Konrad Adenauer

Ljetopis, 15. septembar 2019

Ime: Ljetopis 15.09.2019 (1911 Mis Irbi, 1949 Adenauer); Opis: Ljetopis, 15. septembar Tip: audio/mpeg

Na današnji dan, 15. septembra 1949. godine Konrad Adenauer je izabran za prvog kancelara Zapadne Njemačke, a Teodor Hojs za prvog predsjednika republike.

Konrad AdenauerKonrad Herman Jozef Adenauer bio je njemački političar i prvi posleratni kancelar Njemačke od 1949. do 1963. godine. Uspješno se zalagao za obustavu denacifikacije, izveo je Zapadnu Njemačku iz ruševina Drugog svjetskog rata i od nje napravio produktivnu i prosperitetnu državu koja je uspostavila bliske odnose sa Francuskom, Velikom Britanijom i SAD. Za vrijeme njegove vladavine Zapadna Njemačka je postala demokratska i stabilna država sa međunarodnim ugledom i ekonomskim prosperitetom (Njemačko ekonomsko čudo). Bio je prvi lider Demohrišćanske unije (CDU), a ona je pod njegovim vođstvom postala najuticajnija stranka u zemlji. Adenauer, koji je bio kancelar do svoje 87. godine, nazvan je Der Alte (stari). Protivrječio je svojim godinama intenzivnim radnim navikama i nevjerovatnim političkim instinktom. Zalagao se za široku viziju tržišta baziranim na osnovama liberalne demokratije i antikomunizma. Kao izuzetno vješt političar, Adenauer je bio duboko posvećen prozapadnoj orijentaciji spoljne politike Zapadne Njemačke i njenom vraćanju na svjetsku scenu. Radio je na obnovi zapadnonjemačke privrede od razaranja Drugog svjetskog rata i bio je na čelu njemačkog ekonomskog čuda. Ponovo je uspostavio njemačku armiju (Bundesver) 1955. godine i obnovio odnose sa Francuskom, što je omogućilo ekonomsko ujedinjenje zapadne Evrope. Adenauer je predstavljao oštrog protivnika Istočne Njemačke i uveo je Zapadnu Njemačku u NATO. Za vrijeme njegovog mandata, Zapadna Njemačka je postala čvrst saveznik Sjedinjenih Američkih Država.

Kao veliki rimokatolik, bio jedan od vodećih članova Stranke centra za vreme Vajmarske Republike. Takođe, vršio je funkciju gradonačelnika Kelna (1917—1933. godine) i bio predsjednik Pruskog državnog savjeta (1922—1933. godine).

 

Na današnji dan, 15. septembra 1911. godine umrla je Engleskinja Adelina Pavlija Irbi, veliki dobrotvor Srba u Bosni, u koju je došla u vrijeme ustanka Srba protiv Turaka od 1875. do 1878. godine.

