Magelan

Ljetopis, 27. april 2019

Ime: Ljetopis 27.04.2019 (1524 ubijen Magelan, 1909 oboren Abdulah Hamed); Opis: Ljetopis, 27. april Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 27. aprila 1521. godine urođenici sa filipinskog ostrva Maktan ubili su portugalskog moreplovca Ferdinanda Magelana, koji je predvodio ekspediciju na prvom putovanju oko svijeta.

MagelanOtkrića Kristofora Kolumba i Ameriga Vespučija pokazali su da postoji jedan novi kontinent koji stoji na putu između Evrope i Indije. Upravo zato su mnogi moreplovci počeli tragati za prolazom kroz taj kontinent, prolazom koji bi olakšao pristup tzv.”začinskim ostrvima” (današnja Molučka ostrva u Indoneziji). Magelan je posjedovao tajnu kartu prema kojoj je već postojao prolaz u jednom tjesnacu skrivenom iza rta Santa Marija u Urugvaju. Ohrabren ovim podatkom, Magelan je od portugalskog kralja Ferninanda II zatražio flotu, ali ovaj ga je odbio te se Magelan  obratio španskom kralju Karlu I koji je pristao da finansira njegovo putovanje.

Magelan je isplovio iz Sevilje  septembra 1519, sa pet brodova i 265 mornara. Nakon 5 mjeseci plovidbe, stigli su u zaliv Rio de la Plata, a zatim nastavili putovanje na jug. Počela se osjećati nestašica hrane, a jedan brod im je potonuo u buri. Magelan je, bio čvrsto uvjeren u opravdanost svoje namjere i postojanje prolaza i konačno je oktobra 1520. našao uski prolaz na čijim su obalama svjetuckale neke daleke vatre (današnja Ognjena Zemlja). Nakon 38 dana naporne plovidbe tokom koje se posada borila s morskim strujama i olujama pred Magelanovim moreplovcima pukla je beskrajna pučina okeana. Tako je Magelan otkrio dugo traženi prolaz, koji je kasnije po njemu nazvan Magelanov moreuz. Magelan novembra 1521. godine uplovljava u Tihi okean (Magelan ga je nazvao Mirno more, zato što je bio znatno mirniji od Atlantskog okeana). Ta ekspedicija je bila prva koja je plovila iz Evrope u Aziju idući na zapad, a Magelan i njegova posada bili su prvi Evropljani koji su prešli iz Atlantskog okeana u Tihi okean. No, to nije sve, nastaju nepredviđene poteškoće, jedan ih brod napušta (upravo onaj koji prevozi hranu). Sada, sa samo tri broda, Magellan je plovio u Pacifik sa brzo opadajućim zalihama, što je dovelo do toga da su mnogi članovi posade umrli od gladi i skorbuta. U izvještaju s prvog putovanja oko svijeta stoji zapisano: “Dvopek kojeg jedemo nije dvopek već prašina pomiješana crvima… Bili smo prisiljeni žvakati kožu kojom je pribor bio pričvršćen za palubu… Da bismo zavarali glad jeli smo strugotinu, a za jednog pacova plaćalo se pola dukata…”. Malo se toga znalo o geografiji iza Južne Amerike u to vrijeme, a Magelan je procijenio da će putovanje preko Pacifika biti brzo. U stvari, trebalo je tri mjeseca da flota polako pređe preko ogromnog okeana. Zatim su marta 1521. godine stigli na na Filipine gdje je 27. aprila Magelan ubijen kada se umiješao u borbu između dvije sukobljene grupe domorodaca na ostrvu Maktan. Nastao je pravi haos iz kojeg se izvukla jedino brod “Viktorija”, Magelanov brod pod vođstvom Huana Sebastijana del Kana. Ekspedicija je, ipak, nastavila plovidbu prema „Ostrvima začina”, do kojih je stigla  novembra iste godine. Nakon dramatičnih doživljaja “Viktorija” nastavlja plovidbu prema zapadu i septembra 1522. godine pristaje u Sevilju.

Tako je završeno prvo putovanje oko Zemlje, kojim je dokazano da je ona okrugla. No, to saznanje je skupo plaćeno. Od 265 ljudi vratilo se samo 18. Među preživjelima nije bilo čovjeka koji je organizirao ekspediciju, započeo istraživanje i skoro ga priveo kraju, nije bilo Ferdinanda Magelana.

Nakon povratka u Sevilju ustanovljeno je da datum u brodskom dnevniku zaostaje jedan dan. Taj dan su izgubili zato što su tokom oplovljavanja Zemlje putovali na zapad, suprotno od smjera Zemljine rotacije. Zbog toga je uspostavljena međunarodna datumska granica.

 

  • Na današnji dan, 27. aprila 1909. godine grupa Mladi Turci oborila je turskog sultana Abdula Hamida.

