Napoleon Napustio Rusiju

Ljetopis, 19. oktobar 2020. godine

Ime: Ljetopis 19.10.2019 (1812 Napoleon u Moskvi, 1918 Narodno vijece SHS); Opis: Ljetopis, 19. oktobar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 19. oktobra 1812. godine francuski car Napoleon morao je da naredi napuštanje Moskve i počne povlačenje iz Rusije.

Napoleon Napustio RusijuNeuspjela invazija na Rusiju i poraz u sudaru s ruskom vojskom pod komandom feldmaršala Mihaila Kutuzova označili su početak kraja Napoleonove imperije. U pohod na Rusiju Napoleon je krenuo sa oko 600.000 vojnika iz gotovo svih evropskih nacija, a tamo je tako strahovito poražen da se iz Rusije vratilo svega nekoliko desetina hiljada vojnika. Septembra 1812. godine u drvenoj kućici u podmoskovskom selu Fili okupilo se desetak visokih ruskih činovnika. Dogovarali su se hoće li dozvoliti Napoleonu da uđe u Moskvu. Nije bilo lako donijeti tu odluku.

Predaja grada bi ih osramotila, a pokušaj odbrane izazvao bi još veća stradanja. Nakon dugog razmišljanja general Mihail Kutuzov je naredio povlačenje. Bilo je važnije sačuvati vojsku nego braniti Moskvu. “Vaše Veličanstvo, ulazak Napoleona u Moskvu ne znači da je Rusija osvojena”, napisao je caru Aleksandru I. Napoleonova Velika armija je ušla u Moskvu bez ikakvog otpora. Moskva je osvojena prvi put nakon 200 godina (1612. godine su je zauzeli Poljaci).

Međutim, grad je bio skoro prazan – od 275 hiljada ljudi u njemu je ostalo samo oko 6 hiljada. Prije nego što je napao Moskvu Napoleon je čekao da se Rusi službeno predaju, ali niko nije to učinio. Umjesto toga mu je stiglo obavješetenje da je grad gotovo prazan. Napoleon je ušao u Kremlj – rezidenciju cara Aleksandra I. Čim su se Francuzi našli u čvrstim bedemima Kremlja, po čitavom gradu su buknuli požari. Napoleon je okrivio moskovskog guvernera, generala Fjodora Rostopčina, za javnu sabotažu. Međutim, uzrok požara ni danas nije poznat. U svakom slučaju, vatra je  Napoleonu pokvarila trijumf i on je bio prisiljen da napusti Kremlj. “Kakav užasan prizor! Kakvi ljudi! Pa to su varvari, Skiti!”, govorio je Napoleon. Tadašnja Moskva je bila izgrađena od drveta, pa je plamen uništio oko tri četvrtine grada.

Francuski vojskovođa je hrabrio svoju vojsku od 100 hiljada ljudi da slobodno šeta gradom, ali su se stvari izmakle kontroli i neki vojnici su počeli s pljačkom. U Moskvi je ostalo nekoliko hiljada stanovnika koji su, bez obzira na malobrojnost, započeli borbu i ubili na desetine Francuza. Neprijatelju nije bilo lako u Moskvi: bližila se surova ruska zima, a zalihe su bile pri kraju. Seljaci iz predgrađa nerado su snabdijevali Francuze hranom. Napoleon je bio prisiljen da razradi strategiju i  odlučio je da pripremi vojsku za napad na Sankt-Peterburg. Ali njegovi ljudi nijesu imali snage za pohod na sjever i borbu s Kutuzovljevom vojskom. Tri puta je Napoleon iz Moskve pisao Aleksandru I i nudio mir pod uslovom da se Rusija priključi kontinentalnoj blokadi Britanije, ali odgovor nije dobio.

Na kraju je bio prisiljen da se povuče i Francuzi su krenuli ka zapadu. Bilo je planirano da se ulogore i prezime na području između Dnjepra i Dvine. Napoleon je bio ljut zbog takvih okolnosti, pa je naredio da se Kremlj digne u vazduh, ali su Francuzi uspjeli da sruše samo jednu kulu. Srce Moskve je bilo oštećeno, ali ne i uništeno – baš kao i Rusija. Rusi su u međuvremenu presjekli sve puteve kojima je snabdijevana francuska vojska. Napoleonovo povlačenje je postalo pravi pakao. S malim zalihama hrane i nepripremljena za zimu, Napoleonova vojska je pretrpjela ogromne gubitke prije nego što je stigla u Pariz.

 

  • Na današnji dan, 19. oktobra 1918. godine u Zagrebu je Narodno vijeće Srba, Hrvata i Slovenaca donijelo Deklaraciju o ujedinjenju svih Južnih Slovena u jednu državu.

Narodno VijeceU Zagrebu je osnovano Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba koje sebe proglašava za političkog zastupnika svih Slovenaca, Hrvata i Srba u Austrougarskoj. Na zasijedanju hrvatskog sabora u Zagrebu i na narodnom okupljanju u Ljubljani, Narodno vijeće SHS proglašava narodno oslobođenje i osnivanje samostalne „Države Slovenaca, Hrvata i Srba” sa glavnim gradom Zagrebom. Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba objavljuje narodu Slovenaca, Hrvata i Srba, da od ovoga časa, opunomoćeno od svih narodnih stranaka i grupa, preuzima u svoje ruke vođenje narodne politike. Narodno vijeće postavlja za rješenje narodnog našeg pitanja ove temeljne zahtjeve:

  1. Tražimo ujedinjenje cjelokupnog našega naroda Slovenaca, Hrvata i Srba na čitavom njegovom etnografskom teritoriju, bez obzira na ma koje pokrajinske i državne granice, u kojima danas živi — u jednu jedinstvenu potpuno suverenu državu uređenu na načelima političke, ekonomske demokratije, što u sebi sadržava ukidanje svih socijalnih i ekonomskih nepravda i nejednakosti.
  2. Tražimo da na budućoj mirovnoj međunarodnoj konferenciji bude naš narod jedinstveno zastupan po svojim naročitim izaslanicima. Narodno vijeće poziva cjelokupni naš narod jedne krvi i jezika, jedne duše i srca, da se za oživotvorenje ovih zahtijeva i načela založi s onom odanošću i samopregorom, koje ovo sudbonosno vrijeme traži. Okupimo se dakle svi u jedno veliko, neslomivo narodno kolo, kojemu je pred očima samo veliki ideal narodnog ujedinjenja, slobode i nezavisnosti, da se tim pokažemo dostojni velikoga vremena u kom živimo, i velikih zadaća, koje smo na sebe preuzeli!

U Zagrebu, dana, 19. listopada 1918. godine

Za „Narodno Vijeće ” Slovenaca, Hrvata i Srba:

Dr. Antun Pavelić, Dr. Antun Korošec,  Svetozar Pribićević

Italijanska vojska je u skladu sa Londonskim ugovorom  oktobra 1918. godine napala austrijsku armiju. Italijani su prodirali ka Ljubljani, Istri i Dalmaciji, koje su Londonskim ugovorom obećane Rimu. Narodno vijeće je, iz Zagreba, tražilo pomoć regenta Aleksandra Karađorđevića i srpske Vrhovne komande. Srbija šalje pukove u Zagreb, Ljubljanu, Sušak i Split. Delegacija Narodnog vijeća je u Beogradu  predala „adresu” (predlog o ujedinjenju) prestolonasledniku Aleksandru. Konačno, 1. decembra 1918. godine proglašena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.