Tesla Edison

Ljetopis, 22. oktobar 2020. godine

Ime: Ljetopis 22.10.2019 (1887 Tesla i Edison, 1912 Oslobodjenje Pristine); Opis: Ljetopis, 22. oktobar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 22.okotbra 1887. godine u uredu za patente u Njujorku Nikola Tesla prijavio je šest izuma, među kojima i višefaznu naizmjeničnu struju.

Tesla EdisonIzume je 1888. godine otkupila firma “Vestinghaus” i njihovu primjenu prikazala na svjetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine. Tako je sve počelo… Nakon toga počeo je otvoreni rat između vizija Edisona i Tesle o tome kako električna energija treba da se proizvodi i distribuira. Kako bi demonstrirao pogubnost Teslinog otkrića, Edison je naizmjeničnom strujom ubijao životinje na javnim mestima. Tesla je Edisonu pokazao da je naizmjenična struja u potpunosti sigurna tako što ju je prenosio kroz svoje tijelo kako bi upalio sijalicu.

Rat između Tesle i Edisona kulminirao je, nakon mutnih poslovnih poteza, ukradenih ideja i poništavanja patenta kojom su Edison i njegove kolege pokušali da unište Teslu i zatru njegova otkrića. Ipak, bez obzira na uticaj koji je Edison imao i ostrašćenu kampanju koju je vodio, vrijeme je donijelo pobjedu  Tesli u čuvenom, istorijskom “Ratu struja” koji je vodio sa svojim takmacom. Naizmjenična struja je postala standard u Americi, što je primoralo Edisonovu kompaniju, Dženeral Elektrik, da počne masivno da ulaže upravo u ovu inovaciju. Edison je napokon ostao ućutkan pred upravnim odborom kompanije koji nije ostao slijep pred jasnom budućnošću naizmjenične struje.  Vremenom je ova uticajna kompanija sustigla Teslinog finansijera, Vestinghausa, i udobno se smjestila na vodećem mjestu u ovoj oblasti, ostavši tu do danas.

 Ne brine me što kradu moje ideje, zabrinut sam jer nemaju niti jednu svoju, ostao je zabilježen Teslin odgovor na razna podmetanja i spletke. O pravim zaslugama i zaostavštini Nikole Tesle zna se vrlo malo, kao i o pritiscima koje je je imao od američkih korporacija,  vladinih agencija i tajnih službi. Međutim, danas, Nikola Tesla i njegov rad konačno počinju da privlače zasluženu pažnju, a o njegovim djelima počinje ozbiljno da se diskutuje. Nakon njegove smrti, 07.januara 1943. godine Vlada SAD upala je u njegov apartman i laboratoriju i konfiskovala sva njegova naučna istraživanja. Nijedno od njih nikada nije javno objavljeno.

 

  • Na današnji dan, 22. oktobra 1912. godine srpska armija je oslobodila Prištinu.

Oslobodjenje PristineTreća srpska armija pod komandom generala Božidara Jankovića potukla je u Prvom balkanskom ratu turske snage i oslobodila Prištinu. Oslobođenje Prištine ostavilo je veoma veliki utisak kod srpskih jedinica i, svakako, imalo obrnuto dejstvo na turske vojnike. Jedan učesnik balkanskih ratova zabilježio je:„22. oktobra tukli smo se pred Prištinom. Kad je bilo poslije podne, Turci su počeli odstupati. Naša zastava je već bila pobijena na njihovom položaju. Odmah smo krenuli naprijed i stignemo više Prištine na jedno polje. U putu smo prolazili pored kola koja su bila puna prtljaga i ostalih kućevnih stvari koje su Turci ostavili. Tu smo noćili. Vojska je bila sva vesela.

Poslije oslobođenja Prištine, srpska Treća armija trebalo je u duhu direktive Vrhovne komande da odmah produži pokret ka Kumanovu i Skoplju, jer je već kasnila dva dana. To se međutim nije desilo, jer su jedinice bile iscrpljene dugim marševima i borbama, pa je komandant armije, general Božidar Janković odlučio da se ljudstvo zadrži u rejonu Prištine radi odmora i popune. Jedinice su se odmarale razmještene u bivacima, osiguravajući se predstražama prema frontu i bokovima. Na Gazimestanu se odmarala Drinska divizija drugog poziva, sjećajući se junaštva slavnih kosovskih junaka. Po naređenju komandanta armije, na mjestu pogibije kneza Lazara, kod Muratovog turbeta, održan je pomen svim Srbima izginulim u Kosovskom boju 1389. godine. Zatim je komandant Treće armije general Božidar Janković uz svečanu paradu jedinica ušao u Prištinu. „… Priština neće vidjeti svečaniji dan od ovoga dana. Na čelu štaba jaše na konju sijedi đeneral, u čijoj su pratnji komandanti Šumadijske i Moravske divizije. Na čelu štaba vojna muzika, a za štabom ordonansi i vojska. Sve živo je izašlo da dočeka i pozdravi Srpsku vojsku.“