Tvrtko Kotromanic

Ljetopis, 26. oktobar 2020

Ime: Ljetopis 26.10.2019 (1863 Crveni krst, 1377 krunisanje bana Tvrtka Kotromanica); Opis: Ljetopis, 25. oktobar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 26. oktobra 1377. godine bosanski ban Tvrtko Kotromanić se krunisao za kralja “Srbljem, Bosni i Pomorju i Zapadnim stranam”.

Tvrtko KotromanicNastanak Kraljevine Bosne predstavlja istorijski događaj koji se odvijao u jesen 1377. godine, kada je tadašnji ban Bosne, Tvrtko Kotromanić u manastiru Mileševa, krunisan za kralja Stefana Tvrtka I Kotromanića, a Banovina Bosna uzdignuta u rang kraljevine. Početkom 1377. godine  ban Tvrtko je bio gospodar znatnog dijela starih zemalja Nemanjića, koje su se prostirale između Neretve i Lima, čija je ukupna površina bila veća od površine oblasti Bosne u užem značenju ove riječi.

Vladanje nad velikim dijelom starih zemalja Nemanjića obavezivalo je Tvrtka I Kotromanića da uzme titulu kralja, koja je decenijama pripadala Nemanjićima. Poslije teritorijalnog širenja svoje države, Tvrtko je imao jedan dio prvobitnih Nemanjinih zemalja, manastir Mileševu sa grobom srpskog prosvetitelja Svetog Save, i krvno srodstvo sa Nemanjićima.

Tvrtko je uzeo ime Stefan kako bi se izjednačio sa svojim precima Nemanjićima, za koje se vezivao i čiju je tradiciju želio da nastavi. Postao je po milosti Božijoj kralj Srbljem, Bosni, Pomorju i Zapadnim stranam. Krunisanje nije izvršeno u Žiči, po staroj tradiciji Nemanjića, po svoj prilici za to, što se ona nije nalazila u Tvrtkovoj vlasti, ali je Mileševo, sa grobom Sv. Save, čiji je kult među Srbima bio već znatno razvijen, i kao zadužbina Nemanjića izabrano da se naglasi to vezivanje za staro nasleđe.

Sam Tvrtko u povelji Dubrovčanima kaže: „ … i idoh v srbskuju zemlju … i tamo šdšu mi venčan bih bogom darovanim mi vencem na kraljevstvo preroditelj mojih”.

 

  • Na današnji dan, 26. oktobra 1863. godine u Ženevi je osnovana međunarodna organizacija Crveni krst.

Crveni KrstMladi ženevski trgovac koji se zvao Anri Dinan prolazio je pored malog italijanskog gradića, Solferina i nije ni slutio da će se upravo toga popodneva naći usred bojnog polja. U međuvremenu, u Solferinu se vodila stravična bitka između austrijske i italijanske vojske. Kao rezultat te  bitke, Austrijanci su protjerani sa juga Italije, ali je ostao veliki broj ranjenika. Procjenjuje se da je broj ranjenika prelazio cifru od 40 000. Anri Dinan, našavši se usred bojnog polja, kada je vidio veliki broj ranjenika koji su tražili pomoć, i umirali u najvećim mukama, zaustavio je svoje putovanje, i istog trena pokušavao je pružati pomoć u onoj mjeri koliko je to mogao.

Sanitetske službe su bile van bojnog polja, i nijesu mogle pomagati ranjenicima. Anri Dinan je nakon toga odlučio da potraži pomoć kod lokalnog stanovništva koje je bilo preplašeno zbog same bitke, i u početku nezainteresovano za pomoć ranjenicima. Odazvali su se na njegov poziv i odlučili da pomognu ranjenicima. Ranjenike su smještali i pomagali im u lokalnim crkvama, čak i u privatnim kućama. Pružali su im pomoć najbolje što su umjeli, od beznadežnih slučajeva, uzimali poruke za njihove porodice, slali pisma. Ovaj događaj predstavljao je podsticaj za Dinana i bio je od krucijalnog značaja za nastanak Crvenog krsta. Nakon izvjesnog vremena  Dinan je dobio ideju da stvori organizaciju koja će se prije svega baviti zaštitom ranjenika u ratnim sukobima.

U početku nije imao podršku. Međutim, bilo je i onih koji su smatrali da je njegova ideja u potpunosti ostvarljiva, čak šta više humana i plemenita. Oni su osnovali Međunarodni komitet za pomoć ranjenicima koji je kasnije nazvan Komitetom petorice. Komitet petorice preteča je današnjeg Crvenog krsta. Dinanova ideja se ostvarila. Komitet petorice ubrzo je počeo da širi i propagira svoju ideju da svijetu treba organizacija koja će se prije svega baviti pružanju pomoći ranjenicima u ratnim sukobima, što je rezultiralo sazivanjem međunarodne konferencije, na kojoj je bilo prisutno 36 predstavnika iz 16 zemalja. Svi oni bili su saglasni da je svijetu neophodna međunarodna organizacija, međunarodni pokret sastavljen od neutralnih ljudi koji poznaju osnove pružanja prve pomoći i koji su prije svega na volonterskoj osnovi željni da pomognu ranjenicima u oružanim sukobima.

Odlučeno je da u svakoj zemlji koja je bila prisutna na konferenciji treba formirati Nacionalne komitete za pomoć ranjenicima, da ranjenici, dobrovoljci i saniteti budu zaštićeni u sukobima, kao i to da se kao glavni znak raspoznavanja uzme crveni krst na bijeloj pozadini. Tako je stvorena Međunarodna organizacija Crvenog krsta. Tokom Rusko-turskih ratova Otomansko carstvo je koristilo Crveni polumjesec kao zaštitni simbol umjesto Crvenog krsta zato što su mislili da bi to otuđilo muslimanske vojnike.

Na upit Međunarodnog komiteta Rusko carstvo se izjasnilo da će potpuno poštovati osobe i građevine označene Crvenim polumjesecom, isto tako Otomansko carstvo se izjasnilo da će poštovati simbol Crvenog krsta. Danas gotovo sve zemlje sa pretežno muslimanskom populacijom koriste Crveni polumjesec kao zaštitni simbol. Istorijsku pozadinu nastanka Crvenog krsta Crne Gore možemo povezati sa činjenicama i društvenim okolnostima koje su prethodile izbijanju tzv. Nevesinjske bune. Crnogorci su podržali bosansko-hercegovačke ustanike, što je kasnije rezultiralo otpočinjanjem srpsko – turskog rata i nastanka Velike istočne krize.

Zbog same situacije u Bosni i Hercegovini, veliki broj stanovnika morao je napustiti svoja ognjišta i potražiti utočište u susjednim zemljama. Knjaz Nikola je na sastanku sa hercegovačkim predstavnicima koji se održao na Lovćenu odlučio da se u Crnoj Gori oformi Odbor za pomoć ranjenim Hercegovcima, i pokušao je da svim snagama angažuje inostrane ljekare da pomognu ranjenicima. Na čelu Odbora nalazio se Ilarion Roganović. Upravo ovi događaji naveli su Crnu Goru da osnuju Crveni krst Crne Gore 1875. godine. Crna Gora je ratifikovala Ženevsku konvenciju i samim tim postala prvo društvo Crvenog krsta na Balkanu, a 22 u svijetu. Prvi sekretar Crvenog krsta u Crnoj Gori bio je Visarion Ljubiša.