebe već smatrao starosjediocem.

Problemi Čarlsa Bojkota počeli su 1879. godine, kada je ekonomska kriza izazvala propast irske poljoprivrede, zbog čega je stalno prijetila glad. Irski seljaci su se tada organizovali i počeli da zahtijevaju manje zakupnine. Oni su, vođeni zagovornicima irske samouprave Čarlsom Stjuartom Parnelom i Majklom Davitom formirali Irsku agrarnu ligu i 1880. godine rekli Bojkotu da mora da snizu cijenu zakupnine za 25 odsto. Bojkot je odbio da smanji zakupninu, ali nije očekivao da će ga ova odluka koštati svega što je stvorio prethodnih godina. Ogranak Agrarne lige u okrugu Mejo zahtijevao je od Bojkotovih radnika da obustave rad i da započnu kampanju izolovanja Čarlsa Bojkota od lokalne zajednice. Seljaci ne samo da su odbili da obrađuju zemlju grofa od Erne, nego su čak prestali i da govore s Čarlsom, da ga poslužuju, u bilo kom obliku ili formi i na bilo koji način, a u crkvi niko nije želio ni da sjedne pored njega. Niko nije htio da radi za Bojkota, tako da su na kraju mnogi usjevi uništeni.

Bojkot je bio prinuđen da napusti ostrvo, osramoćen, a njegovo prezime je tako postalo eponim za postupak izolovanja nekoga, u cilju izazivanja promjene, danas poznat pod nazivom „nenasilan otpor“.