MladoturciTurskoj liberalnoj buržoaziji kao i feudalnim krugovima bili su sasvim jasni ciljevi kako velikih sila tako i balkanskih država. Ali ona je uzrok svima nedaćama i slabljenju države vidjela u sultanovom apsolutizmu. Zato je pred kraj XIX vijeka počela istupati sa zahtjevima za uvođenje političkih sloboda, modernizovanje državne uprave i sl. U tom cilju je, još 1889. godine, osnovana organizacija ,,Jedinstvo i napredak”, koja je postepeno stekla znatan uticaj u turskoj vojsci, naročito među mlađim oficirskim kadrom. Početkom 1908. godine izgledalo je da se kriza na Balkanu, mješanje velikih sila u unutrašnje prilike evropske Turske, oslobodilački pokreti porobljenih naroda, međusobna borba balkanskih država oko Makedonije, primiče svom raspletu. Austrougarski predlog za sandžačku železnicu, koji je Beču, između ostalog, služio kao prijava za tursku stečajnu masu u Sandžaku, izazivao je nepovjerenje i u Turskoj. On je, kako smo već vidjeli, potakao i ostale sile da se aktivnije upletu u borbu oko željeznica na Balkanu. Posle toga su Engleska i Rusija istupile s novim programom reformi u Makedoniji. To je bio korak dalje u pritisku na Tursku i zbog toga je primljen kao nagovještaj još aktivnije politike tih sila na Balkanu i Bliskom Istoku. Uporedo s tim, četnička borba između bugarskih sa jedne i srpskih i grčkih četa sa druge strane sve je dobijala šire razmere. Takav razvoj događaja podstaknuo je Mladoturke da se riješe da oružanim putem, ustankom, uklone sultanov apsolutizam i uvedu ustavne slobode i da tako izmaknu velikim silama i balkanskim državama razlog za mješanje u turske unutrašnje poslove. U tom cilju je jula 1908. godine u Resnu otpočela pobuna u turskoj vojsci. Ona se brzo prenijela na ostale garnizone u Makedoniji. Pošto su trupe koje su upućene iz Male Azije radi gušenja pobune prešle na stranu pobunjenika, sultan je bio prisiljen da vrati ustav od 1876. godine i dozvoli da se obrazuje nova vlada na čelu sa Ćamil-pašom, koji je bio naklonjen Engleskoj. Pobjeda Mladoturaka i uvođenje ustavnosti izazvali su krupne reperkusije kako u unutrašnjem tako i u spoljnom položaju Turske. Još u toku pobune Mladoturcima se, u borbi protiv apsolutizma, pridružilo lijevo krilo VMRO-a. Parole o decentralizaciji državne uprave, lokalnoj samoupravi, ravnopravnosti svih građana, s kojima su Mladoturci pošli u borbu, primljene su sa simpatijama od porobljenih naroda jer su davale nade da će im se dotad nepodnošljivo stanje poboljšati. Osnovna masa seljaštva u evropskoj Turskoj prihvatila je revoluciju jer se nadala da će ona smanjiti feudalnu eksploataciju podijeliti seoskoj sirotinji zemlju i smanjiti poreze. Sva ta nadanja navela su lijevo krilo VMRO-a da u novostvorenoj situaciji pomogne mladotursku revoluciju, računajući da će na taj način moći uspješnije da vodi borbu za rješenje makedonskog pitanja. Ubrzo poslije uvođenja ustavnosti u Turskoj došlo je do stišavanja a zatim gotovo i do prekida četničke borbe u Makedoniji. Time je naročito bila pogođena Bugarska. Poslije 1885. godine ona je svu svoju sponjnopolitičku aktivnost usmjerila na makedonsko pitanje, pa je preokretom u Turskoj njena politika privremeno došla u ćorsokak. Proklamovanjem ustava u Turskoj, kao i saradnjom lijevog krila VMRO-a sa Mladoturcima, bila je izmaknuta osnova na kojoj su bugarski vladajući krugovi dotad zasnivali svoje težnje u Makedoniji. Te bugarske teškoće obradovale su naročito grčku buržoaziju. U Beogradu i Atini su se nadali, mada je bilo jasno da konsolidacija Turske pogađa i njihove težnje i interese, da će Bugari bar privremeno 6iti onemogućeni da sami zahvate Makedoniju. Promjene u Turskoj uticale su i na stav velikih sila prema Porti. Poslije uvođenja ustavnosti, Engleska i Rusija odustale su od svog projekta reformi i reformna akcija u Makedoniji je ubrzo sasvim napuštena a predstavnici velikih sila koji su je sprovodili i kontrolisali, povučeni su. Dolaskom Mladoturaka na vlast izvršena je, bar u prvo vrijeme, još jedna promjena u Carigradu: dominantni njemački uticaj na Portu počeo je da slabi na račun engleskog koji je počeo da jača. Mladoturci nijesu ni htjeli a ni mogli da vode revoluciju do kraja. A sem toga, nijesu ni pokušali da ukinu feudalne odnose i tako uklone osnovne društvene prepreke koje su kočile svaki napredak. Čim su uzeli vlast, oni su u praksi odmah počeli napuštati one principe za koje su se borili. Umjesto lokalne samoupave koju su ranije zahtijevali proklamovali su pricip državnog centralizma. Oslanjajući se na njega oni su namjeravali da uguše nacionalne pokrete porobljenih naroda i da ove, poslije toga, nasilno otomaniziraju. U stvari revolucija je uplašila i tursku buržoaziju, koja se bojala da taj pokret ne iskoriste ugnjeteni narodi. Zato je ona, poslije prvih. pobjeda, brzo pristala na kompromis s feudalnim krugovima. Ali i pored takvih rezultata i stremljenja koje je donijela i nagovještavala, mladoturska revolucija je ipak izazvala snažan talas antikolonijalnog raspoloženja na Bliskom Istoku, pokrenula nacionalne pokrete na Balkanu i podstakla velike sile da počnu pregovore radi podjele Turske.