Mis IrbiPotresena stradanjima djece izbjeglica otišla je u Veliku Britaniju da upozna svjetsku javnost sa njihovim patnjama i formirala odbor za sakupljanje priloga. Prikupila je oko 240.000 kruna i tim novcem i o svom trošku je kupovala hranu i odjeću i otvorila 19 škola u Slavoniji za izbjegličku djecu. Cio imetak je zavještala Srpskom kulturno-prosvetnom društvu “Prosvjeta”, osnovanom radi širenja prosvjete i srpske nacionalne misli u Bosni i Hercegovini, i internatu za vaspitanje ženske siročadi koji je osnovala u Sarajevu, u kojem je ostala do smrti. Objavila je knjigu “Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi”. Mis Adelin Pavlija Irbi je bila jedna engleska dama koja je u narodnom sjećanju Srba u Bosni ostavila dubok i neizbrisiv pečat. Mis Irbi, kako je poznata u srpskoj kulturnoj istoriji, putujući Evropom sa svojom prijateljicom mis Makenzi, poželjela je da posjeti i balkanske zemlje koje su se u tom periodu još uvijek nalazile pod Turskom. Prolazeći kroz Bosnu i Hercegovinu, bile su očarane ljudima na koje su nailazile i koje su upoznavale. Po povratku u London, Mis Irbi je objavila putopis pod nazivom: Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi. Godine 1866. dvije Engleskinje su se vratile u Sarajevo. Po dolasku u Sarajevo mis Irbi je uz pomoć mis Makenzi počela da radi na osnivanju ustanove u kojoj bi se školovale bosanske djevojčice. Tako je 1869. godine uz pomoć sredstava koje je osigurala u Engleskoj, otvorila žensku školu u Sarajevu. Na samom početku samog rada Mis Irbi je imala neprijatnosti zbog svoje škole. I pravoslavci i katolici gledali su s nepovjerenjem na njihov rad, s obzirom da su dvije Engleskinje bile protestantkinje, a prve učiteljice pruske đakonice. Mis Irbi je, da bi pokazala dobru volju, otpustila pruske đakonice i zaposlila učiteljicu Saru Panić iz Beograda i učitelja Simu Čajkanovića iz Sarajeva. Iako je škola bila otvorena za sve vjeroispovjesti, uglavnom su je pohađale srpske učenice, tako da se škola uskoro počela u izvještajima i dokumentima zvati Srpska ženska škola. Godine 1874. umrla je mis Makenzi, ali to nije omelo mis Irbi da nastavi sa podučavanjem srpskih djevojčica. U školi se učila osnovna pismenost, ručni rad, istorija, kao i osnove lijepog ponašanja. Školu su prvo pohađala djeca iz bogatih srpskih porodica, da bi kasnije, kako se škola stabilizovala, sve se više okretala siromašnima. Tako je pred ustanak 1875. godine ovu školu pohađao veliki broj đaka kojima je ona bila i druga kuća, pružajući im smještaj, hranu i odjeću. Po izbijanju ustanka, Mis Irbi je zatvorila školu i vratila se u Englesku kako bi potpomogla ustanak skupljajući priloge u namirnicama, novcu i odjeći za izbjeglo srpsko stanovništvo. Nakon uspješnog pribavljanja potrebnih sredstava otišla je u okolinu Pakraca gdje se nalazila poveća srpska izbjeglička kolonija. Tamo je otvorila još dvadesetak škola koje je pohađalo između 1500 i 2000 djece. Godine 1877. pod pritiskom tadašnjeg režima u Hrvatskoj, koje je počelo da je sumnjiči i proganja Srbe, Mis Irbi je zatvorila sve svoje škole i napustila Slavoniju. Otišla je u Knin gdje je otvorila četiri nove škole, koje je pohađalo 180 đaka. Tamo joj je pomagala još jedna Engleskinja, mis Džonston. Plemeniti rad Mis Irbijeve nije se ograničio samo na podizanje škola. Ona je pomagala izbjeglice i na druge načine — u Dalmaciji je sredstvima koja su joj stizala iz Engleske podigla kolibe u koje je smjestila oko 120 porodica. Zbog svih njenih zalaganja mis Irbi je u narodu postala plemenita Irbi.

Po završetku ustanka i sa ulaskom okupacionih austrougarskih snaga u Bosnu, Mis Irbi se vratila u Sarajevo gdje je nastavila svoj dobrotvorni rad. Ona je sa sobom u Sarajevo povela i 40 siročadi iz Dalmacije. Mis Irbina škola se nakon nekog vremena pretvorila, po tadašnjim shvatanjima, u srednju školu u kojoj je školovanje trajalo 8 godina. Iz ovih klupa izašla je prva generacija Srpkinja intelektualki u Bosni i Hercegovini. One su se kasnije zaposlile u srpskim školama širom Bosne i Hercegovine gdje su radile kao učiteljice. Mis Adelin Irbi je umrla u septembru 1911. godine.